Bio je to jedan od najžešćih napada srpskog agresora na Osijek. U 10 sati te subote, 16. studenog 1991., počelo je granatiranje da bi oko podneva gradom kružila informacija – gori kazalište! Zgradu HNK iz okupirane Baranje direktno su u krov pogodile četiri zapaljive fosforne granate. – Ušao sam u gledalište i zagazio u vodu do koljena. Strop se srušio, veliki svečani kristalni luster ležao je uništen u parteru, grede su ležale, voda je curila sa stropa... – prisjetio se intendant Božidar Šnajder slike koja ga je, kao tadašnjeg pomoćnika intendanta, dočekala u hramu kulture koji je cjelovitu obnovu doživio 1985. Tog 16. studenog, prije točno 20 godina, sjeća se B. Šnajder, život su izgubila dva civila, a 20-ak ih je bilo ranjeno. Dan poslije građani su dolazili pred HNK. – Gledali su u zgradu kao u pokojnika – kaže Šnajder sjećajući se da se čišćenju zgrade pridružio cijeli ansambl. Već nekoliko dana poslije nastavili su s radom. Pozornica na koju je bila spuštena željezna zavjesa preživjela je požar. Rad je nastavljen domoljubnim programom, a onda i “Koracima” te predstavom “Dobrodošli u rat”. – Predstave smo održavali diljem Slavonije, na prvim linijama obrane. Istina je da je dio zaposlenika otišao na drugu stranu, no veći broj ljudi srpske nacionalisti je ostao. Na to smo jako ponosni. Nismo gledali u vjeru i naciju, svi smo jednako bili zgroženi granatiranjem hrana kulture - dodao je intendant koji je u obrani grada sudjelovao i kao pripadnik topništva 106. brigade. U Osijeku je ostao, a i danas je član ansambla Slobodan Cvetičanin: – Meni osobno to je bila velika katastrofa. Tog dana i idućih nekoliko dana gledalo se kako sanirati štetu i u dogovoru s upravom vidjeti kako dalje s obzirom na to da sam ostao jedini operni solist i jedini dirigent. Odlučili smo djelovati. Dirigirao sam nekoliko dana poslije "Slavonsku rapsodiju" – sjetio se S. Cvetičanin. U gašenju požara u HNK pomogao je i tadašnji zapovjednik sportske jedinice, svjetski poznati nogometni sudac Željko Širić. Da gori kazalište, čuo je na radiju. Za nekoliko minuta stigao je do HNK s kolegom, pokojnim Antunom Batinićem iz Zagrebačke ulice gdje je bila baza sportske jedinice. Na radiju je vijest čuo i nogometni trener Antun Burilo koji se nalazio u obližnjem kafiću. Sjeo je u automobil i stigao. – Ne znam kako je to bilo moguće, ali plafon je bio vatra. Probili smo prozor do foyera, strop se rušio i da bismo preživjeli, potrgali smo zavjese, stavili ih na lice kao zaštitu od dima. Bili smo ko desperadosi, samo bez šešira – sjeća se Širić. Nisu oni tu mogli nešto puno napraviti, dodao je. Bili su "malene ribice", naglašava Širič dok su pravi heroji bili i ostali osječki vatrogasci. – Mislio sam da će sve izgorjeti do temelja – sjetio se A. Burilo kazališta u požaru, ali i pomalo smiješnog detalja nakon što je požar ugašen. On se vratio u kafić kad je zazvonio telefon. Širić i Batinić su ga zvali. – Kažu, ostavio si nas, nemamo se s čim vratiti. Vratio sam se, a oni mokri do kože. Bili su na galeriji, a kako su vatrogasci gasili šmrkovima tako se voda slijevala po njima - zaključio je Antun Burilo. Dan prije tog 16. studenog potpisano je već 13. primirje koje su agresori prekršili već u 10 sati. Granatiranje grada trajalo je do kasnih večernjih sati. Samo do tada ranjeno je 2608 Osječana, poginulo ih je već 400. Šteta na osječkom kazalištu bila je milijun tadašnjih njemačkih maraka. Unatoč činjenici da je rat još trajao, a Osijek granatiran do rujna 1995., HNK je obnovljen i svečano otvoren već 28. prosinca 1994. Obnovu je naložio tadašnji zapovjednik obrane grada Branimir Glavaš, a kazalište otvorio prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman.
HNK gorio pod granatama. ‘Gledali smo u zgradu kao u pokojnika’
Ne znam kako je to bilo moguće, ali plafon je bio vatra. Strop se rušio i da bismo preživjeli, potrgali smo zavjese i stavili ih na lice kao zaštitu od dima. Bili smo ko desperadosi – sjetio se gašenja požara nogometni sudac Željko Širić
Komentara 5
Nažalost tokom Domovinskoga rata upravo je istočni dio Hrvatske koji izravno graniči sa samom Srbijom i koji ima značajnu srpsku manjinu iz čijih redova su se tada bili regrutirali mnogobrojni petokolonaši i pripadnici četničkih paravojnih skupina, zbog svoga izloženoga položaja bio pretrpio najveći i glavni udar srpskih vojnih snaga koje su se borile za uspostavu velikosrpske države, što je naravno podrazumijevalo i totalno uništenje hrvatskoga naroda na tom području. Zahvaljujući hrvatskim braniteljima i njihovoj žrtvi neprijatelj je pretrpio teške gubitke i u većini svoga nauma nije uspjeo, ali je ipak počinio brojne i strašne zločine, masakre, mučenja i progone nad Hrvatima i ostalim nesrpskim stanovništvom, a također je nanjeo i ogromnu materijalnu štetu i sustavno uništavao vjersku i kulturnu baštinu. Upravo je zanimljivo kako i nakon dvadeset godina od početka agresije današnja srpska država nastoji relativizirati svoju krivnju za rat i čak prebaciti odgovornost na svoje žrtve, i to baš intenzivno vezano uz ratne događaje u tom dijelu Hrvatske.
\"Vratite nam Srbe, evo vam Hercegovci\", bio je poslijeratni poklic velikih \"Hrvatina\". To mora da je ljubav!
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Pozdrav generalu Branimiru! Osijek nepokoreni Grad!