Miroslav Rožić, donedavno predsjednik Kluba zastupnika HSP-a i zagrebačke gradske organizacije HSP-a, odstupio je s tih funkcija. Sada je zastupnik u Saboru, član Predsjedništva HSP-a i potpredsjednik Skupštine grada Zagreba. I dok jedni drže da je to sankcija za njegove medijske istupe, Rožić tvrdi da je s tih funkcija odstupio zbog preopterećenosti.
Jeste li se odmorili i je li vam lakše sad kad imate manje funkcija?
Uistinu sam se odmorio i spreman sam za nove zadatke. A i imao sam različitih obveza na različitim političkim razinama.
Objašnjenje da ste "umorni" neodoljivo podsjeća na stara vremena kad su partijski dužnosnici, odstupajući, kao alibi navodili bolest ili umor?
Točno. Nekad su u partiji govorili "pojavu osuditi, druga spasiti". No možda je tako zvučalo dok se obrazlagalo, ali nije tako.
Prije 12 godina napustili ste HSLS zbog nezadovoljstva pozicijom u toj stranci. Je li vam se povijest ponovila i u HSP-u?
Uzrok mojih političkih frustracija nikad nisu bile stranačke dužnosti. Prvi ću put javno reći zašto sam to učinio: anticipirao sam da će HSLS završiti u koaliciji sa SDP-om. Kad sam to rekao nekim svojim kolegama u HSLS-u, nisu mi baš rekli da sam lud, ali nisu mi ni vjerovali. Upozoravao sam i Budišu, no on je tada govorio da neće biti tako. I sami znate da se na kraju upravo tako dogodilo i to je djelomično i odgovor na pitanje zašto sam iz HSLS-a otišao baš u HSP.
Sada ste samo zastupnik u Saboru. Je li vam žao što više niste na čelu zagrebačke gradske organizacije HSP-a?
Baš sam u utorak na sastanku obrazložio razloge svoje ostavke. Podnio sam ostavku na to mjesto jer sam postavio visoke ciljeve i nisam uspio provesti određene kriterije u radu. Na pola mandata sam pogledao iza sebe i zaključio da sam letvicu postavio previsoko.
Koliko će, prema vašoj ocjeni, najnoviji događaji u HSP-u pridonijeti slabljenju stranke koja ima velike amicije?
Mislim da neće niti pozitivno niti negativno utjecati na rejting stranke. Glasači su puno više zainteresirani za neka važnija zbivanja i stavove, a ne za neke stranačke trzavice i tračeve. Sigurno se neće opredjeljivati pri glasovanju za neku stranku na osnovi toga vlada li u toj stranci apsolutna harmonija ili ne.
Je li dobro za stranku da u njoj postoje i ljudi koji imaju izdvojena mišljenja? Zašto HSP u vašem slučaju to nije iskoristio kao prednost, nego vas je sankcionirao?
To nisu bile sankcije. Čovjek sam koji ne može dugo u sebi nositi frustraciju i to moram izreći. Ne mislim da sam napravio ikakvu pogrešku jer iskrenost u politici nikako ne smije biti pogreška. Ni sa svojom se suprugom uvijek ne slažem u svemu, a svejedno smo 25 godina u skladnom braku.
Dobro ako je sve tako idilično u HSP-u, kako kažete, ali kako to da su se neki vaši kolege osjetili prozvanima?
Ne vidim zašto su se osjetili prozvanima. Doista nisam mislio na njih kad sam govorio o ulizicama oko Đapića.
Znači, mislili ste na neke poduzetnike iz Osijeka?
Ne, jer nijednog poduzetnika iz Osijeka ne poznajem. Mislio sam na mnoge ljude koji su se počeli vrtjeti ne oko stranke, nego oko predsjednika Đapića, i to baš kao pravi grebatori, ali uvjerio me je da to i sam vidi.
Kažete da su političari i javne osobe tašte i sklone svjetlima pozornice objašnjavajući opasku o Peri Kovačeviću. No naveli ste i jedan suprotan primjer.
Točno, riječ je o Vladi Jukiću koji je de facto drugi čovjek stranke, a nikad nije u medijima. Svi drugi u stranci vole svjetla pozornice, uključujući i mene, jer da ne volimo, ne bismo bili toliko poznati.
Je li vas povrijedila konstatacija Ante Đapića da biste bili najbolji kao glasnogovornik stranke?
Zašto? Pa baš suprotno, jer nije mislio na glasnogovornika, nego na osobu koja predstavlja stranku u medijima. Doživio sam to kao kompliment i kao izraz povjerenja jer stranku može predstavljati samo osoba kojoj vjeruješ.
Priznali ste javno da niste bili uspješni kao predsjednik Kluba ni kao predsjednik gradske organizacije HSP-a u Zagrebu. Nisam čula da su drugi političari tako samokritični?
Kad čovjek obnaša neku dužnost i kad ljudi s kojima surađuje kažu da nisu zadovoljni time, onda je moralan čin da on kaže da nije uspio. S druge strane, funkciju predsjednika Kluba u Saboru obavljao sam najbolje što sam mogao. No odmah moram kazati da nije bilo opstrukcija, nego je ključni problem bio u tome što nismo uspjeli razviti postojanje dvaju autoriteta u klubu, predsjednika stranke Đapića i mene kao predsjednika Kluba.
Je li netko drugi reflektirao na mjesto predsjednika Kluba? I jeste li vi željeli mjesto predsjednika Glavnog stana?
