Članice organizacije žena Hrvatsko srce u mjesnom domu u Velikom Korenovu prikazale su tradicionalnu čijanu, a riječ je o starom hrvatskom običaju čijanja perja, kakav se još uvijek njeguje u pojedinim dijelovima u Bjelovarsko-bilogorskoj županije.
S koljena na koljeno
- Naš stari običaj čijanja perja na selu njeguje se od davnina, i to u zimskom razdoblju kada nema radova u polju. Uglavnom se čijalo perje od gusaka da bi se punile blazine i jastuci mladenki za udaju. No, nije rijetkost da se na našem selu i danas na taj način pravi posteljina, a ta neobična vještina prenosi se s koljena na koljeno – istaknula je Đurđica Ištef Benšić, dogradonačelnica Bjelovara, koja se kao posebna gošća upoznala s čijanjem perja. Napomenula je da su ove godine održane već dvije čijane u kućama dviju članica Hrvatskog srca, a što dokazuje da pojedina obiteljska imanja više vjeruju ručnoj izradi posteljine nego onoj industrijskoj.
Međutim, tajnik Tomislav Matić dodao je kako je čijana ujedno bila i povod za druženje. Naime, prema običajima tijekom čijane se dobro pojede i popije, pa stoga i pjesma krene spontano, a pred kraj posla u goste dolaze i svirci.
- Na čijanu obvezno dolaze i dečki, koji sa sobom povedu i muzikaše, a što je prigoda da se neženje zagledaju u mlade udavače. Upravo tako su se rađale brojne ljubavi, a iz kojih su pak nastajali brakovi – kaže T. Matić. Nakon što oko ponoći žene završe sa čijanjem perja, okupljeni se prepuštaju druženju, a kada spontano kreće ples i pjesma do jutarnjih sati.
Poznati kiseli breg
Od davnina se pamti da je svaka čijana bila zaslađena i jedenjem kolača, koje su domaćice spremale za tu prigodu, no u modernije doba oplemenjen je i meni. - Pošto je riječ o zimskom razdoblju, jelovnik smo odlučili proširiti kiselim sarmicama. No, to nije bez razloga jer upravo se uz Veliko Korenovo veže prepoznatljivost i fenomen, tzv. kiseli breg, a riječ je o načinu kiseljenja zelja i repe, a koje su žene nosile na prodaju na bjelovarsku tržnicu – dodaje Đ. Ištef Benšić.
Nadalje, T. Matić dodaje da čijanu kao običaj njeguju i pojedina folklorna društva, a s ciljem da se sačuva i nadalje opstane u modernoj civilizaciji.
