Ivo Gregurević – kad radiš ono za što si stvoren
Javna je tajna bila već godinama da je Gregurević najveći živući hrvatski glumac. Nije bilo potrebe da se to eksplicitno kazuje, sada, kad ga više nema, se to može, i treba reći
Komentari 8
Evu, u posljednje vrijeme su nas napustili brojni velikani, znani i dragi ljudi (Dalmata, Oliver, Jakša F., Sijerković, Gregurević), a prije njih Coce, Dvornik tata i sin, Marija Kon, Ana Karić, Relja Bašić, Zvonko Spišić, Vice Vukov, Boško Petrović, Popadić...pa Vlado Gotovac, Šovagović, Vidović, Matačić, Supek...pa Meštrović, Teskla, Ujević, Krleža, Nazor, Cesarić, Tadijanović, Prelog...pa vjerovali ili ne mogao bih ovako "iz glave" bez konzultacija literature i mr.Googla redati sve veličine, dobre, drage ljude koji su nama u mnogočemu bili i uzori i razlozi da ponosno kažemo odakle smo! Svakodnevno u lokalnoj zajednici srećem ljude koji su nevjerojatne veličine za koje nitko ne zna! Dakle, ima ljudi! Nisu baš toliko rijetki, ali čim su veći, čim su bolji, onda su nam draži i njihov gubitak nam svima teže pada! Ivo Gregurević je jedan od plejade naših velikana! Od srca mu hvala što nam je podario toliko likova, sreće i zadovoljstva koje smo proživljavali gledajući i slušajući ga i sada prisjećajući se na njega i njegove likove! Legenda živi vječno!
Genijalci su jednostavni,idu kroz zivot igrajuci se i zato su ispunjeni onim u čemu su najbolji...Život je igra,igraj je! M.Terezija
Sve je rečeno ! Čovjek je u svom poslu bio genijalac, zadužio je našu kinematografiju i ostvario antologijske uloge.Nažalost, živio je " 100 na sat" bio neumjeren u piću i cigaretama...tijelo nije izdržalo.I to treba reći !
Nažalost, sve manje je poznatih koji zajednici u kojoj žive daju više nego što od nje uzmu. Ivo je jedan od rijetkih iznimki. Gramzivost politike prelila se u sve pore života i u konačnici uništava i sam život.
Još jedan veliki glumac, još jedna legenda nas je napustila. Bio je autoritativan i uvjerljiv do srži, svoju profesionalnost je nesebično i iscrpno koristio i pružao ljudima. Kad je bio ljut, bio je zaista ljut, kad je bio veseo zaista je bio veseo, kad je bio psihopat i činio drugima zlo, zaista bismo ga se bojali, a kad je bio dobričina i volio je druge tako je zaista i djelovao. Bio je ono što je želio biti i nije lagao ljude, a to je vrlina velikih glumaca. Glumac i mora biti pun i čvrst u svom jednom jedinom životu, onom trenutnom kojeg proživljava, i u tom trenutku dijeli nesebično s drugima, a takav je bio naš Ivo, prava glumačka prirodna sila. I neka mu je vječna slava i hvala i neka nastavi glumiti tamo negdje daleko u raju, neka nastavi svoj bogati i ispunjeni život kao glumac i kao čovjek.
Svatko radi ono za što je stvoren i ne treba nikoga uzdizati ili nekoga poniziti. Posao glumca ili čistača wc -a je jednako vrijedan.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
jedan od rijetkih glumaca koga tatica nije trebo gurati da uspije