Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Povratak na članak

Hrvatska sporije u Uniju zbog neizručenja udbaša

Nijemci traže Ivana Lasića, Zdravka Mustača, Josipa Perkovića, Borisa Brnelića, Brunu Smokvinu, Ivana Cetinića i Marina Modrića
Objava 14. veljače 2011. 8 prikaza
Popularni
  • Popularni
  • Najstariji
  • Najnoviji
Komentara 504
  • Avatar lkis05@htnet-dsl
    lkis05@htnet-dsl:

    Jaca okuplja svoj familijo oko sebe ,bit će frke!

    09:01 14. 2. 2011.
  • pp:

    patuljčica.. neće...i ajde prestani više s desnicom...svaki normalan čovjek je za to da se sudi ubojicama...ovdje ili ako mi ne možemo u Njemačkoj

    11:25 14. 2. 2011.
  • -obrisani-:

    Ne damo savjetnika prvog Hrvatskog predsjednika i ratnog ministra obrane!:-)

    13:16 14. 2. 2011.
  • treble:

    dpsta je eu zahtijeva što je sa našim zahtijevima. di je vasiljković di je mladić??

    13:32 14. 2. 2011.
  • -obrisani-:

    Tekbirrrr

    15:15 14. 2. 2011.
  • -obrisani-:

    ribnik

    15:05 14. 2. 2011.
  • Avatar sawanah
    sawanah:

