Thompsona za kuma ili ništa od krštenja! - zavjet je koji su još 25.
kolovoza prošle godine jedno drugome dali supružnici Ružica i Miroslav
Horvat.
Toga se dana rodilo njihovo treće dijete i najmlađi heroj u obitelji
heroja! Jer, otac Miroslav kao dragovoljac Domovinskog rata svoje je
herojstvo dokazao još davnih 90-ih, a majka Ružica, nakon teške
operacije ugradnje pacemakera u trudnoći, lani je proglašena Herojem
godine.
Leon, preživjevši majčinu operaciju i rođen tjedan dana ranije sa samo
2670 grama - herojstvom se izborio za život. Nakon svega proživljenog,
mlada je zagrebačka obitelj poželjela samo jedno - okruniti svoju sreću
kumstvom s Markom Perkovićem Thompsonom!
Čestit i pristojan
- Thompsonu se divimo i kao čovjeku i kao nekadašnjem ratniku, ali i
kao glazbeniku. On je za nas pojam herojstva i primjer kako bi se svaki
čovjek morao ponašati. Čestit je i pristojan čovjek, koji nikada nije
odlutao od svojih korijena, niti zaboravio svoju zemlju.
Ponekad se čini kao da je sam protiv svih. Stalno ga napadaju, ali on s
lakoćom pronalazi put u ljudske duše. I upravo stoga što ponosno gleda
ravno preda se već dugo ga želimo upoznati.
- Želimo mu odati priznanje, primiti ga kao prijatelja u naš skromni
dom i zamoliti ga da nam ispuni najveću životnu želju i pristane biti
krsni kum Leonu - kaže Miroslav objašnjavajući kako je došlo do
obiteljskog zavjeta:
- Leon je, baš kao i njegova mama Ružica, heroj! On je bio u njezinu
trbuhu kada su joj ugrađivali pacemaker i šanse za njegov život su bile
klimave.
Kako su se oboje pokazali kao veliki borci, poželio sam da njihovu
životnu sreću zaokruži također jedan odvažan i hrabar čovjek kao što je
Thompson. Ružica je oduševljeno prihvatila moj prijedlog i tada smo se
zavjetovali: Thompson ili nitko.
Supruga Ružica, koja je prije nešto više od dva mjeseca bila podvrgnuta
novoj operaciji na srcu, s nadom kaže:
Sunce poslije kiše
- Thompsonovo kumstvo našem Leonu bila bi nam potvrda da se isplatilo
proći kroz sve to. Bilo bi to sunce poslije duge kiše. Jer, otkad smo
se u ratu zaručili, život nas je stalno stavljao na kušnju. Dok je
Miroslav s Gromovima bio po sisačkom, petrinjskom i glinskom ratištu,
ja sam kod kuće strepila od loših vijesti.
Vjenčali smo se odmah nakon rata, a tada su uslijedili moji problemi sa
srcem, koji nisu bili odmah prepoznati, već sam dugi niz godina bila
liječena od epilepsije. Jedina radost bili su mali Ivan i Tea, a tada s
Leonom dolazi ona strašna vijest o mom srcu. Bilo je teško izdržati bez
ikakvih tableta protiv bolova. Srećom, Leon je rođen živ i zdrav - kaže
Ružica.
