Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti

Hrvati su kao nacija sazreli tek u prvoj Jugoslaviji! To sam prezentirao i Tuđmanu, koji se složio

Miro Kovač izdao je upravo objavljenu knjigu “U labirintu versajsko-vidovdanske Jugoslavije”, u povodu stogodišnjice Vidovdanskog ustava, a pokazuje kako su Francuzi reagirali na pojavu hrvatskog pitanja te kako je francuski utjecaj i stav imao dalekosežne posljedice na Hrvate i šire sve do današnjih dana.
14. ožujka 2021. u 10:04 81 komentara 8805 prikaza
Foto: Igor Soban/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/4

Miro Kovač, diplomat i bivši ministar vanjskih poslova, doktorirao je povijest međunarodnih odnosa na Sorboni, a predmet njegova interesa – odnosi Francuske i Hrvata, posebice između dva svjetska rata – pretočeni su u upravo objavljenu knjigu “U labirintu versajsko-vidovdanske Jugoslavije”. Izdana u povodu stogodišnjice Vidovdanskog ustava, pokazuje kako su Francuzi reagirali na pojavu hrvatskog pitanja te kako je francuski utjecaj i stav imao dalekosežne posljedice na Hrvate i šire sve do današnjih dana.

European Commission President von der Leyen, EU Council President Charles Michel and German Chancellor Merkel hold a news conference at the end of a EU leaders summit in Brussels Članice su odbile prijedlog Komisije EK poslala odgovor kritičarima. Prebacuju odgovornost za raspodjelu cjepiva na države članice

Relativno malo su se detaljnije i obuhvatnije proučavali povijesni odnosi Hrvata sa svjetskim silama. Predmet vašeg interesa je razdoblje odnosa s Francuskom prije i poslije Prvog svjetskog rata. Po čemu je ono značajno?

Prvi svjetski rat doveo je do nestanka četiriju carstava, Njemačkoga, Ruskoga, Turskoga i Austro-Ugarskoga, i potom do uspostave novog svjetskog poretka. Za Hrvate je pak značajno što su 1918. naglo prekinute državnopravne veze s Habsburgovcima i Mađarima, a koje su trajale gotovo četiri odnosno više od osam stoljeća. Versajski poredak, čiji je glavni jamac bila Francuska, omogućio je formiranje nove južnoslavenske državne zajednice, u koju su ušli i Hrvati kao bivši konstitutivni element Austro-Ugarske, ali u kojoj je Srbija kao francuski ratni „junior” partner preuzela i vodila glavnu riječ. Nastanak prve Jugoslavije nosio je, međutim, u sebi sjeme nesporazuma i razdora: Hrvati su naivno vjerovali da će se moći nacionalno emancipirati, dok su Srbi bili uvjereni da su oslobodili svoju južnoslavensku braću i da im bivši austro-ugarski teritoriji pripadaju kao nagrada za goleme žrtve koje su podnijeli za vrijeme rata. Smatrali su da su ostvarili svojevrsnu Veliku Srbiju.

Skovali ste termin versajsko-vidovdanska Jugoslavija. Kakva je bila ta država?

Rođena iz Antantine i srpske vojne pobjede, iz predratnog širenja jugoslavenstva u hrvatskim, slovenskim i srpskim političkim krugovima, iz talijanske okupacije, iz žurbe i improvizacije, nova državna zajednica završila je u rukama beogradske političko-vojne kaste. Toj se kasti otvorila perspektiva asimilacijske misije, koju ipak nije mogla provesti. Osim pobjedničke vojske i političke klase izvježbane u vođenju međunarodnih poslova, balkanski Beograd nudio je premalo da bi se u Zagrebu mogao smatrati privlačnim središtem poput Beča ili Budimpešte. No upravo su kulturna i industrijska inferiornost Srbije i političko-pravni okvir zajedničke države – koji je išao u prilog interesima Beograda, ali je u zametku sadržavao više demokracije od sustava u banskoj Hrvatskoj pod ugarskim pokroviteljstvom – omogućili artikuliranje hrvatskoga nacionalnog pokreta.