    JOHN R. SCHINDLER - strucnjak za medjunarodnu spijunazu i terorizam Razgovarao: MIRSAD FAZLIC (Slobodna Bosna) UDBA je do raspada SFRJ ubila 60 Hrvata emigranata - ZAPAD JE BIO BLAGONAKLON PREMA JUGOSLAVIJI Kako ste dosli na ideju napisati knjigu o tajnim ... prikaži još! sluzbama bivse Jugoslavije, operacijama i likvidacijama za koje vjerujete da je odgovorna Uprava drzavne bezbjednosti? Tokom 90-ih godina proslog stoljeca, kada sam bio ukljucen u lov na ratne zlocince u BiH i na prostorima bivse Jugoslavije, zaintrigirala me cinjenica da su mnogi od najtrazenijih osoba bili povezani sa tajnom sluzbom bivse Jugoslavije. Zeljko Raznatovic Arkan mozda je najpoznatiji i najsvjeziji primjer ovakvog tipa. On je imao opsirnu povijest sa sluzbama drzave sigurnosti, odnosno UDB-om, tokom komunizma. Mnogi, poput Arkana, ucestvovali su u “specijalnim akcijama” usmjerenim protiv radikalnih emigranata van prostora bivse Jugoslavije za rezim Josipa Broza Tita. Kao kontraobavjestajni oficir, u pocetku, bio sam zbunjen cinjenicom da su mnoge ubojice i razbojnici koji su povezani sa organizovanim kriminalom - mafijom, istovremeno bili i visokorangirani suradnici UDB-e. Svi oni su imali VIP status - veze i protekcije. Ali, vrlo brzo sam shvatio da su ti ljudi bili dijelom medjunarodnih operacija, dijelom dekadama dugog rata kojeg je vodila Titova tajna sluzba protiv “neprijateljske emigracije”. Nemoguce je razumjeti u potpunosti zbivanja u bivsoj Jugoslaviji poslije 1991. godine, ubistva, korupciju, masovne zlocine, atentate, bez razumijevanja kako se UDBA tajno borila protiv terorizma. Mi, posmatraci sa strane, mislimo o dogadjajima kakav je bilo ubistvo Zorana DJindjica iz 2003., kao “normalnim” likvidacijama. Ali, kada je premijer Djindjic likvidiran usred bijela dana od ubojice koji je istovremeno sluzbenik drzavne bezbjednosti i boss organizovanog kriminala i koji je odgovoran za ubistva u vise zemalja, to nije “normalna” likvidacija. To je naslijedje UDB-e, ono sto ja zovem “Titovim duhovima“. Kada i kako ste prvi put saznali za aktivnosti i likvidacije UDB-e, i koji je to bio slucaj koji je privukao Vasu pozornost? Kao i svatko tko se zblizi sa veteranima UDB-e. Kao sto je ruski premijer Vladimir Putin jednom rekao: “Ne postoje bivsi obavjestajci.” Ja sam cuo price u kavanama, poslije dosta ispijenih pica. Price o operacijama protiv terorista u Stuttgartu, ili Sydneyu. Price o nadgledanju, nadziranju koje je vodilo ubistvima koja su se dogadjala na citavom Zapadu, posebno tokom kasnog perioda Hladnog rata. Uzbudljive, ali krvave price, nisu licile ni na sta od onoga sto sam ranije cuo i znao. U pocetku nisam vjerovao, ali bio sam radoznao i tako sam poceo istrazivati, nezvanicno, kako to spijuni vole reci, pravio sam “hobi dosje”. Bio sam zapanjen kada sam otkrio da je vecina onoga sto su mi udbasi ispricali zapravo istina. Prvi slucaj u koji sam duboku usao bilo je ubistvo hrvatskog disidenta Brune Busica u Parizu koje se dogodilo u listopadu 1978. godine. Bilo je to cisto izvedeno UDB-ino ubistvo. Iako je Busic bio veoma simpatican hrvatskim nacionalistima, on nije bio “terorista“, ali svejedno je ubijen - metkom u glavu iz neposredne blizine kao i vecina zrtava koje UDB-a naziva “crnim programom”. Slucaj Busica takodjer ilustrira primjenu dvostrukih standarda na Zapadu kad su u pitanju zlocini UDB-e. Naime, samo mjesec dana prije ubistva Busica, bugarskog disidenta Georgi Markova ubila je bugarska tajna sluzba u Londonu. Taj svjetski poznat “slucaj kisobran” izazvao je bijes Zapada. Istraga je jos uvijek otvorena, britanska policija nastoji rasvijetliti slucaj i hapsi ljude i danas, 32 godine nakon ubistva. Ali, nikoga na Zapadu nije mnogo zanimalo kada je Busic brutalno likvidiran dva tjedna kasnije u Parizu. Slucaj je zaboravljen. Tito je bio koristan Zapadu, tako da su zlocini UDB-e uglavnom ignorirani, cak i kada su jugoslavenski agenti brutalno vrsili likvidacije vani. Tokom trajanja Hladnog rata UDB-a je ubila vise ljudi na Zapadu nego citav sovjetski blok, ali to je izazvalo veoma malu, ili nikakvu paznju. Kako tada, tako i danas. Koliko vremena ste proveli u istrazivanju i prikupljanju materijala za Vasu novu knjigu o UDB-i? Proveo sam godine baveci se ovom problematikom, ali uglavnom kao hobijem. Biljezio sam razgovore s ljudima u regiji, trazio stare novinske clanke objavljene na mnogim jezicima. To je bio postepen proces, kako bi se doslo do cinjenica, ali neke stvari nikada nece biti u potpunosti rasvijetljene jer je UDB-a bila veoma tajanstvena, a mnogi od onih koji su znali detalje umrli su, uglavnom nasilno. Tesko da je slucajnost da su mnogi UDB-ini oficiri i agenti, od kojih je vecina bila umijesana u “crne akcije”, danas mrtvi, a rijetko su umirali u