Ratni gradonačelnik Trebinja Božidar Vučurević uhićen je oko 13 sati na graničnom prijelazu Karakaj između Zvornika i Malog Zvornika. Pripadnici MUP-a Srbije uhitili su ga po međunarodnoj tjeralici koju je raspisala Hrvatska, a odmah nakon uhićenja prevezen je u policijsku postaju u Mali Zvornik. Tereti ga se za bombardiranje Dubrovnika, kada je obavljao funkciju prvog čovjeka Trebinja.
Sve za pošteno suđenje
Ovaj prijeratni vozač kamiona, ratni političar i poratni pučki pjesnik, guslar deseteraca, bio je do posljednjeg trenutka uvjeren u svoju nevinost kad su u pitanju topnički i raketni napadi na Dubrovnik, ali i kad su u pitanju bile deportacije i ubojstva Hrvata i Bošnjaka u njegovu Trebinju. “Bio sam sedam puta u Beogradu kod haaških istražitelja i ništa mi nisu mogli pronaći. I sad opet ja kriv za nešto što nisam počinio…”, govorio je u nekoliko razgovora za Večernji list u vrijeme kad ga je više brinulo kako organizirati Sabor guslara Istočne Hercegovine (čiji je bio predsjednik) nego kako izbjeći optužnicu za ratne zločine koju je protiv njega tada podigao Županijski sud u Dubrovniku. Samouvjeren da ga nitko nikada neće uhititi za djela ratnog zločina, Vučurević je do prije godinu i nešto tvrdio da je spreman otići u dubrovačke zidine, ali ako će suđenje, kako je kazao, “biti pošteno, a ne političko“. U svom omiljenom trebinjskom restoranu “Aleksin-Han” opisivao je Crnogorce kao velike neradnike, kukavice i dezertere. Glorificirao je Srbe, pogotovo iz Istočne Hercegovine, ali cijenio je Hrvate i omalovažavao Bošnjake. Svoj ratno-huškački opus želio je zaboraviti, pa čak i svoje glasovite izjave na račun Dubrovnika.
Dobročiniteljska misija
Tvrdio je da izjava “kako će, kad uđu u Dubrovnik, napraviti još stariji i ljepši grad“ nije njegova. Potom je tvrdio da su mu je novinari ratno-huškačkog tipa, poput Riste Đoge, istrgnuli iz konteksta te da on svojim “komšijama” ne bi ništa napravio da nije bilo radikala u Vojsci RS-a. Demantirao je i svoju drugu općepoznatu izjavu da će, kad uđe u Dubrovnik, postati “novi ministar turizma“ te kako “Dubrovčani imaju dovoljno slane vode da piju kad nemaju slatke“ u vrijeme kad su stanovnici opkoljenog grada ostali bez pitke vode. Redovito je potencirao ratnu priču u kojoj su on i Radovan Karadžić u vrijeme rata između HVO-a i Armije BiH preko položaja Vojske RS-a iz Konjica prebacili više od 600 protjeranih Hrvata. “Nije im dlaka falila s glave. Ja i Radovan smo napravili“, ponosno je isticao svoju dobročiniteljsku misiju. Kad smo ga jednom pitali bi li s nama u automobilu iz Trebinja preko Ivanice sišao u Dubrovnik, samo je šeretski kazao: “Možete me, što se toga tiče, jedino slikati kraj putokaza za Dubrovnik…”, spremno pozirajući ispred prometne ploče s imenom grada.
a vidi ga kako je lep ko da mu je gotovina sin