I to ne malom gubitku, nego cijelih 167 milijuna dolara. U pitanju su uobičajeni hollywoodski trikovi, gdje su knjigovođe odavno naučili da se onaj slavni logički paradoks o Ahilu i kornjači, kad junak nikako ne može dostići sporo biće, može sasvim lijepo primijeniti i na filmove te niti jedan film među blockbusterima nikad ne dostigne iznos nakon kojeg je isplatio troškove, ma koliko im se približio.
Čemu služi takvo, blago rečeno varanje? Tome što se na film koji se nije u potpunosti isplatio ne može naplatiti porez na zaradu, a i tome što još uvijek ima onih koji potpisuju ugovore po kojima imaju pravo na udio u prihodima filma nakon što se film u potpunosti isplati – što se nikad neće dogoditi ni s jednim filmom pa se nije dogodilo ni s ovim, "Harry Potter i feniksov red", makar je na ljestvici filmova s najvećim prihodima svih vremena završio na osmom mjestu.
Da J. K. Rowling, recimo, nema ugovor koji su sastavili najbolji odvjetnici koje novac od prodaje knjiga može platiti, mogla je proći kao Winston Groom, autor romana "Forrest Gump", koji je potpisao ugovor da će od filma po svojem romanu novac dobiti nakon što se isplate troškovi. A taj dobitnik šest Oscara, koji je stajao 55 milijuna dolara, a samo u kinima zaradio 667.387 milijuna dolara, po hollywoodskom knjigovodstvu se, naravno, još nije isplatio, i pisac nije do danas od njega dobio niti cent. (Zato je odbio prodati prava na nastavak, premda je pisao još knjiga o Gumpu, gorko rekavši da ne želi da jadni filmaši izgube još novca.)
Tako je i peti nastavak popularnog serijala o dječaku-čarobnjaku i pored skoro milijardu dolara na kinoblagajnama još uvijek u minusu 167 milijuna, a iz priložene bilance mogu se vidjeti neki od trikova kojima su se računovođe Warner Brosa služili da bi prikazali gubitak. Za financiranje snimanja Warner je sam sebi posudio 60 milijuna po lihvarskim kamatama pa je tih 60 milijuna s drugim troškovima naraslo na 400 milijuna koje su oni lijepo sami sebi isplatili, a prikazali kao troškove, i tako dalje... Ne znamo jesu li pritom bili baš bezobrazni kao 20th Century Fox s "Umri muški", koji je sam sebi odrezao golemu cijenu za najam novog sjedišta tvrtke, još u izgradnji, koje je u filmu "glumilo" Nakatomijevu zgradu, pa su taj najam i njegovu isplatu triput unijeli kao trošak, a nijednom kao prihod, ali sudeći po nesrazmjeru između prihoda i rashoda, Warner je ipak bio bezobrazniji - u svom knjigovodstvu imao je čarobnjake koji bi cijeli Hogwarts mogli pojesti za doručak – i onda to unijeti kao dodatni trošak.
