Europa nema održivu alternativu kao što je nije imala ni 1. rujna 1939.
Dok Ukrajinci ginu, ruski plin putuje preko Ukrajine u Europsku uniju. Iz EU u Rusiju i dalje putuju milijarde eura kojima se plaća plin, a kojima zapravo financiramo ruski ratni stroj. Sa SWIFT-om ili bez njega
Komentari 1
VL
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Sami smo krivi za ovisnost o plinskoj dobavi - primjerice, Skandinavija gdje je klima podosta oštrija, ima drugačije izvore energije za grijanje domova, tamo su u modi geosonde/dizalice topline, sječka i dr. U RH ima > 600 tisuća domova koje grije zemni plin i jasno da tolika ovisnost nije dobra, ali je plin već i prije 2-3 godine bio preskup, kao dokaz (neizravan) propala plinofikacija Dalmacije odnosno nema rezona raditi ulične mikromreže, iako probijen magistralni plinovod iz sjevera, kad kućevlasnici smatraju da im je preskupo. Čak i institucije, npr. domovi zdravlja, vrtići, škole, gospodarski subjekti - se "ofurili" o cijenu zemnog plina pa time nastala bizarna situacija da plin na raspolaganju, ali potrošača nema na vidiku. Neka procjena jest da isplativo plinsko grijanje kad je 1 m3 zemnog plina otprilike pola cijene 1 L loživog ulja, u ZG zoni je skoro 5 kn vs 6,8 kn odnosno malo je onih koji će uvoditi zemni plin u novosagrađene objekte nakon ruske krize, zar ne?