Elektrifikacija, pripreme za izgradnju vodoopskrbne mreže, spajanje Karlovca, Švarče, Banije, Hrnetića, Turnja i mnoštvo drugih zasluga Karlovac može zahvaliti samo jednom gardonačelniku - Ivanu Banjavčiću. U godini kada odlučujemo tko će voditi Karlovac; Damir Jelić ili Josip Benčić, protiče i 100-ta godina od smrti Banjavčića, prethodnika čije je dosege teško nadmašiti.
Kuća bez obilježja
Gradonačelnik je bio 1903. do 1908, no desetljećima prije bio je jedan od najaktivnijih građana, a bio je i zamjenik gradonačelnika. Povjesničarka Marija Vrbetić pišući o tom vremenu Banjavčića je ocijenila jednim od “najrazumnijih voditelja gradske politike”.
– Iako su mu politički protivnici osporavali sve vrijednosti – a isključivost je karakteristika gradske politike – Banjavčić kao osnivač modernog Karlovca zavređuje da njegova kuća bude spomen-pločom obilježena – pisala je M. Vrbetić 1984.
Tog obilježja na Zrinskom trgu 9 ni danas nema, iako je cjelokupnu svoju imovinu oporučno ostavio drugima; đacima iz Karlovca i rodnog Bariloviću, karlovačkim i zagrebačkim društvima. I prije no što je sjeo za kormilo Grada, bio je utjecajan u društvenom i političkom životu. Zalagao se za širenje grada izvan tvrđave, pomagao financiranje gradnje Zorin doma, napredovanje gradske bolnice... Kao saborski zastupnik ishodio je odluku o ujedinjenju Karlovca, Banije i Švarče. Gradonačelnik je postao par mjeseci nakon što je odluka stupila na snagu. Brojnost Karlovčana tada je naglo skočila na 15.000, a spajanje je bio preduvjet za razvijanje karlovačke industrije. Za njegove vlasti donesen je prvi prostorni plan, građene su škole u prigradskim naseljima, dograđena zgrada magistrata, uređen je Zrinski trg i koransko kupalište, a za njegova mandata država je uredila i moderan željeznički kolodvor u svega dvije godine. Međutim, izgradnja hidroelektrane u Ozlju i uvođenje električne rasvjete u Karlovac je nešto po čemu će ga povijest najviše pamtiti.
Zahtjevi vremena
– I o tome se problemu raspravljalo desetljećima. Trebalo je dočekati Banjavčića da ga riješi. Znao je, dakle, ići ukorak sa zahtjevima vremena – piše M. Vrbetić.
