U Haagu su dva međunarodna suda. Novi, Međunarodni kazneni, dobro nam
je znan jer sudi, među ostalim, i hrvatskim generalima. Tradicionalni
je Međunarodni sud pravde, nazivan i Svjetski sud, a sudi samo u
sporovima među državama članica UN-a. BiH je na tom sudu potražila
međunarodnu pravdu i tužila Srbiju za genocid, zatraživši i
ratnu odštetu.
No, svjetska je pravda odlučila – to jest bio genocid, ali
nije ga počinila Srbija. Velika je to usluga Srbiji. Prošla
je, nakon utamničenja i smrti Miloševića
čistilište, “oprali” su je
najkompetentniji - od najjače optužbe.
Petnaest sudaca tog suda bilo je gotovo jednoglasno u presudi
– u Srebrenici jest počinjen pokolj 8000
muškaraca, a Srbija ga je propustila spriječiti. No
“nije odgovorna”, a “financijska
odšteta nije primjeren oblik reparacije za
propust”.
Neki će ovo rješenje nazivati solomonskim. Ma kakvi! Solomon
je, ponudom da će riješiti dvojbu koja je od dviju žena
što su tvrdile da su majke djeteta riješiti tako
da dijete presiječe popola otkrio pravu majku (onu koja se radi spasa
djeteta prva ponudila izgubiti ga). Ovdje je
“dijete” baš presječeno.
Jedan haaški sud tu slijedi logiku drugog. Pravda popola,
krivica popola, zločin popola. Odbijanje čak i financijske
odštete za BiH znači da će vrlo slično proći i gotovo
istovrsna tužba Hrvatske protiv Srbije, pred istim sudom.
Haaški sud (noviji) priznaje da je u Vukovaru počinjen ratni
zločin, ne i genocid.
Uz razliku što ga je počinio izravno i “novosadski
korpus JNA”. Za što je Srbija izravno odgovorna.
Ne bi smjela, kao u slučaju Srebrenice, biti
“pecnuta” samo za – nemarnost. Dva suda,
ista pravda. Haag na kvadrat.
FORUM