Traže hitan sastanak Plenković i petorica kolega pisali čelnicima EU: 'Do ljeta bi se mogle produbiti goleme razlike među članicama'

Taj je pokret, kako je to formulirao dr. Ivo Banac, dovršio procese hrvatske nacionalne konsolidacije, zaključivši cijelo jedno stoljeće koje je započelo s ilirskim preporoditeljima. Zaslijepljena i pasivna, nezrela i nemoćna, hrvatska politička elita bila je prigrlila himerično jugoslavenstvo da bi se lakše obranila od germanskih, mađarskih i talijanskih pretenzija. Taj oportunizam nije bio plemenit, ali je zato bio učinkovit: iako je djelovala jugoslavenski, ostala je u biti hrvatska i tako, za razliku od traumatiziranih Mađara, spasila većinu hrvatskih zemalja. No tek što su Hrvati iskusili grubost Beograda, koji nije mario za habsburške legalističke metode, počeli su se udaljavati od jugoslavenstva i okretati se hrvatstvu. Nameće se, dakle, teza da su Hrvati kao nacija sazreli tek u prvoj Jugoslaviji! Tu sam tezu, kao i uvjerenje da su Hrvati predvođeni Antom Trumbićem spasili velik dio hrvatskih zemalja ulaskom u Kraljevinu SHS, svojedobno prezentirao i Franji Tuđmanu, koji se složio da je to u tadašnjim nepovoljnim okolnostima bila jedina moguća pragmatična politika.

Koliko je takva situacija pogodovala nastanku hrvatskog pitanja?

Konstitutivni elementi hrvatske nacionalne homogenizacije bili su političko djelovanje Stjepana Radića i seljaštvo koje je tvorilo golemu većinu naroda. Narod, koji je, po sudu francuskog parlamentarca Andréa Lebeya iz lipnja 1917., trebao o svojoj budućnosti odlučiti plebiscitom, što se nije dogodilo, bio je praktično isključen iz predratnog političkog života u Translajtaniji, to jest u ugarskom dijelu Habsburške Monarhije. Na izborima za Sabor 1913. tek je svaki dvanaesti građanin banske Hrvatske imao pravo glasa. Vidovdanski ustav jamčio je pak biračko pravo svakom državljaninu (doduše ne i ženama) s navršenom 21 godinom. Potencijal seljaštva u hrvatskoj politici otkrio je Stjepan Radić i tako stekao čvrstu osnovu za iznošenje autonomističkih hrvatskih zahtjeva. Seljačkog podrijetla, oženjen Čehinjom, dobro obrazovan, poliglot i populist, panslavistički i pomalo jugoslavenski orijentiran, ali prije svega veliki hrvatski rodoljub i domoljub, taj je francuski đak sve do svoje smrti 1928. bio neprijatelj za Beograd, ali i smetnja za Pariz.

ispod sjedala Pokušali prijeći granicu sa 73 paketa marihuane u autu, odao ih policijski pas

Koliko su se Francuzi uopće bavili hrvatskim pitanjem?

Francuzi su počeli tek pri kraju rata ozbiljnije raditi promidžbu prema Hrvatima i drugim “drugorazrednim narodima” Austro-Ugarske kako bi demoralizirali njezine vojne postrojbe. Cilj je bio skršiti najprije Austro-Ugarsku, a zatim i samu Njemačku. Međutim, ono što je otežavalo postizanje savezništva Francuza s Hrvatima bile su obveze Francuske prema Italiji temeljem Londonskog ugovora, a koji je Talijanima jamčio dobivanje i hrvatskih područja. Za Hrvate, svedene na politički objekt, bilo je frustrirajuće da Francuzi, čije su trupe nakon rata dočekane u Zagrebu s oduševljenjem, nisu uspjeli spriječiti talijansko zauzimanje Rijeke, koja po Londonskom ugovoru nije trebala pripasti Italiji.

Koja je bila motivacija Francuske da se postavi kao zagovaratelj Vidovdanskog ustava?

Za francusko stajalište odlučujuće su bile tri stvari: politički i vojni savez sa Srbijom; strah da će bivša habsburška područja zbog svoje prevelike heterogenosti ponovno pasti pod germanski utjecaj; i naklonjenost unitarističkoj i centralističkoj državi, u skladu s vlastitom upravnom tradicijom starom pet stoljeća koju je blagoslovilo i jakobinstvo.

Od 64 nominirana Pogledajte dodjelu Večernjakove domovnice, nagrade najuspješnijim Hrvatima u iseljeništvu

Zašto Francuska nije prihvatila opciju koju su zagovarale Britanija i SAD, o drukčijem, federalnom uređenju prve Jugoslavije?

