Niti Izrael može na vojni način riješiti palestinsko pitanje niti Palestina na teroristički način može Izraelce baciti u more. Palestinci i Izraelci osuđeni su na mir, a ratuju već desetljećima. To što „David", prije negoli bombardira neku zgradu, telefonski nazove ukućane i na arapskom jeziku im kaže da se žene i djeca moraju udaljiti neće smanjiti žrtve među civilima. To što Hamas namjerno stavlja žene i djecu kao svoj štit pred izraelskom paljbom neće pomoći Palestincima. Moraju proraditi razum i savjest na obje strane.
Jer sigurno ima među Palestincima onih koji su za pregovore s Izraelom kao što među Izraelcima ima onih koji se protive tzv. vojnom rješenju. Jedan od protivnika upotrebe oružja u borbi za mir jest i izraelski pisac i redatelj Etgar Keret (46) koji je u ponedjeljak napisao komentar za talijanski list Corriere della Sera pod naslovom: „Izrael – vojska bi mogla pobijediti, ali država će izgubiti".
Spominje da je posljednjih dana u Izraelu sve češći slogan „Pustimo izraelsku vojsku da pobijedi" (Let the IDF Win) koji nije upućen europskoj diplomaciji ili onima koji se u svijetu protive vojnom rješenju, već onima unutar zemlje koji drže da vojnici ne mogu dovesti do mira nego samo političari mogu sklopiti takve sporazume. Polazi se od pretpostavke da se vojsci nije dopustilo da završi svoj posao. „Da nije bilo izdajnika (a to su protivnici vojne intervencije unutar Izraela, nap. a.), izraelska bi vojska odavno pobijedila i dovela do mira", drže zagovaratelji vojne intervencije.
U posljednjih 12 godina bile su četiri vojne intervencije u Gazi i još vlada mišljenje kako se vojsci nije dopustilo da provede svoj posao do kraja. Do kojeg kraja? Jer, i ako bi se sve ratnike Hamasa ubilo, ako bi ih se uništilo, ne bi se mogla poništiti želja Palestinaca da žive u svojoj neovisnoj državi. Izrael se prije borio protiv terorista PLO-a, sada protiv terorista Hamasa, a poslije?
>>Rat koji desetljećima vode Izraelci i Palestinci nije vjerski sukob već bitka za komad zemlje
Vojska će moći i može pobijediti u bitkama, ali „samo politički kompromis može jamčiti mir i sigurnost izraelskim građanima", piše Keret. Njegovo mišljenje dijele mnogi u Izraelu koji su zbog toga napadani na društvenim mrežama i smatrani izdajnicima. A što se na koncu vojne intervencije događa? Jedna i druga strana broje mrtve i jedni optužuju druge. Strašno je počiniti tragičnu grešku koja košta života mnoge ljude. Još je gore ponavljati istu grešku više puta. Samo se zbrajaju žrtve. Ulazi se u spiralu kojoj nema kraja. Kazati vojsci „idemo do kraja" ne dovodi do rješenja jer tko će kazati gdje je kraj. Rezime vojnog rješenja: 12 godina, četiri intervencije u Gazi, a ondašnja djeca sada u uniformama bivaju slana da idu do kraja. Ta spirala vodi samo naniže. A tamo nema kraja.
Nasilje se ne pobjeđuje nasiljem. Nasilje se pobjeđuje mirom, poručio je papa Franjo na ovonedjeljnom angelusu. Oružjem se ne potpisuje mir. Može se, u najboljem slučaju, doći do primirja, ali ne i do mira. I ne može se mir potpisati s onima kojima se hoće, već s neprijateljem, najgorim neprijateljem.
Izrael ne može očekivati stvaranje mirovnog sporazuma izbacivanjem Hamasa iz pregovora. Hamas, ako želi napredak Palestincima, ne može to postići terorističkim napadima na drugu državu. Do mira se dolazi kompromisima, a to znači da svaka strana treba odustati od nečega. I dok svaka strana bude tražila maksimum za sebe, a minimum za drugoga, teško će se doći do mirovnog sporazuma. Koliko je mladih Izraelaca poginulo zbog toga što su izraelske vlade tražile od Palestinaca nemoguće i obrnuto. Možda bi slogan „pustimo vojsci da pobijedi" trebalo zamijeniti s „pustimo da pobijedi mir". A do mira se ne dolazi nasiljem, otimanjem i ubijanjem djece, raketiranjem, mišljenjem da će se drugoga „urazumiti" bombama.
Misliš Silvek, ako Palestinci odustanu od svoje zemlje onda može mir. Može li ovako: Međunarodna zajednica se kao 1948. u slučaju Izraela dogovori da Palestinci imaju svoju državu, iskolče granice i eto Palestine a bome i mira....