Francuska je uspjela završiti Drugi svjetski rat, a kod nas još uvijek traje

Kako je Francuskoj uspjelo riješiti njezinu mučnu prošlost, pita se Galić. Čudim se tom Vašem pitanju, Galiću. Odgovor je vrlo jednostavan: Tako što je Francuska, za razliku od nas, imala demokraciju a ne komunističku diktaturu. No kako vidim da too ne razumijete, pokušat ću Vam to objasniti što jednostavnije: Rat i problemi oko kvislinških, marionetskih vlada teška su rana na tijelu svakog društva, usporediva s teškom ranom na tijelu bilo kojeg konkretnog čovjeka. Svaki iskusniji kirurg u takvoj situaciji zna da se takvu ranu ne smije zatvoriti - potrebno ju je očistiti koliko je to moguće, ali potom je treba ostaviti dijelom otvorenu, tako da se može sama po sebi drenirati i zatvarati (liječiti) postupno iznutra sama po sebi. Demokracija je takva vrsta "drena": Ona omogućuje slobodnu raspravu o svim pitanjima, pa i onim najtežim. Da, ima svađa, ima prijepora, ali kroz te rasprave "rana" se čisti, gnoj izlazi i nakon nekog vremena rana zacjeljuje. Što se događa u diktatorskom režimu kakav smo mi imali, u kojem se o prijeporima nije smjelo razgovarati i u kojem je samo jedna strana imala pravo slobodno iznositi svoje (i to, da stvar bude gora, uvelike preuveličano, pretjerano mišljenje, bazirano često na podacima koje je režim krivotovrio ili dozvolio da se krivotvore radi pohvale samome sebi)? Rana je grubo zatvorena, ne čisti se. Naprotiv: Količina otrova i gnoja u njoj buja ispod "šava" nametnute šutnje. Sve dok na kraju ne prsne, bukne i ne otvori još veću ranu od one prvotne. To je ono što smo mi imali ovdje, Domovinski rat bio je rezultat upravo te zatvorene, neliječene rane koja je prsnula. I sada imamo problem: Umjesto da je rana 2. svj. rata već odavno zacijelila, imamo još dublju ranu, jako zatrovanu, kojoj treba propisno čišćenje. To pak znači rasprave, razgovor, pa i svađe, ali prije svega slobodnu razmjenu mišljenja i sobodu povjesničarima da istražuju i ispravljaju one krivotvorene podatke i pretjerivanja. No umjesto toga jedna velika i vrlo glasna društvena skupina uporno pokušava ponovno nametnuti zabranu razgovora i izricanja mišljenja drugačijeg od onoga bivšeg režima. Ta društvena skupina ponovno pokušava grubo zašiti ranu, i to sada još veću i puno zatrovaniju od one koju nam je nanio 2. svj. rat. Trebam li uopće reći koji će biti rezultat takvih nastojanja, dozvoli im se da se pretoče u praksu...? Mislim da ne.

Mislim da je najveci problem nedosljednost ljudi koji kvalificiraju stanje u HRvatskoj. 70 godina je i puno, ali s druge strane nesto sto je obilježilo tvog djeda logicno je da ce imati dominantu ulogu u daljnjem 'političkom' razvoju obitelji. Nitko ne dvoji kakav je bio ustaški režim> zločinački. I čak mislim da je to moglo ostati duboko zakopano da se slična situacija nije ponovila 50 godina kasnije, ali s istim rezultatom. Nekako je ispalo da i kad su Hrvati dio tog zločinačkog režima ( 45) i kad se brane protiv zločinačkog režima (91-95) na kraju oni ispali krivci. I taj osjećaj nepravde je sigurno generator nezadovoljstva. Mislim da žrtva u Jasenovcu je 'teža' od žrtve Bleiburga. Mislim da je žrtva Aušvica 'teža' od žrtve Dresdena... Ali 50 godina kasnije, priča se okrenula. Ispada da je žrtva Vukovara, Lovasa,Voćina u svemu jednaka, ili čak manje strašna od Grubora ili Paulina dvora ili nekog trećeg mjesta.... Da bi ljudi u ovakvim stvarima prihvatili stanje potrebno je da vide dosljednost... Isti ljudi koji smatraju da je ubojstvo 10 srpskih civila zločin (što svakako je) ne smatraju da je ubojstvo 40 000 nenaoruzanih ljudi zločin jer su to 'ovi' zasluzili.... I kad dodjes u situaciji da si kriv u oba slucaja covjek lako postane frustiran....40 000 obitelji je nekoga izgubilo na bleiburgu... Jasno je da oni prvi ne mogu prihvatiti takvu nedosljednost i licemjerje....

Zahvaljujući nekažnjenim komunističkim zločinima, stotinama tisuća kostiju po 945 masovnih grobnica koje su napunili partizanski zločinci, a s druge strane kao pobjednici su napisali lažnu povijest. Pa nije ni čudo da rat nije završen, tek ćemo ga završiti...

Francuska nije imala Srbe i komuniste. Da je imala Srbe i komuniste, i danas bi "ratovala" kao i Hrvatska.