Lokalni izbori su obavljeni, na političku "to do" listu stavljena je još jedna kvačica i sad slijede tri godine mira. Barem kad je riječ o izborima. Jedni izborni pobjednici nastavljaju dalje s onim što su radili jer su potvrdili mandat, a drugi preuzimaju urede od prethodnika jer su ostvarili svoju prvu pobjedu. Atmosfera se polako smiruje, premda se još ponegdje pojavljuju sumnje jesu li lokalni izbori baš na svakom biračkom mjestu provedeni regularno, je li netko nekoga na nekom biračkom mjestu pokrao budući da je pobjeda bila tijesna, a nevažeći su listići suspektni… I dok jedni još uživaju u pobjedi, a drugi u tišini ližu rane i eventualno bacaju sumnju u regularnost pobjede svoje konkurencije, najavljujući da su po pravdu spremni ići i na Europski sud za ljudska prava, nitko od političara koji zahvaljuju građanima na povjerenju ne pita onu golemu tihu većinu svojih sugrađana s pravom glasa: "A recite nam sad kad je sve gotovo, ako ni zbog čega, a ono zbog znatiželje, zbog čega vi niste izašli na izbore?"
I da je izlaznost veća, izborni bi rezultati bili manje-više isti: Dolaze li na birališta samo indoktrinirani i iracionalno lojalni?

Imaju li izbori s tako malim odazivom birača istinski legitimitet? Estonci imaju digitalno glasanje pa je na izbore za Europarlament izašlo svega 38% birača
Komentara 4
Mogli bismo uvesti obavezan izlazak na izbore i novčanu kaznu za neizlazak kao npr u Australiji. No vladajući to neće nikada uvesti jer njima odgovara da na izbore izlaze samo oni koji od toga imaju korist.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Moj rođak ne ide na izbore jer misli da je sve namješteno i ne vjeruje političarima, a ja ga ne mogu razuvjeriti.