HVIDRA Črnomerec: Objavite registar agresora i ratnih profitera

Slažem se sa zahtjevom navedene HVIDRE, jer kao dragovoljac smatram (ali ne obezvrjeđujem) da smo svi u istom rangu. Dok smo mi u vrijeme SFRJ reskirali živote neznajući rezultat svega, a mogli smo završiti na nekom Golom otoku da nijee stvorena neovisna Hrvatska, neki su špekulirali i čekali sigurnije vrijeme. Uvažavam da oni koji su 1991. bili maloljetni ne spadaju u tu grupu. Općenito prema dragovoljcima je napravljena strahovita nepravda stavljajući nas u grupu onih koji su npr. za Oluju mobilizirani, bili 5 dana u ratu i danas neki imaju veće zasluge od nas koji smo se sami naoružavali, oblačili, organizirali ....

. EU vam prizna 200 000, jer RH ni pomocu filmskih trikova ne moze mobilisati vise od 200 000 sposobnih za rat...

Ovo je prvi pravi prijedlog objave registra branitelja ali i onih drugih. Za ovo se od prvog mog javljanja za ovakav način zalažem. Interesantno je kakve sam kritike dobio (naravno bilo je više pohvala od nekih "branitelja"). Ne poznam ljude sa portala, ali mobilizirani branitelji i njihova naknadna pamet kao domoljublja mi je uvijek bila upitna (čast izuzetcima). Pa te 1991. svi smo bili domoljubi jer smo se borili za goli život (barem mi u Slavoniji). Svi mi, koji smo svjedoci 1991. znamo da su dragovoljci bili HOS-ovci, pripadnici MUP-a koji su skinuli zvijezdu i stavili naš sveti grb i koji su kasnije prešli (većina) u ZNG ili su odmah pošli u ZNG-e. Znam da jedino HOS-ovci nisu ni željeli dobivati plaću (poneki) dok su ovi ostali bili plaćeni i vodio im se benificirani radni staž (iako strahote rata nijedna plaća i benificirani radni staž ne mogu nadomjestiti ako su bili u direktnoj borbi).

Opet ponavljam. Onima kojima je poslje rata trebao braniteljski status, trebao im je isključivo iz interesa, Uvidom u poreznu upravu može se izvući one koji su kupovali skupe automobile na povlasticu, skupe poljoprivredne i ostale strojeve bez carine, prenamjenjivali veće poljoprivredne parcele u građevinske. Sistem je bio isti: pronađeš dva svjedoka i postaneš branitelj. U nekim postrojbama poslje rata, tek kada bi se smjenio zapovjednik, onda bi došlo na vidjelo da mu je pola porodice na platnom spisku postrojbe, ljubavnice i njihove porodice. Isto tako i od najbližih suradnika i osoba od povjerenja. Oni koji su bili u zapovjedništvu tih postrojbi znaju to puno bolje, pa ako imaju časti neka progovore. Vrijeme je za poduzet nešto.

Većina nas zna tko je radio 1991. Godine u općinskim i područnim vojnim uredima. Naša grupa iz Narodne zaštite je na dan pada kasarne u studenom 1991. god. koju smo držali u okruženju, otišla u općinu i od vojnog referentaa smo dobili obrasce da ispunimo osobnim podacima i kome da se javi ako nam se nešto dogodi, sa čime smo dobili mobilizacijske pozive, a drugi smo dan već bili na Kupi. Tek u ljetu iduće godine, kada sam došao po svoju vojnu knjižicu sam doznao da je moje mobiliziranje zavedeno tek u svibnju 1992. godine. U HV sam ostao šest godina i umirovljen po ukazu, kao vremešni časnik (među starijima u postrojbi) , da bi od istog ureda šest mjeseci poslije umirovljenja dobio veselu obavijest od iste referade rješenje da nemam status branitelja. Srećom da sam imao svu dokumentaciju, pohvalnice, zahvalnice, odličja i ratni čin da bi prekinuo maltretiranje. I danas se osjećam žrtvom političkog maltretiranja, ili maltretiranja u dnevno političke svrhe. Moji su podaci u cijelosti već objavljeni u registru, pa mi je i to glupo maltretiranje.