U Francuskoj je prevladala privrženost Srbiji, čije su glavne aktere poput predsjednika vlade Nikole Pašića francuski dužnosnici osobno poznavali i uvažavali. Pašić je u ime srpske vlade prihvatio Ženevsku deklaraciju i time se obvezao da će Srbija priznati Narodno vijeće SHS i tražiti od saveznika da ga priznaju. U francuskim arhivima pronašao sam dokumente koji potvrđuju ono čemu je kasnije svjedočio parlamentarac Ernest Pezet: “Pašić je teška srca potpisao deklaraciju; potom je uskočio u vlak za Pariz. Bio je u prijateljskim odnosima sa Stephenom Pichonom, našim ministrom vanjskih poslova, koji uopće nije poznavao jugoslavensko i općenito dunavsko pitanje; nije mu bilo teško uvjeriti Pichona da je njegova politika solidnija od Trumbićeve: tako je pansrbizam, koji se nije takvim prikazivao, odnio pobjedu nad jugoslavenstvom.” Da je Francuska tada prihvatila stajalište Amerikanaca i Britanaca (na koje je utjecao Ante Trumbić), bilo bi najvjerojatnije došlo do formiranja jugoslavenske (kon)federacije, a ne do centralizirane države sa srpskom dominacijom.

Je li krivo reći da je takav stav Francuske dugoročno utjecao na događaje na jugoistoku Europe?

Francuski publicist Jacques Bainville već je 1920. izrazio sumnju u održivost versajskoga poretka. Cijenio je držanje savezničke Srbije u ratu, ali je bio itekako svjestan toga da novoformirane države poput Čehoslovačke Republike ili Kraljevine SHS neće imati snage na dulji rok zauzdati Njemačku, a što je bio stoljetni kredo francuske politike. Dva desetljeća poslije ispravnima su se pokazala Bainvilleova predviđanja, a i ona slobodnozidarskoga pisca Alberta Lantoinea koji je 1932. zapisao: “Ako dođe do rata, regije koje su pripojene Srbiji kako bi se stvorila Jugo-Slavija vidjet će u njemu priliku da iziđu iz postojeće države.”

policija Mrtvozornik odredio obdukciju U Varaždinu pronađeno tijelo ženske osobe, po svemu sudeći radi se o nestaloj 28-godišnjakinji

Koliko se odnos Francuske prema Hrvatima mijenjao tijekom vremena?

Odnos se promijenio kada je Hrvatska izvojevala svoju neovisnost, a posebno nakon što je vlastitim snagama oslobodila okupirana područja i priključila se, temeljem svoje volje, političkom Zapadu. Djelotvorna hrvatsko-francuska vojna suradnja postojala je inače već u Domovinskom ratu. U zadnja tri desetljeća su se odnosi između Hrvatske i Francuske temeljito transformirali, od slabog međusobnog poznavanja došli smo do partnerskih odnosa unutar političkog Zapada.

Maja Šuput
novo dostignuće
Maja Šuput podijelila novosti s pratiteljima: 'Povijesni trenutak za našu malu obitelj'
Periske
Izumiranje važne vrste
Najveći prirodni čistač Jadrana pred izumiranjem: Ostalo ih je samo 20, a znamo tko je krivac
  • Važna obavijest

    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • Avatar salaso
    salaso:

    Sazreli kao nacija......šta ti to znači....postojimo 1000 godina, sad imamo u 21 vijeku svoju državu....šta nam znači to što smo po tebi "sazreli u prvoj jugoslaviji"...to nam samo može nabiti komplekse , koje nam btw nabiijaju istočna braća, baš od ... prikaži još! te tvoje prve jugoslavije....a sazreli smo mi i u doba Kralja Krešimira,Domagoja,Kneza Borne,Ljudevita,na krbavskom polju, gdje su udruženi i svjesni svog indentiteta poginuli kao heroji...krema Hrvatskog naroda......hoćeš još?....baš ti je ta prva juga neka referentna točka...

  • Avatar Pustinjska lisica
    Pustinjska lisica:

    Studiozno zaključeno i potvrđeno. To što polupismeni komentari omalovažavaju nečiji rad je manje bitno. Hrvatsko kraljevstvo je postojalo prije jedanaest stoljeća, ne znači da su bili formirana nacija jer do formiranja nacija dolazi tek u 19.stoljeću. Nama nije bilo dopušteno ... prikaži još! od strane Mađara i Austrijanaca jer je bilo protivno njihovim interesima. Činjenica da danas postoji hrvatska država je bolna za sve njene neprijatelje, ponajprije prekodunavske. Nacija je ostvarila svoj cilj, a vrijeme će izgraditi zdrave institucije i raskrinkati grabež. Uglavnom, Miro svaka čast.

  • Avatar Ivan Grozni
    Ivan Grozni:

    Jel to po Miru znači da su Židovi ( kao jedna od najstarijih nacija ) sazreli tek 1948 ?