Poklopilo se tako da su u istom danu građani Hrvatske mogli čitati vijesti o povratku utamničenog osnivača WikiLeaksa Juliana Assangea u rodnu Australiju, u kojoj je kao tinejdžer i počeo učiti prve hakerske korake, a istovremeno su pratiti i vijesti o hakerskom napadu na hrvatske institucije povezane s novcem, od HNB-a do Porezne uprave. Dan poslije hakeri su se probili i Rebro. Iako Assange, dakako, nema nikakve veze s tim napadima, te dvije vijesti pokazale su dvije krajnosti (zlo)uporabe hakerskih vještina. Assange tvrdi da je državne sustave i organizacije hakirao kako bi ih prisilio da ne zloupotrebljavaju podatke s kojima raspolažu, pa je uz pomoć računala i “zviždača” objavio na milijune tajnih dokumenata. S druge strane su hakeri koji u sustave upadaju bez nekog “plemenitog” ili “višeg” cilja. Cilj im je “samo” napraviti štetu, pokupiti novac, poslati poruku, izazvati kaos, paniku i osjećaj uznemirenosti ili straha od blokade sustava.