Omeđen s jedne strane moćnim Dunavom, a s druge obroncima Fruške gore zasađenima voćnjacima i vinogradima, Ilok je proteklih desetljeća nazivan "Dubrovnikom kontinentalne Hrvatske". Govorilo se tada o brojnim planovima za razvoj grada, iskorištavanju položaja uz granicu, povezivanju s autocestom, mogućnostima luke...
Deset u jednom danu
No, ako se uskoro ne poduzmu konkretne mjere, najistočniji hrvatski grad ubrzo će postati grad staraca. Iz dana u dan Ilok ima sve manje stanovnika jer gotovo svakodnevno odlaze trbuhom za kruhom.
– Nekada je ovdje živjelo više od 7000 ljudi, a danas nas ima oko 3500. Nažalost, to nije kraj jer i dalje ljudi, najviše mladi, odlaze. Idu jer ovdje nema posla i ne vide budućnost – kaže Željko Martin, vlasnik trgovačkog obrta Model, dodajući kako je samo jučer fotokopirao dokumente za desetak osoba koje planiraju otići raditi na more ili u inozemstvo.
I šetnja gradom potvrđuje tešku situaciju. Ulice su poluprazne, u kafićima nema ljudi, obrti se zatvaraju... Kažu i da je sve manje djece upisano u škole.
– Glavni je problem nedostatak posla i to što mladi ljudi ne mogu do stana. Najgore mi je što grad nema nikakve strategije iz koje bismo mogli vidjeti da će za godinu ili dvije biti bolje. I sam ću, ako ne riješim stambeno pitanje, uskoro otići dalje – govori nam Mario Prokopec, vlasnik kafića Prestige. Posao je slabiji, dodaje, jer je ljudi sve manje, a i oni koji su ostali nemaju novca. Gostiju bude tijekom dopodneva, popodne rijetki dođu na kavu ili piće, dok se navečer zna dogoditi da nitko i ne uđe u lokal koji je u centru grada.
– Sigurni su u ostanak samo oni koji imaju dobre poslove, u policiji, školstvu, gradskoj upravi. Velika većina drugih radi za minimalac i, realno gledajući, ako i odu, ne gube mnogo. Uvijek se imaju kamo vratiti – ističe Prokopec.
Hrvojka Ožanić, novinarka Radio Iloka, kaže da nikada nisu dobili precizne podatke o iseljavanju iako su ih zatražili. – Razumljivo mi je što ljudi idu trbuhom za kruhom jer ovdje nema posla – kaže H. Ožanić.
A tko će raditi?
Prodavačica u gradskoj pekarnici Snježana Hrubik zasad ne planira otići jer i ona i suprug rade. – Da nije tako, vjerojatno bismo i mi spakirali kovčege. Odu prvo muževi, a onda se, kada se snađu, vrate po ženu i djecu. Od zemlje i zidova ne može se živjeti niti oni mogu platiti račune – kaže.
I gradonačelnik Zvonimir Dragun zabrinut je za budućnost Iloka. – Ovakva je ili slična situacija u cijeloj Slavoniji, a u Iloku je sada gora nego 2000. godine, u vrijeme mirne reintegracije. U odnosu na popis iz 2011. manje je oko 800 stanovnika. Za jedan grad poput Iloka to su strašne brojke – kaže Dragun. Dodaje kako postoje neki planovi za otvaranje radnih mjesta, ali kako je veliko pitanje hoće li imati tko raditi.
>>Prevencijom do nulte stope nasilja: U projekt uključena cijela zajednica
>>Grad Ilok dobio preko 4 milijuna kuna iz IPARD programa
Nazalost sela su prazna, dogadja se masovni egzodus, ali je problem sto se to sa Markovog trga ne zeli vidjeti, vec se dijele savjeti o tanjim snitama crnog kruha koje kao da padaju sa neba. A kada haraclije (drzava i lokalni serifi) ispostave racune za silne harace mozes samo sjesti i plakati ili otici van.