postelji. Da li ste imali pristup arhivama americkih tajnih sluzbi (CIA, NSA, FBI...) kad je rijec o aktivnostima UDB-e i likvidacijama, te da li ste mozda imali pristup takvim arhivama u drugim zemljama? Imao sam prilike vidjeti neke americke tajne dokumente i dosjee tokom vremena koje sam proveo u americkoj obavjestajnoj sluzbi. Ipak, te materijale nisam koristio u svojoj novoj knjizi jer su oni zabranjeni istrazivacima. Vazno je napisati istinu, odbaciti mitove, biti precizan i tacan i ako se nesto nije moglo provjeriti, ja to nisam ni koristio. Siguran sam da ce godinama kasnije, kada americka obavjestajna zajednica dopusti uvid u dokumenta o UDB-i, biti interesantnih prica koje ce potkrijepiti moju knjigu. Vecina UDB-ine dokumentacije koja se tice “specijalnog programa“ unistena je pocetkom 1990-ih kada se Jugoslavija pocela raspadati. Ipak, nesto od tih materijala ugledalo je svjetlo dana u Beogradu, Sarajevu i Zagrebu, i ja sam to iskoristio. S druge strane, u mnogim slucajevima UDB-a je vodila racuna da ne ostavlja mnogo pisanih tragova, sto je dobro za spijune, ali lose za povjesnicare. Da li ste tokom istrazivanja pronasli neku zajednicku karakteristiku u UDB-inim likvidacijama? Vecina UDB-inih likvidacija vani slijedila je standardan model. Jugoslavenski agent progurao bi dezinformaciju u emigracionim krugovima na Zapadu kako bi stvorio konfuziju i medjusobne borbe unutar grupa. Ubojica bi poduzeo nadgledanje zrtve nakon cega bi likvidirao metu najcesce metkom u glavu iz male udaljenosti. Ubistva UDB-e bila su cesto veoma brutalna, mnogo okrutnija nego sto je bilo “potrebno“ za ubistvo. U nekim slucajevima zrtve su ubijane nozevima, a ubadane su desetak puta. U svim slucajevima likvidacija, UDBA ih je pokusavala prikazati kao “rezultat prepirki izmedju emigranata“. To je prica koju bi zapadne policijske agencije i obavjestajni krugovi koji nisu razumjeli jugoslavensku emigraciju cesto prihvatali kao tocnu. Koliko ste ubistava naveli u svojoj knjizi i da li Vam je poznato koliko je osoba UDB-a likvidirala izvan granica bivse Jugoslavije? Tesko je reci sa apsolutnom sigurnoscu, ali izmedju sredine 60-ih do 90-ih. UDB-a je pokusala izvrsiti preko stotinu ubistava i otmica na Zapadu, uglavnom na podrucju tadasnje Zapadne Njemacke, ali i u zemljama Centralne i Istocne Evrope, Britanije, SAD-a, Kanade, Australije, cak i Juzne Afrike. Gdje god su se nalazili jugoslovenski emigranti, UDB-a ih je slijedila. UDB-a je sirom svijeta likvidirala vise od 60 Hrvata, kao i odredjeni broj Srba i Albanaca. U svakom slucaju, najmanje 80 potvrdjenih UDB-inih likvidacija dogodilo se tokom posljednjih godina Hladnog rata u zapadnim zemljama prijateljski nastrojenim prema Jugoslaviji. Takodjer, bilo je oko 12 ubistava u SAD-u. Da li Vam je poznato tko je bio odgovoran za operacije UDB-e izvan bivse Jugoslavije i tko je naredjivao likvidacije? U nekim slucajevima, sa prilicnom sigurnoscu mozemo utvrditi tko je odobrio likvidaciju i tko je proveo jer su prezivjeli poceli pricati o tim slucajevima nakon 1991. godine. U nekoliko slucajeva, sacuvana je dokumentacija. Danas je prilicno jasan generalni obrazac. Politicko rukovodstvo, obicno na republickom nivou, zatrazilo bi “specijalnu akciju” protiv problematicnih emigranata, neki od njih bili su istinski teroristi, a neki nisu. Na osnovu toga UDBa bi izvrsila likvidaciju, ponekad u suradnji i uz pomoc savezne UDB-e iz Beograda. Drugim rijecima, vecinu ubistava Hrvata izvela je hrvatska UDB-a i agenti koji su bili blisko povezani sa kriminalnim krugovima i koje nije bilo lako dovesti u vezu sa jugoslavenskim vlastima. U nekoliko slucajeva u kojima su ubojice uhicene bilo je skoro nemoguce utvrditi njihove bilo kakve veze sa UDB-om. Kako biste danas ukratko opisali ovu tajnu sluzbu nakon Vaseg istrazivanja? Nakon raspada Jugoslavije UDB-a je nestala, ali zapravo nije. Niti jedna bivsa jugoslavenska republika nije se doista odredila spram nedjela koje je pocinila UDB-a kako vani, tako i kod kuce, a niti jedna od novonastalih tajnih sluzbi nije ocistila svoje redove od UDB-inih operativaca koji su imali krvave ruke. Da navedem samo jedan primjer, njemacke vlasti su 2005. godine podigle optuznicu protiv Josipa Perkovica zbog njegove uloge u ubistvu Djurekovica. Medjutim, Perkovic je bio Tudjmanova desna ruka za pitanja sigurnosti pocetkom 90-ih, a njegov sin Saša bio je savjetnik za sigurnost predsjednika Stjepana Mesica. Sirom bivse Jugoslavije udbasi su jednostavno pocinjali sluziti novonastalim drzavama i rezimima, bez postavljanja suvisnih pitanja. Jasno je da nikom nije u interesu da se zlocini UDB-e zaista do kraja istraze i rijese. Godinama su hrvatske vlasti poludiskretno pokusavale procesuirati Vinka Sindicica, jednog od najplodnijih