Hrvatski grad kafića: Da ih obiđete sve, trebalo bi vam 14 dana. I svaki dan treba sjesti u 14 kafića...

Eto odakle BDP, odnosno pad BDP-a kada se birtije zatvore. A zapravo pretakanje iz šupljeg u prazno. Gospodarstvo treba pod hitno postaviti na zdrave temelje, a to je proizvodnja, koja ne mora biti isključivo industrijska, u proizvodnju je uključen i ICT sektor, no treba raditi novu vrijednost, a kave i cuga to nisu.

Žalosno je dobiti epitet : Hrvatski grad kafića. E da je barem hrvatski grad zaposlenih ili sretnih ili zaljubljenih ili mladih ili bezvirusnih....

ako je stvarno 200 kafića onda im je kafić opasnija zaraza od korone

Dokaz koliko naš narod ne voli radit ali voli kukat i druge krivit za svoje stanje. Izvolte na kavu slobodno, lova će se sama zaraditi

to hrvati jedino znaju. nacija kafića i birtija.

odkud lova za kavu cigarete pivu? stalno se kuka kak nam je loše al ima se za cugu i pljugu

Čak i meni kao velikom ljubitelju kave sva ova halabuka i kmečanje o kavama ide na živce, najblaže rečeno. Složit ću se s Igorom Mandićem ovaj put, vezano uz njegovu specifičnu kritiku kulta ispijanja kave u ex-Jugoslavena. Hvalabogu, ima toliko vrsta kava za kupiti u dućanu, i nisu skupe poput srebra ili zlata, a otkriće su kave iz aparata na nekim pumpama koji su dokazano bolje od mnogih u kafićima i veći je izbor napitaka. Zamisli ti to, ne mogu sjest' na terasu i Bogu krasti dane ispijajući napitak koji si za par minuta doma napravim ili kupim na pumpi. Dokle kmečanja više? (ovo ne ide na račun ugostitelja, nego korisnika koji ne znaju kud bi sami sa sobom, a sve za tekuću konzumaciju imaju dostupno na svakom koraku, još nije došlo do toga da nema za kupiti kave, šećera, alkoholnih pića itd...) Samo da je sjest' i vrtjet' runde, kao da ništa drugo na svijetu ne postoji kao kvalitetna zanimacija ili zamjena za ljenčarenje.

Usporedbe radi, grad Hvar, kao jedno od turističkih top hrv. odredišta, ima ukupno oko 150 kafića/restorana, a zimi radi samo jedan-dva, tek toliko za potrebe domaćeg puka. Koliko je to sve predimenzionirano, najbolje ilustrira gornja usporedba.

To je to.. kafići, kladionice, par šoping centara... na moru nešto apartmana, turizam.....jad i bijeda današnje švercerske, osiromašene, pokradene, uništene rvacke

Kao da je išta bolje i u ostatku države. Država daje pomoć, ovi je zapiju, vrati se državi kroz poreze, a koja daje opet pomoć da je ovi zapiju... Pumpa se BDP kroz potrošnju, a zapravo dug raste raste pa dok traje, traje održavanje socijalnog mira... Proizvodnja je ta koja je bitna, a kod nas je nema. Živi se na turizmu dok ide... Što je najgore živi se na tome od kraja domovinskog rata. U biti živimo u brčkanjima strananaca u moru, dok traje. A kada prestane, biti ćemo jadniji i od neke afričke države.

Definitivno treba uvesti i treću smjenu, odmah zatvoriti sve škole osim ugostiteljskih. Prosperitet kao narodu nam je zajamčen.

Mi hrvati smo lijen narod, samo po kafićima po cijele dane. Slažem se s komentarima, treba nam privreda a ne kafići.

Riješen je najveći problem u državi. Narod ne kuka zbog ničega toliko kao zbog zatvaranja kafića, po čitave dane sjede u njima, po tom smo isto rekorderi sigurno, svi nam se čude. Nikad to nisam razumio, dati po 15 i više kuna za tri kapi gorke tekućine i sjedit u često zadimljenoj i bučnoj prostoriji ili na terasi gdje te stalno netko gurka u prolazu. Jedino vozikanje po gradu čitav dan je konkurencija.

Hrebak je sjajni prijatelj s puncem ovog Koljića ... dijeli svu pomoć za restorane pola-pola s puncom ovog Srećka. a restoran su smjestili uz bjelovarsku katedralu. Vjerojatno zato što je Srećkova majka bila časna sestra dok su živjeli na Kosovu,, pa se udala za Srećkova oca i sada im crkva izlazi u susret. sve sam olos

po čemu su hrvati poznati - po birtijama....hahahahaha

Država koju mogu ucjenjivati ugostitelji treba propasti...

Kofi Annan volio je mlade dječake, pa je Srećko imao sreće.

Šteta što nisu prvi po broju tvornica ili IT firmi, primjerice. Čega se pametan srami...