Već dulje vrijeme traje trend rastakanja civilne industrije u Europi, koja vojno jača, no priprema za rat u međuvremenu je postala industrijska politika na razini Europske unije. Pod pritiskom energetske krize i gubitka konkurentnosti industrijska baza prenamjenjuje se u vojnu: tvornice koje su do jučer sklapale automobile, motore ili dijelove za civilnu industriju sada proizvode oklopna vozila i vojne dronove, a tehnološka infrastruktura (poput Muskova Starlinka kroz Starshield) postaje sigurnosna “arhitektura”. Hrvatska je također lokalni refleks europskog fenomena, a umjesto o industrijskim i infrastrukturnim pogonima i projektima u gotovo religijskom zanosu državni vrh propovijeda o borbenim avionima, oklopnim vozilima, projektilima i dronovima, što bi, s obzirom na povijest i naoružavanje u susjednoj Srbiji, s kojom smo ratovali, bilo donekle i shvatljivo da ne pristajemo da nam uvaljuju tehnološki upitnu kramu koja je zastarjela već u trenutku isporuke. Indikativna je i fizionomija domaće ekonomske diplomacije: kada se odlazi u inozemstvo na gospodarske dogovore visoke razine, umjesto ministra gospodarstva ide ministar obrane.
Granica između obrambene i ekonomske politike polako nestaje pred našim očima
Prvi put u povijesti EU iz svog proračuna daje izravan novac privatnim i državnim tvornicama oružja kako bi proširile svoje proizvodne pogone, kupile nove strojeve i ubrzale trake za proizvodnju granata i projektila
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.