Akademik Slaven Barišić (1942.) jedan je od svjetski pozatih hrvatskih
fizičara. Doktorirao je 1971. na Sveučilištu Pariz-Jug. Redoviti je
član HAZU. 1991.-1992. bio je prvi i 1998.-2000. posljednji savjetnik
dr. Franje Tuđmana za znanost, naobrazbu i strategiju razvitka zemlje.
Sada je potpredsjednik Hrvatskoga kulturnog vijeća. Na popularnog
profesora PMF-a izveden je prije gotovo dva mjeseca atentat,
podmetanjem eksploziva u računalo. Policija tvrdi da je eksploziv
"nepoznata podrijetla", a rektorica zagrebačkog Sveučilišta Helena
Jasna Mencer javno izražava veliku zabrinutost akademske zajednice.
Još osjećam posljedice atentata, a najljepše zahvaljujem dr.
Mariju Maloviću i ostalima s V. odjela Traumatološke bolnice na
spašavanju palca. Samo me debljina stola spasila da ne oslijepim.
Nedavno je nešto ponovno eksplodiralo
u dvorištu Rektorata.
Još se ne zna tko je atentator i koji su njegovi motivi, jesu li
počinitelji isti. No, znakovito je da su se oba slučaja dogodila u
prostoru Sveučilišta, koji je zaštićen običajima, Ustavom, zakonima i,
konačno, čuvarima.
Znači li to da je akademskoj zajednici
upućena poruka?
Mnogi u akademskoj zajednici to tako doživljavaju. Koliko znam, u
cijeloj našoj sveučilišnoj povijesti, od srednjeg vijeka, preko svih
naših ratova i olovnih vremena, nije bilo sličnih događaja. Poruka
atentata mogla bi biti da čak ni status akademske institucije više ne
štiti akademske građane, koji misle i govore. A to je dalekosežna
poruka jer je društvena uloga akademskih građana upravo to da misle i
govore.
Zašto su vas odabrali?
Možda zato što govorim ono što mislim i činim ono što govorim. U
svom sam javnom djelovanju uvijek pokušavao argumentirano zagovarati
hrvatska nacionalna prava i legitimne nacionalne interese, a oni se
nužno razlikuju od nekih drugih interesa. Mene nitko ne štiti osim
slobode mišljenja i govora, pogotovu umjerenog govora kao što je moj.
Tko to ne prihvaća ili ne brani, udara ne samo po meni ili po
sveučilištu nego i po hrvatskoj demokratskoj državi.
Hrvatsko kulturno vijeće, kojemu ste
potpredsjednik, uvelike smeta borcima protiv nacionalnog?
Dnevnopolitičko svrstavanje i djelovanje ne ide u djelatnosti
HKV-a, udruge koja je već okupila oko tisuću intelektualaca različitih
političkih nazora. Glavna namjera HKV-a je da organiziranim
razmišljanjima pomogne u prepoznavanju legitimnih hrvatskih nacionalnih
interesa. Jedina ambicija HKV-a je stvaranje takve adrese u Hrvatskoj
koju će javnost pratiti sa spontanim interesom i čije je djelovanje
poticajno za razvoj pluralističkog demokratskog života u Hrvatskoj.
Kakve su bile reakcije akademske
javnosti?
Na mom fakultetu i u Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu očito su
bili svjesni moguće težine tog presedana. Sindikat znanosti također je
odmah osudio atentat. Javnu mi je podršku izrazila i Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti. Mediji su, na žalost, te reakcije rektorice i
HAZU uglavnom prešutjeli. Znakovit je propust urednika Dnevnika HTV-a,
kojima je trebalo dva mjeseca i povod izbora rektora da spomenu kako je
u mom slučaju riječ o podmetanju eksploziva. Što se tiče političkih
krugova, osim privatnih izraza podrške, javnih reakcija nije bilo. Zato
mislim da svijest o mogućim širim implikacijama atentata nije dovoljno
prodrla ni u naše političke krugove. Posebno je čudno da domaće udruge
za zaštitu ljudskih prava u mom slučaju nisu digle glas. Francuska
akademija znanosti je, preko svoga Odbora za obranu prava znanstvenika,
kojem predsjeda nobelovac F. Jacob, poručila našim državnim vlastima
kako se nada da će od sličnih događaja zaštititi mene, demokraciju i
sve znanstvenike.
Slaven Barišić, prvi akademik na udaru atentatora:
Otvori KEKS Pay
