Od svih zemalja Europske unije, u Hrvatskoj najviše građana živi u obiteljskim kućama, 71,7%. Slijedi Slovenija sa 66,8% ljudi koji žive u kućama, Mađarska 64,7%), Rumunjska (60,8%) i Danska (59,2%).
I u Norveškoj je visok udio populacije živi u obiteljskim kućama, 62,3%, kazuju nedavno objavljeni podaci Eurostata o stambenim uvjetima u EU u 2011. godini.Najviše stanovnika EU, njih 41%, EU živjelo je u stanovima, dok ih je nešto više od trećine (34,7%) živjelo u obiteljskim kućama, a 23,6% u dvojnim kućama.
Najveći udio u Španjolskoj
Udio građana koji žive u stanovima najveći je u Španjolskoj, zatim Letoniji i Estoniji. Najskloniji su živjeti u tzv. dvojnim objektima Nizozemci, Irci i Britanci.Nešto više od sedam na deset Europljana (70,6%) živi u vlastitom stambenom prostoru, od čega više od četvrtine (27,4%) u kućama kupljenim na kredit ili pod hipotekom, dok ih gotovo polovici (43,2%) kuće nisu opterećene hipotekom ili kreditom.
Podstanara koji stan unajmljuju po tržišnoj cijeni najma je 18,3%, dok 11,1% plaća određeni povlašteni najam ili stanuje besplatno.Među europskim vlasnicima stanova najviše je u Rumunjskoj (96,6%) pa u Hrvatskoj (92,1%), a najmanje u Njemačkoj (53,4%). U Švedskoj (65,9%), Nizozemskoj (59,6%) i Danskoj (52,7%) više od polovice stanovništva živi u vlastitom stambenom prostoru s hipotekom/kreditom, a tako je i u Norveškoj (63,0%) i na Islandu (62,7%). U Švicarskoj pak, za koju su podaci također zabilježeni, više ljudi živi u iznajmljenim stanovima nego u vlastitim - 56,1% su stanari.
Prenapučena Rumunjska
Gledajući veličinu stambenog prostora i broj članova kućanstva, najviše prenapučenih kućanstva u promatranom razdoblju, 2011. godini, zabilježeno je u Rumunjskoj, koju slijede Bugarska, Poljska, Mađarska i Hrvatska, dok se najkomotnije živi u Nizozemskoj i Belgiji. Za usporedbu, prosječna stopa prenapučenosti stambenog prostora bila je 17,3%, a Hrvatska je tada bilježila gotovo 47%.
>> Hrvatska treća po nezaposlenosti u EU
Što se ovime hoće reći, da smo bogati? U mojoj obitelji, nismo nikada koristili kredite ni za što, sav svoj novac štedjeli smo za gradnju kuće, nismo ni putovali ni večerali u restoranima. Da, a uz takvu štednju, još smoš smo „dragovoljno“ izdvajali za fond dijelećih stanova potrebitima. Zločesti ljudi svaku dobru namjeru zlouporabe, a čestiti to moraju ispaštati. Hoće li nas dodatno oporezovati na skromnost, jer uvijek se može biti skromniji?