Naslovnica Vijesti Hrvatska

Hrvatska vojska drastično je tehnički zapuštena

Pitanje uzroka i konteksta tehničke zapuštenosti znatno je šire od pukog zbroja pojedinačnih zabrinjavajućih slučajeva
19. kolovoza 2014. u 08:35 74 komentara 13080 prikaza
Mig
Foto: Dino Stanin/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/2

Domaću obrambenu stvarnost danas jednako odlikuje drastična tehnička zapuštenost kao i strateško-teorijska otuđenost iz demokratskog ambijenta. Hrvatska vojska danas je medijski aktualna gotovo isključivo onda kad se u njezinu okviru dogodi neki ozbiljan tehnički kvar ili propust, piše Deutsche Welle. Posljednjih godina to su uglavnom rušenja ratnih zrakoplova, poput najnovijeg na Dan pobjede, 5. kolovoza, pokraj Velike Gorice. Odavno dotrajala flota više se doslovce ne može ni pokrenuti uvis, a da to ne bude pogibeljno i za pilota i za ljude u okolini. Slično su zapušteni i ostali rodovi, pa je praktički svejedno govori li se o problemima u Hrvatskoj ratnoj mornarici ili u kopnenim oklopnim jedinicama.

Pitanje uzroka i konteksta takvog stanja je stoga znatno šire od pukog zbroja pojedinačnih zabrinjavajućih slučajeva. S obzirom na dugogodišnju stagnaciju obrambene politike i prakse, mogu se jednako primijetiti simptomi praktičnog odustajanja od razvojnih državno-budžetskih ulaganja, kao i teorijski, doktrinarni muk na najvišoj razini. Zna se tek da Hrvatska u sastavu NATO-a i EU-a sudjeluje s manjim pješačkim jedinicama u određenim međunarodnim misijama, Ali, samo članstvo u tim organizacijama ne nudi nam sva obrambena rješenja. O takvoj situaciji Igor Tabak, vojni analitičar i autor na blogu za obrambene i sigurnosne teme Obris.org, rekao nam je da je dugoročno posve neodrživa i apsurdna.

Improvizacija i nakon rata

– Najveći dio našeg inozemnog angažmana samo je plod želje da u izvjesnim međunarodnim organizacijama bolje kotiramo, da se nekom umilimo, i nisu produkt nikakvog dubinskog političkog opredjeljenja – iznosi Tabak, dodajući kako nisu definirana ni ostala dva cilja koja smo zajedno sa saveznicima upisali u strateške dokumente. Za prvi cilj, zaštitu prostora i suvereniteta vlastite države, vojska nam je neadekvatna po ključnim parametrima. Kod izvršenja drugog, suradnje s domaćim nevojnim sektorom, ona trpi opterećenja i troškove kakve u biti jedva može podnijeti.

Hrvatska vojska | Autor : Marko Jurinec/PIXSELL Foto: Marko Jurinec/PIXSELL

Foto: Marko Jurinec/PIXSELL

I dok s mukom izdržava mirnodopske zadaće poput ispomaganja vatrogastva ili zdravstva, njezina primarna obrambena svrha dovodi se svako malo u pitanje.

– Struktura ukupnog sustava postavlja se stalno ad hoc, improvizatorski. To je zaostatak iz stvaranja te vojske u ratu, gdje je takav postupak bio razumljiv – nastavlja Igor Tabak, ''dok je nakon rata bilo nužno postupati planski na duge staze, no to je izostalo. Pa svaki put kad se dogodi neka od sad već učestalih nezgoda s avionima, možemo u javnom prostoru svjedočiti sve glasnijem posezanju za suštinskim pitanjima kao što je mogućnost ukidanja cjelokupnog ratnog zrakoplovstva“.

Tabak smatra da sve priče o eventualnim reformama obrambenog sustava padaju u vodu samim tim što je dotični sklop toliko nestabilan da možda ne bi preživio ni najblažu ozbiljniju reformu.

Ali, govoreći o strateškom promišljanju funkcije vojske i obrambenog sustava, poduzeli smo ovom prilikom i jedan korak dalje. S vojne doktrine opredmećene modelom tzv. naoružanog naroda, Hrvatska je posve stihijski prešla u transformaciju prema profesionalizmu. Odvijalo se i odvija se to bez javne rasprave i podrobnih ekspertiza, a kamoli da bi se radilo o iole demokratskom političkom procesu.

Jednostrano ukidanje vojnog roka

Pavle Kalinić, politolog i stručnjak za sigurnosna pitanja, napominje kako Hrvatska ne samo da nema plan obrane, nego ni usvojenu metodologiju na osnovu koje bi napisala taj plan.

