Kad sam vidio kako hrvatski tenkisti, nakon provedene probe, na povratku, Savskom cestom, okreću na svečani pozdrav kupole i uzdignute cijevi te salutiraju braniteljima invalidima, “šatorašima” kako ih neki pogrdno zovu, pomislio sam “ma, bit će dobro”. Jednako sam pomislio kada sam vidio da desetak tisuća ljudi koji su gledali generalnu probu vojnog mimohoda ne može otjerati ni jaki pljusak. Proslava obljetnice “Oluje”, to jest praznik narodni i za narod.
Naravno da se politika trudi busati u prsa i pokušava diktirati i reklamirati se u ove dane. No, politika i političari mogu se tek “šlepati” uz 4. i 5. kolovoza. Oni se mogu sporiti oko mimohoda, oko toga tko će doći, tko pobjeći, a tko s kime ostati u Kninu na središnjoj proslavi. I donekle se može razumjeti da se mnogi potrude i Oluju rabiti u političke ciljeve. No, kada započne mimohod, a dan poslije u Kninu velebna svečanost i program na kojem se očekuje i više od 100.000 ljudi, na scenu, u glavnu ulogu stupa puk. Ljudi će staviti glave skupa, kao što smo ih skupili početkom devedesetih.
Ne postoje, dakle, dvije proslave, jedna “SDP-ova” (mimohod) i jedna HDZ-ova (Knin). Ta dva događaja neće konkurirati jedan drugome, očekujem da će se nadopunjavati, da ćemo u ta dva dana stvoriti atmosferu punog nacionalnog naboja i ponosa, da ćemo se svi zajedno osjećati kao onog dana prije 20 godina. A kako su i naši političari dio tog naroda, želim i njima da se opuste, da i njih zahvati ponos, da zastanu i sjete se nekog rođaka, prijatelja, znanca, susjeda, koji je dao sebe ili dio sebe da bi sada generacije Hrvata i građana Hrvatske imale što slaviti.
U ova dva dana obilježit ćemo veliki događaj, koji će Hrvati slaviti dok ih bude. Bilo je pokušaja, a bit će ih opet, jer postoje takve najave, da će protivnici Oluje pokušavati pokvariti obilježavanje ovog velikog datuma. Rade na tome da se Hrvatsku natjera da prestane slaviti Oluju, jer je “rat gotov”. Naravno da je gotov. Zgotovila ga je Oluja. I zato je i slavimo.
>> Na mimohodu u Zagrebu 42 strane delegacije: stižu i dva američka generala
Ljudi nisu ni 90-tih stavljali glave skupa , niti to čine danas. Dok je 4% njih riskiralo živote , dotle je 80% Hrvata poput ovog novinara ispijalo kavice na sigurnome, da bi poslije rata , a neki i tijekom rata, omalovažavalo branitelje, poticalo na nihovo protjerivnaje iz državnih službi, jer što oni tako ne obrazovnai i neamciozni iaju raditi u državnim službama. Njihovo je da rade u proizvodnji za 3000 kn , a pošto je proizvodnja nepotrebna Hrvatima , znači za njih posla nema, koje je rješenje ? da što prije pomru , pa zato branitleji u prosjeku žive 50 godina, mnogi su u teškom siromaštvu , što j ei u redu, jer ipak su gomili smrdljvog smeća velikoj većini Hrvata omogućili lagodan život. Napomena, pod branitelje smatram samo one koji su bili do 10 km dubine bojišta više od 200 dana, a takvih nema ni 150 000