Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan sve nade polaže u parlamentarne izbore u nedjelju, 7. lipnja, jer ima velike ambicije, želi supervećinu. Doduše, kao predsjednik morao bi biti neutralan, ali pomoć svojoj Stranci pravde i razvoja (AKP) jedva skriva. Kad bi ta stranka uspjela dobiti dvotrećinsku većinu, mogao bi i bez referenduma promijeniti ustav i uvesti predsjednički sustav, umjesto, kaže on, neefikasnog parlamentarnoga.
Najviši prag na svijetu
Turski izborni sustav ne samo što daje dodatni bonus pobjedniku uz pomoć D'Hondta, kao i u Hrvatskoj, nego je i izborni prag najviši na svijetu – 10 posto.
Tako su svi glasovi za manje stranke unaprijed izgubljeni pa zato danas vladajuća stranka i računa da bi se mogla domoći velike većine i uvesti predsjednički sustav. To bi, uvjerava Erdogan Turke i ostale, omogućilo da Turska postane svjetska sila. Ankete govore da AKP ipak neće osvojiti 367 od 550 mjesta u parlamentu, a vjerojatno ni 330 mjesta, koliko bi trebalo da vlada može raspisati referendum o promjeni ustava. Iako ni prije nije previše birao sredstva u obračunu s opozicijom i medijima pa je Turska dugo bila prva na listi zemalja koje hapse najviše novinara, uoči izbora Erdogan se prisjetio još jedne metode te pod izlikom da se bave neprijateljskom djelatnošću konfiscira imovinu nevladinih udruga, medija i opozicijskih lidera.
Lani je Turska ipak malo popustila, iz zatvora je pušteno desetak novinara, ali odmah su zatvoreni drugi novinari, producenti i policajci pod optužbom da su u zavjeri protiv turske države. Nedavno je Erdogan priredio i kićenu svečanost u stilu Otomanskoga Carstva, slaveći sultana Mehmeda i 562. obljetnicu osvajanja Konstantinopola. Dakle, sve je spremno za izbore za koje se malo tko nada da će biti pošteni jer su i prijašnji bili pod sumnjom.
Ključno je pitanje hoće li rigorozni 10-postotni prag prijeći Selahattin Demirtas i njegova kurdska stranka HDP, posljednje ankete davale su toj stranci 12 posto. Erdogan nastoji odvući Kurde od te sekularne stranke, čitanjem Kurana na kurdskom, ali istovremeno i zadovoljiti turske nacionaliste praveći se da problem Kurda u Turskoj uopće ne postoji.
Kako bilo, Erdoganu ne manjka neprijatelja, od liberala, kemalista, nacionalista, Kurda i poklonika imama Fetullaha Gulena, koji mu je nekad bio saveznik, a danas Erdogan progoni njegove ljude koje je sam doveo u policiju i pravosuđe. Upravo u tome što su tu Gulenovi ljudi Erdogan vidi razlog zbog koga su izbili golemi korupcijski skandali koji su srušili njegove ministre. Gulena se vidjelo kao opasnost za sekularnu Tursku, u SAD je pobjegao nakon što je 1999. optužen za pokušaj uspostave islamske države u Turskoj. Za vrijeme Erdoganove vlasti od 2003. Gulenovi ljudi dobili su položaje u policiji i pravosuđu, raširile su se brojne Gulenove škole te novine i TV kuće. Međutim, Erdogan je 2012. počeo udar na Gulenove škole, a zauzvrat je 2013. izbio veliki skandal s podmićenim Erodganovim ministrima.
Imunitet i bivšima
Kako bilo, parlament je početkom godine zaštitio osumnjičene bivše ministre, zadržali su imunitet i neće im biti suđeno. Tako se održava vlast još jednog među aktualnim svjetskim liderima koji vlada u sustavu koji analitičari opisuju kao demokratski ali neliberalni. Izbora ima, ali nema slobode medija, a ni oporbi se ne piše dobro, kao ni u Rusiji, Mađarskoj, Venezueli. Velika Erdoganova pobjeda oslabila bi širenje zapadnih vrijednosti u cijeloj regiji, destabilizirala Bliski istok, ne bi pomogla ni rješenju ciparskog pitanja, piše za portal Euractiv europarlamentarac Andrew Duff, zaključujući kako Tursku ne bi trebalo tretirati kao normalnu članicu NATO-a niti bi se Europska unija trebala praviti da je Turska kandidatkinja za članstvo.
jako volim Tursku, idem ponekad kupiti sto sta suvenire, odjecu obucu i tak.. erdogan je doista covjek od rjeci i djela, i tursku je napravio tako da im mnogi i zavide, dali je netjko od vas video podmorsku novaciju? kojaa zblizava 2 kontinenta