– Ako je ono nekoć, s ratom u kojem smo imali vojsku od 250 tisuća ljudi, počivalo na doktrini naoružanog naroda, onda se ovo poslije može nazvati razoružanim narodom – izjavio je Kalinić za Deutsche Welle. On tako veoma oštro komentira i činjenicu da je u Hrvatskoj jednostrano ukinuta obaveza vojnog roka, što jedna npr. Švicarska ipak ne želi poduzeti, koliko god služenje vojske bilo nepopularno.

– To u krajnjoj liniji nije ni demokratski – dodaje ovaj naš sugovornik, ''jer se vojna moć udaljava od naroda, tako i utjecaj na korištenje oružja. Nije to hrvatska specijalnost, ali stvarnost jest, i o tome smo u najmanju ruku prethodno morali iscrpno diskutirati. A ovako nemamo više ni iole značajniju vojnu proizvodnju ni temeljnu doktrinu, pa ni samu vojsku s pripadajućom opremom, dok smo svojedobno – u sastavu Jugoslavije, doduše – bili jedan od pet proizvođača podmornica na svijetu. Ako mogu biti donekle ironičan, danas ne bismo bili u stanju pružiti otpor ni jahti Romana Abramoviča kad uplovi u Jadran“.

Politikantska manipuliranja vojskom

S druge strane, Igor Tabak upozorava na dodatne aspekte manipuliranja obrambenim sustavom i oružanim snagama. Naime, on je mišljenja da je hrvatska politika upravljanja vojskom već duži niz godina odveć u službi vanjske politike. Takva stranputica nije posebna novost, podsjeća nas ovaj vojni analitičar, budući da je još u prošlom desetljeću bilo nastojanja da se pitanjima obrambenog sustava pristupi krajnje politikantski. - S najgrubljim pokušajima utjecanja politike na vojsku nekako smo se i suočili, no s finijim novim momentima imamo velikih problema – kaže Tabak.

– Čak je i braniteljski sektor dandanas veoma prominentan u društvu, no moderne obrambene teme poimaju se kao nešto što će se riješiti samo od sebe. Onda se periodički čudimo kad se ispostavi da se to nije dogodilo – zaključio je Igor Tabak, prenoseći nam na kraju svoj dojam da se Hrvatska ponaša kao da je njezina vojska 1995. godine zauvijek ispunila svoj smisao.

Taj privid je društveno izuzetno opasan – povijesti nije kraj, i buduća se iskušenja ne mogu predvidjeti. A to znači i da se vojska nad kojom domicilni narod nema kontrolu teorijski ni praktično, može okrenuti i protiv njega, piše Deutsche Welle.

>>Vraća 
se vojna pričuva 
sa 20.000 ljudi, prve u Osijeku 
i Dubrovniku

>>'Nismo jedina zemlja gdje padaju avioni. Sa dva šefa ću razgovarati o ostavci!'

Biznis akademija
PROMO
Besplatne video edukacije o digitalnom poslovanju
  • crocro:

    Tužno je kada nam stranci trebaju reći da je Hrvatska vojska drastično zapuštena. Ali se možemo i pohvaliti da su nam vozni parkovi u vladi i dr. državnim službama u odličnom stanju u tehničkom i funkcionalnom smislu. Također se možemo ... prikaži još! pohvaliti da uznapredovano primamo nove državne slubenike na činovnička radna mjesta, ne samo preko 20 novih kod gosp. Mrsića, ne je u Jutarnjem pisalo da 4260 savjetnika radi za 2325 voditelja a pomaže im 2263 zapisničara i još 2148 stručnih referenata a da najviše savjetnika ima u ministarstvu financija i to 491. Također se možemo pohvaliti da nećemo unatoč planu ukinuti niti jednu županiju, niti jednu općinu ili grad. Prema tome imamo se i mi čemo podičiti a Nijemci ne mogu, tko im je kriv. Da bi negdje bili savršeni, nažalost negdje treba oduzeti. A treba oduzeti onima koji čuvaju sve što zapravo imamo. Pa ako cijeli svijet drži do svoje vojske i njihovog opremanja zašto to baš moramo i mir. Mi moramo po sve biti posoebni i raditi sve suprotno od drugih i sve suprotno od uspješnih. I zašto bi se mi trebali čuditi što ne samo Hrvatski građani nam govore da nam je vojska neopremljena i zapuštena, već nam to govore i prijatelji iz Europe. A naši političari nikoga ne slušaju, sve rukama razgrću oko sebe, krče put svojem načinu razmišljanja i postupanja. Jer znaju da su izbori daleko i jako daleko a oni imaju još puno toga u planu.

  • Avatar mamazel
    mamazel:

    Neprijateljima nije cilj moderno naoruzanje HVa. Oni zele da u buducem sukobu nasa djeca opet idu u adidas tenisicama.

  • Avatar MilaneseBolognese
    MilaneseBolognese:

    Partija je nakon 1990. i predaje oružja TO jugočetničkoj JNA ponovno razoružala Hrvatsku!