Ne znam, ali vidite na kraju da je predsjednik stranke postao i predsjednik Kluba. A sada jednom zauvijek želim demantirati glasine da sam želio mjesto predsjednika Glavnog stana. To jednostavno nije točno.
Jeste li se odmorili i je li vam lakše sad kad imate manje funkcija?
Uistinu sam se odmorio i spreman sam za nove zadatke. A i imao sam različitih obveza na različitim političkim razinama.
Objašnjenje da ste "umorni" neodoljivo podsjeća na stara vremena kad su partijski dužnosnici, odstupajući, kao alibi navodili bolest ili umor?
Točno. Nekad su u partiji govorili "pojavu osuditi, druga spasiti". No možda je tako zvučalo dok se obrazlagalo, ali nije tako.
Prije 12 godina napustili ste HSLS zbog nezadovoljstva pozicijom u toj stranci. Je li vam se povijest ponovila i u HSP-u?
Uzrok mojih političkih frustracija nikad nisu bile stranačke dužnosti. Prvi ću put javno reći zašto sam to učinio: anticipirao sam da će HSLS završiti u koaliciji sa SDP-om. Kad sam to rekao nekim svojim kolegama u HSLS-u, nisu mi baš rekli da sam lud, ali nisu mi ni vjerovali. Upozoravao sam i Budišu, no on je tada govorio da neće biti tako. I sami znate da se na kraju upravo tako dogodilo i to je djelomično i odgovor na pitanje zašto sam iz HSLS-a otišao baš u HSP.
Sada ste samo zastupnik u Saboru. Je li vam žao što više niste na čelu zagrebačke gradske organizacije HSP-a?
Baš sam u utorak na sastanku obrazložio razloge svoje ostavke. Podnio sam ostavku na to mjesto jer sam postavio visoke ciljeve i nisam uspio provesti određene kriterije u radu. Na pola mandata sam pogledao iza sebe i zaključio da sam letvicu postavio previsoko.
Koliko će, prema vašoj ocjeni, najnoviji događaji u HSP-u pridonijeti slabljenju stranke koja ima velike amicije?
Mislim da neće niti pozitivno niti negativno utjecati na rejting stranke. Glasači su puno više zainteresirani za neka važnija zbivanja i stavove, a ne za neke stranačke trzavice i tračeve. Sigurno se neće opredjeljivati pri glasovanju za neku stranku na osnovi toga vlada li u toj stranci apsolutna harmonija ili ne.
Je li dobro za stranku da u njoj postoje i ljudi koji imaju izdvojena mišljenja? Zašto HSP u vašem slučaju to nije iskoristio kao prednost, nego vas je sankcionirao?
To nisu bile sankcije. Čovjek sam koji ne može dugo u sebi nositi frustraciju i to moram izreći. Ne mislim da sam napravio ikakvu pogrešku jer iskrenost u politici nikako ne smije biti pogreška. Ni sa svojom se suprugom uvijek ne slažem u svemu, a svejedno smo 25 godina u skladnom braku.
Dobro ako je sve tako idilično u HSP-u, kako kažete, ali kako to da su se neki vaši kolege osjetili prozvanima?
Ne vidim zašto su se osjetili prozvanima. Doista nisam mislio na njih kad sam govorio o ulizicama oko Đapića.
Znači, mislili ste na neke poduzetnike iz Osijeka?
Ne, jer nijednog poduzetnika iz Osijeka ne poznajem. Mislio sam na mnoge ljude koji su se počeli vrtjeti ne oko stranke, nego oko predsjednika Đapića, i to baš kao pravi grebatori, ali uvjerio me je da to i sam vidi.
Kažete da su političari i javne osobe tašte i sklone svjetlima pozornice objašnjavajući opasku o Peri Kovačeviću. No naveli ste i jedan suprotan primjer.
Točno, riječ je o Vladi Jukiću koji je de facto drugi čovjek stranke, a nikad nije u medijima. Svi drugi u stranci vole svjetla pozornice, uključujući i mene, jer da ne volimo, ne bismo bili toliko poznati.
Je li vas povrijedila konstatacija Ante Đapića da biste bili najbolji kao glasnogovornik stranke?
Zašto? Pa baš suprotno, jer nije mislio na glasnogovornika, nego na osobu koja predstavlja stranku u medijima. Doživio sam to kao kompliment i kao izraz povjerenja jer stranku može predstavljati samo osoba kojoj vjeruješ.
Priznali ste javno da niste bili uspješni kao predsjednik Kluba ni kao predsjednik gradske organizacije HSP-a u Zagrebu. Nisam čula da su drugi političari tako samokritični?
Kad čovjek obnaša neku dužnost i kad ljudi s kojima surađuje kažu da nisu zadovoljni time, onda je moralan čin da on kaže da nije uspio. S druge strane, funkciju predsjednika Kluba u Saboru obavljao sam najbolje što sam mogao. No odmah moram kazati da nije bilo opstrukcija, nego je ključni problem bio u tome što nismo uspjeli razviti postojanje dvaju autoriteta u klubu, predsjednika stranke Đapića i mene kao predsjednika Kluba.
Je li netko drugi reflektirao na mjesto predsjednika Kluba? I jeste li vi željeli mjesto predsjednika Glavnog stana?
Ne znam, ali vidite na kraju da je predsjednik stranke postao i predsjednik Kluba. A sada jednom zauvijek želim demantirati glasine da sam želio mjesto predsjednika Glavnog stana. To jednostavno nije točno.