UDB-inih ubojica, vjerovatno odgovornog za desetke ubistava na Zapadu. On je osudjen u Britaniji za pokusaj ubistva emigranta Nikole Stedula u Skotskoj i proveo je desetljece u zatvoru, a danas zivi normalno u Hrvatskoj. U Srbiji, situacija je cak i gora. UDB-ina infrastruktura bila je vitalan lanac zacinjen kriminalom, koji je samo djelimicno demontiran. Milosevic je imao srece da u svojim projektima koristi UDB-ine likvidatore; svega nekoliko ljudi u Srbiji zeli znati istinu o UDB-i i njenim zlocinima. U usporedbi s tajnim sluzbama kao sto su americka CIA, ili NSA, izraelski Mossad, bivsa sovjetska KGB, smatrate li da je UDB-a bila uspjesna i profesionalna sluzba? U cisto spijunskim parametrima, UDB-a je bila izvanredna sluzba. Ona je temeljito porazila teroristicke grupe koje su se globano borile za unistenje Titove Jugoslavije. Ne smijemo zaboraviti da, uprkos cinjenici da je UDB-a sve svoje ideoloske protivnike proglasila “teroristima” i “ratnim zlocincima” iako su oni rijetko cinili takve grupe, UDB-a ih je smatrala istinski nasilnim, a rjesavali su ih se doslovno na velicanstven nacin! Poraz neprijatelja bio je totalan, a UDB-a je uspjesno zagrnula plaptom tajnosti svoja nasilna djela. Sjedinjene Americke Drzave imaju mnogo toga nauciti u operativnom smislu od UDB-inih taktika i tehnika protiv terorizma. Nijedna sluzba na svijetu to nije radila, niti danas radi, bolje i efikasnije! Ali, cijena koju je platio narod bivse Jugoslavije za UDB-in uspjeh u borbi protiv terorizma bila je ogromna. Mozemo zahvaliti UDB-i i njenim metodama za kriminalizaciju politike i policije, sto je endemicno u citavoj regiji. Titu i njegovim spijunima mozemo zahvaliti na stvaranju Arkana i nebrojeno drugih masovnih ubojica koji su pocinjali u UDB-inom “specijalnom programu”. Svako tko zaista zeli poraziti terorizam - UDB-a je pokazala kako, ali budi oprezan sto zapravo zelis! Koja je, prema Vasem misljenju, bila najspektakularnija operacija, likvidacija u reziji UDB-e? Bilo je mnogo slucajeva koji su zaista bili spektakularni. Ubistvo Brune Busica 1978. bilo je neobicno bezobrazno, kao sto je bilo i ubistvo hrvatskog emigranta Stjepana Djurekovica u Zapadnoj Njemackoj 1983. godine. To je zaista bila krvava i brutalna afera. Ipak, mislim da je UDB-ina najimpresivnija operacija bilo ubistvo cuvenog ustase Vjekoslava Maksa Luburica u Spanjolskoj 1969., koje je izveo Ilija Stanic, a koji sada slobodno zivi u Bosni. Godinama je UDB-a strpljivo infiltrirala Stanica unutar Luburicevog zatvorenog kruga ustaskih emigranata, da bi on na kraju divljacki ubio Luburica. Slucajevi koji su najvise zabrinjavajuci, za mene, bili su oni u kojima je UDB-a ubila i neduzne ljude. Tako je 1972. godine Titov ubojica sustigao Stjepana Ševu, clana Hrvatskog revolucionarnog drustva u Italiji. Ševo jeste bio terorista, ali ubojica nije likvidirao samo Ševu nego i njegovu potpuno nevinu suprugu i devetogodisnu usvojenu kcerku Tatjanu. Pet godina kasnije u Cikagu UDB-in ubojica brutalno je na smrt izbo Dragisu Kasikovica, srpskog ekstremnog emigranata, ali je takodjer ubio i devetogodisnju kcerku njegove djevojke, Ivanku Milosevic. Nikada nisam cuo da je bilo koja obavjestajna sluzba cinila takve jezive zlocine na medjunarodnoj sceni. UDBA u profesionalnom pogledu bila savršena služba, Amerika i danas od nje može učiti kako se obračunati sa terorizmom! U poređenju sa tajnim službama kao što su američka CIA, ili NSA, izraelski Mossad, bivša sovjetska KGB, smatrate li da je UDB-a bila uspješna i profesionalna služba? U čisto špijunskim parametrima, UDB-a je bila izvanredna služba. Ona je temeljito porazila terorističke grupe koje su se globalno borile za uništenje Titove Jugoslavije. Ne smijemo zaboraviti da, uprkos činjenici da je UDB-a sve svoje ideološke protivnike proglasila “teroristima” i “ratnim zločincima” iako su oni rijetko činili takve grupe, UDB-a ih je smatrala istinski nasilnim, a rješavali su ih se doslovno na veličanstven način! Poraz neprijatelja bio je totalan, a UDB-a je uspješno zagrnula plaštom tajnosti svoja nasilna djela. Sjedinjene Američke Države imaju mnogo toga naučiti u operativnom smislu od UDB-inih taktika i tehnika protiv terorizma. Nijedna služba na svijetu to nije radila, niti danas radi, bolje i efikasnije! Ali, cijena koju je platio narod bivše Jugoslavije za UDB-in uspjeh u borbi protiv terorizma bila je ogromna. Možemo zahvaliti UDB-i i njenim metodima za kriminalizaciju politike i policije, što je endemično u čitavom regionu. Titu i njegovim špijunima možemo zahvaliti na stvaranju Arkana i nebrojeno drugih masovnih ubojica koji su počinjali u UDB-inom “specijalnom programu“. Svako ko zaista želi poraziti terorizam - UDB-a je pokazala kako, ali budi oprezan šta zapravo želiš!

