Sanaderova verbalna ofenziva na Račana poprimila je snagu elementarne katastrofe. Grmi, sijeva na sve strane. Tresu se brda, izlijevaju rijeke, otvara se zemlja kao da je potres... Politička scena je doslovce zakuhala. Sanaderova strast, koja je kulminirala na subotnjem saboru HDZ-a u Borovu naselju pokraj Vukovara, svakim je danom za koji stupanj Richterove ljestvice jača. Reklo bi se da će izbori za novi saziv parlamenta biti sutra, a ne kako najavljuje šef Vlade, tek za godinu i pol.
Moguće je, istina, da politički “krešendo” neće trajati još dugo i da će intenzitet pasti nakon nedjeljnih izbora u Velikoj Gorici, Požeško-slavonskoj, Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Ni HDZ ni SDP ne skrivaju, uostalom, koliko im je stalo do pobjede na tim izborima. Po žestini sukoba među njima, koji jača kako se primiče Cvjetna nedjelja, jasno je da ponavljanje izbora u te tri sredine za dvije najjače stranke ima globalno, a ne lokalno značenje. Za njih je to, čini se, sudbinski okršaj. Izgubi li HDZ, protivnici iz Račanova tabora to će prikazati kao početak Sanaderova pada s čela države.
Bude li, pak, poražen SDP, Sanaderov će tabor to slaviti kao znak da Račan može samo sanjati o još jednome premijerskom mandatu. U tri naizgled male partije karata stavljeni su veliki ulozi, s obje strane. Nije neobično da stranke u izbornim kampanjama izvlače na površinu tešku artiljeriju i njome udaraju po najopasnijem protivniku. No, malo je tko očekivao da će Sanader nazvati Račana zavidnom i nesposobnom liječninom ili da će Račan optužiti Sanadera i njegovu vlast za korupciju. Tko je očekivao da će Sanader, koji uistinu nije bio kooperativna oporba puna razumijevanja za probleme s Haagom ili praznom državnom blagajnom, reći da je Račan kriv što Hrvatska već nije u Europskoj uniji?
I tko je mogao očekivati da će vrh SDP-a zauzvrat optužiti Sanadera da prodaje Dalmaciju i Istru profašistu Berlusconiju radi potpore na putu u EU i da će hrvatskog premijera usporediti s Pavelićem? I sve to dok Hrvatska kuca na vrata EU.
Već je dugo vidljivo da se Hrvatska nalazi u latentnoj predizbornoj kampanji. Teškim optužbama koje razmjenjuju, najjači tabori nastoje probuditi svoje birače i podići pripravnost svog članstva na najvišu razinu. Kako bi rekao Josip Broz, kao da će sutra biti rat. U ratu HDZ-a i SDP-a gotovo i da ne ostaje mjesta za druge igrače. Politički prostor djeluje potpuno bipolariziran, medijskim su prostorom zavladale perjanice HDZ-a i SDP-a. Gotovo da nikoga ne zanima što o nečemu misle Vesna Pusić, Đurđa Adlešić, Josip Friščić ili Anto Đapić.
Osim, naravno, ako je riječ o njihovu doživljaju sukoba HDZ-a i SDP-a. Frustrirajuće! I ostali šefovi stranaka trude se zauzeti jedan dio političkog i medijskog prostora, i oni pokušavaju angažirati svoje biračko tijelo i privući nove birače, pokušavaju popraviti svoje startne pozicije i vratiti povjerenje birača. Otvaraju telefone na koje ljudi mogu prijavljivati korupciju ili neplaćeni nedjeljni rad, organiziraju seminare o decentralizaciji države, o stanju u zdravstvu, predstavljaju svoju viziju razvoja... I nikom ništa. Kao da sav njihov trud tone pod bujicom teških riječi koje kuljaju iz HDZ-a i SDP-a. Političkim svemirom dominiraju samo Ivo Sanader i Ivica Račan, samo HDZ i SDP.
Ako nakon nedjeljnih izbora ne smire strasti, već nastave ovakvim tempom razmjenjivati optužbe sve do parlamentarnih izbora, Račan i Sanader bi mogli pasti i prije konačnog okršaja. Od iscrpljenosti. Održe li se, pak, njih dvojica na nogama, a intenzitet sukoba među njima ostane isti, od iscrpljenosti bi im mogli popadati birači.
