Genijalni Charles Péguy u svom je eseju "O razumu" tvrdio da je najgore što se nekom narodu može dogoditi da "ne vlada suvereno nad razumom". Činjenica što je hrvatski (politički) narod izgubio zbog rata, ali i vlastitih političara najveći dio vrhovništva (suvereniteta) djeluje zastrašujuće. Međutim, realna mogućnost da izgubimo i "suverenitet nad razumom" izgleda doista samoubilački. Ostvarilo bi se zlokobno Nostradamusovo proročanstvo: "Zemlju na obali Jadrana pogodit će razdor veliki. U slozi što je bila sastavljena, podijeljena bit će i rastavljena!"
Iako me statističari možda mogu ispraviti u detalju, ne mogu zanijekati da je ovog časa stopa "općeg hrvatskog suvereniteta" pala ispod 10 posto! Rasprodajom dobara strancima te zaduživanjem prosječnoga stanovnika (samo u inozemstvu) za 5000 dolara, a prosječne obitelji za 15.000 dolara, hrvatski je suverenitet doista manji od deset posto. S tendencijom nezaustavljiva smanjenja!
No, znatno bi pogubniji bio gubitak "duhovnoga" suvereniteta "nad razumom". Još jedan pokazatelj prepuštanja duhovnoga vodstva strancima sumnjive ćudi nedavni je susret comendatorea (tom ga je titulom obdario talijanski predsjednik Champi) Zlatka Komadine i sommeliera Ivana Jakovčića sa svojim neofašističkim austrijskim i talijanskim "kolegama" Haiderom, Galanom i Illyjem. Svrha je, kažu hrvatski župani, stvaranje europske "gospodarske" regije Alpe-Adria. U tome ne bi bilo zla da Komadina ne misli kako bi ta regija trebala dobiti i politički okvir jer je on uvjeren kako su "granice država povijesna slučajnost!"
Da je takvo što rekao državni dužnosnik u bilo kojoj drugoj maloj europskoj zemlji, bilo bi to dostatno za smjenu zbog dovođenja u pitanje ustavnog poretka. Naime, strah je malih srednjoeuropskih naroda od nestanka, kao što tvrdi Milan Kundera, izraz tragičnog povijesnog iskustva, a ne zatucanosti i nacionalističke paranoje: "Mala je nacija ona čije postojanje može u bilo kojem času biti dovedeno u pitanje, koja može nestati i toga je svjesna. Francuz, Rus ili Englez nemaju običaj postavljati si pitanje o opstanku svoje nacije. Njihove himne govore o veličini i vječnosti. No poljska himna počinje stihom: Još Poljska nije propala."
Sve do prije godinu dana i u Hrvatskom je saboru, u prigodi svečanih sjednica, na repertoaru bila budnica "Još Hrvatska ni propala". Nakon mog protesta, zamijenjena je pjesmom "Moja domovina". Sada mi se čini da je moj zahtjev ipak bio preuranjen, jer težnje Jakovčića i Komadine pokazuju da nam propast možda opet prijeti: neki župani na sreću, ne i narod doista gube suverenitet nad razumom!