    00:16 15. 2. 2011.
  • ivopivo:

    kako ce ih izruciti kad su to sve stari prijatelji a i znaju puno

    19:29 02. 9. 2011.
  • -obrisani-:

    Hrvatska sporije u Uniju zbog toga jer otkad je godina 2007 prošla ova godina 2011 bi mogla još duže i bolnije proči za domoljubne duše..

    10:03 14. 2. 2011.
  • Avatar dovidovic
    dovidovic:

    Koje sramote - Hrvatska štiti ljude koji su ubijali domoljube, a izručila je generale koji su je stvorili. Je li ikad na planetu bilo ovakve države? (p.s. ipak mi je draga)

    10:11 14. 2. 2011.
  • -obrisani-:

    patuljcice Pa mi smo sretni kad uvalimo nekog od svojih...Hrvat Hrvatu je nadrazi neprijatelj. Na zalost...i ja jedva cekam neka imena...valjda je to u genima.

    10:21 14. 2. 2011.
  • Deleted user:

    patuljcica To nisu nikakvi hrvati,koji su mogli raditi protiv hrvatske drzave i hrvatskih domoljuba.To su jugo-komunisti slucajno rodeni u Hrvatskoj.

    10:47 14. 2. 2011.
  • mravac:

    Kojih li priglupih strasti se može pročitati Prvo malo pročitati naše zakone pa onda mljeti gluposti. I to svakodnevno isti tipovi se glupare po forumu.! Udrite sad minusima babuni.

    11:14 14. 2. 2011.
  • radoznalko:

    još nešto..purdu jadnoga nit je itko obavijestio da je tražen nit išta, a ove udbaše se promptno obavještava i ne samo to već ih se štiti krvlju, jer normalno, njihovi drugovi udbaši su u svim službama hrvatske..

    11:52 14. 2. 2011.
  • -obrisani-:

    14.02.2011. u 11:50h treble je napisao/la: kad će taj referendum...jedva čekam da zaokružim NE !! ******************************************************* .tako je ........a nemoj zaboravit za Zločinačku zaokružit DA

    11:52 14. 2. 2011.
  • mravac:

    Žalosno je kad \"svakog jutra\" ustanoviš kako ti je sve gore i gore. Teško je ljudima bez pameti.

    13:20 14. 2. 2011.
  • mravac:

    Pero Bukva e baš imaš pravo ime.I da Hrvate podučavaš o emigraciji. Došli su neki u Hrvatsku sa papirnatim koferima a danas tajkuni i milijunaši na račun Hrvatske sirotinje.

    13:28 14. 2. 2011.
  • patuljčica..:

    svakog jutra..... Dakle, UDBA je pdržala Tuđmanovu borbu i zajedno s njim rušila Jugoslaviju? Zašto? Zašto je UDBA pristala srušiti Jugoslaviju?

    13:35 14. 2. 2011.
  • termal:

    @djakputnik. 100% suglasan. Pitanje može li nam još biti lošije? Može svakako za onih 100-200 obitelji koji su već podijelili mjesta koja bi pripala Hrvatskoj u središnjici EU i EU parlamentu sa plaćama od oko 30000 EU mjesečno, plus dnevnice. ... prikaži još!. Oni već hržu od nestrpljivost, spremni su izručiti i svoga čaću, i biti je jako nesretni ako nas ne prime.

    14:13 14. 2. 2011.
  • -obrisani-:

    OVI su bili GORI OD HITLERA,,,,,,

    08:20 14. 2. 2011.
  • Recite što mislite!

    Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.