Emotivna ispovijest slovenske učiteljice: Volim svoj život, ali ne želim umirati na rate
Apelom za eutanaziju ne želim pomoći sebi nego drugima, ja sam svoju odluku donijela, kaže Alenka Čurin-Janžekovič
Komentari 11
Kako ovo nekom može biti normalno?
Neznam šta reći uopće,osim da se ježim dok sve ovo čitam.Teško je u ovakim okolnostima biti i sudac i porota.Svatko neka odluči po svojoj savjesti to je jedino ispravno jer njegov život je upravo samo njegova stvar.Bilo to normalno ili ne ali kad si teško bolestan i tad između života i smrti moraš izabrati ovo drugo,to je tako strašno i tužno...😣
Ova država kopira sa zapada samo glupe zakone. Marihuana, javne kuće i eutanazija nema kod nas prolaza.
Svatko ima pravo sa svojim životom raditi što želi pa i oduzeti ga ako želi, posebno u ovakvim situacijama gdje se trpe bolovi i pati, zašto ne omogućiti dostojantvenu smrt? U našem društvu vlada kult uzdizanja patnje, pati se ii kuka zbog nesretnih veza, brakova, zbog financija, a kasnije i bolesti, narod koji uživa u kukanju, a ne trudi se ništa promijeniti niti učiniti za sebe, malo tko se usudi živjeti onako kako želi već do smrti ostaje u patnji. Pa tko želi neka tako živi, ali onaj koji ne želi takav život ima pravo na svoj izbor!
Gospođa može popiti šaku tableta i gotovo. Nije fer da zapravo druge potiče na ubojstvo. Zahtjevi za legalizacijom eutanazije su simptom bolesti, a uzrok je užasna osamljenost, nedostatak ljubavi, empatije, solidarnosti i osjećaj da si suvišan kad postaneš nemoćan.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Tko vjeruje u Boga nece dici ruku ni na sebe ni na drugoga.Nazalost kult smrti raste.