Igor Jurić za Večernji list: 'Nada tinja u svima nama, ali trebamo se početi pripremati za najgori scenarij'

Jedan od korisnijih članaka na ovu temu, uz intervjue naših i srbijanskih kriminalista. Činjenica je da većina nas ima čvor u želucu svih ovih dana, najiskrenije suosjeća s obitelji i žarko želi povoljan ishod. No u cjelini gledajući ipak je bolesno da smo na nacionalnoj razini od sudbine ovog mladića stvorili prvorazrednu opsesiju nad opsesijama, čemu su u najvećoj mjeri pridonijeli ne samo portali nego i tradicionalni mediji, prateći situaciju "iz minute u minutu"(!?) Cijela se nacija danima igra laika-istražitelja prema obrascima iz TV krim serija, novinari i "novinari" nemilice istiskuju iz napaćenog oca najintimnije izljeve emocija i onda njima beskrupulozno trguju pred javnoću (maste brke nad senzacijom koju raspiruju i podjaruju nam osjećaje). Ulovili čak i bivšu razrednicu (zašto nju?) za izjavu, Cvrtila je, mislim jučer rekao da je važno naći ravnotežu između interesa javnosti i i potreba mladićeve obitelji. Trebalo bi ga poslušat.

Prijatelji tek drugi dan u 10 otišli na policiju. Kao u slučaju Chapaquidick kad je Edvard K. odlučio prijaviti nesreću tek drugi dan.