Centralna tema u javnosti posljednjih je dana tema povratka Ine u hrvatske ruke. I dok se mediji i političari bave razradom modela otkupa dionica i financijskom konstrukcijom koja bi se osigurala, akademik Mirko Zelić iz pozicije naftaša za Večernji list iznosi argumente zbog kojih vjeruje da bi nacionalizacija Ine bio dobar potez koji bi se u dugom roku isplatio. Napominje da nije razradio financijski model, ali da vjeruje da bi interes za sudjelovanje u otkupu Ine imali i hrvatski građani i bogati iseljenici.
Akademik Zelić ističe da je svjetski trend vraćanje rezervi nafte i plina pod kontrolu državnih vlasti jer se utvrdilo da nije dobro da energetski suverenitet bude ovisan o odlukama multinacionalnih kompanija.
Ina mora biti samostalna
– U ovom je trenutku 90 posto rezervi nafte i plina pod kontrolom država, a naftaši vjeruju će do kraja stoljeća fosilni energenti biti dominantni – kaže Zelić. Uvjeren je da ulaganje u Inu ima smisla u dugom roku jer bi se sva ulaganja u istraživanje i razvoj u dugom roku vratila, a isto tako vjeruje i da se može osmisliti financijska konstrukcija koja bi omogućila otkup dionica od MOL-a te ulaganja u nova istražna polja i povratak na tržišta poput Irana i Sirije. Dapače, Zelić uvjerava i da postoje modaliteti kojima bi Ina mogla naplatiti nenaplaćena potraživanja u Siriji koja su, prema njegovim procjenama, dosegnula i više od milijardu dolara.
– Ina se mora razvijati kao samostalna, vertikalno integrirana kompanija. Financijski stručnjaci neka iznađu model kako prikupiti novac, a ja kao naftaš tvrdim da će Ina iz svog poslovanja taj novac moći opravdati – kaže Zelić, koji ne odbacuje ni opciju po kojoj bi se novac za Inu mogao namaknuti prodajom HEP-a te podsjeća da HEP čini tek 20 posto ukupnog energetskog miksa te da on sam ne može garantirati energetsku neovisnost države. Dapače Zelić drži da to može Ina, i to prije svega ulaganjem u nova istražna polja. Zato drži da se treba osposobiti Crosco i da se Ina mora vratiti u Iran koji je i otvorio svoje tržište hrvatskim tvrtkama.
Zelić potencijale vidi i u novim istraživanjima u Hrvatskoj. Akademik zastupa i stav da Hrvatska mora razmotriti mogućnost osnivanja ministarstva za rudarstvo i energetiku, i to ekipirano iskusnim stručnjacima iz tog područja koji bi osigurali mnogo veću učinkovitost i strateški energetski razvoj Hrvatske.
Ne strateškom partneru
Protiv je traženja novog strateškog partnera za Inu i zalaže se za to da Ina nakon nacionalizacije bude državna tvrtka. Zelić napominje da je besmisleno otkupljivati dionice kako bi ih se ponovno prodalo, već da je u tom slučaju puno lakše i bolje prisiliti MOL da više ulaže u upstream.
– Za Inu se ne treba brinuti, ona je mogla preživjeti i bez strateških partnera, a i sada će opet stati na svoje noge. Strateški partner, bilo koji bio, uvijek će slijediti svoje interese – kaže Zelić. Slične stavove zastupa i Most, koji se protivi novom strateškom partneru, ali je i protiv prodaje HEP-a.
>> Svi kritiziraju Vladu, ali nitko ne nudi svoj model kupnje Ine
Još malo laži. MOL isto tako nije državni nego privatni, i to u stranom (ne mađarskom) vlasništvu, pa što? Ako ovdje stranci ne ulažu koliko bi mi htjeli, to je zato jer im se ne isplati. Kupiti INU se ne isplati jer će je političari pokrasti, kako su i prije radili. Što se Sirije tiče, Sirija nas može tužiti za neispunjavanje ugovora a ne da mi možemo dobiti ikakvu odštetu, to su nebuloze kao i ona da dobivamo arbitražu