Ekipa za očevid je pod najvećim stresom, ali psihologu nitko ne ide
Istražitelje će zanimati i motiv samoubojstva koji možda može biti otkriven u razgovoru s obitelji i prijateljima Ivana Moguša (35)
Komentari 12
Uopće ne razumijem ove priče oko traumatiziranosti. Pa pobogu svaki posao sa sobom nosi nekakve traume, pritiske i slično. Druga činjenica, ti ljudi su se školovali za taj posao i znali što ih očekuje. Dakle to je njihov isključivo njihov izbor. Treće za svoj posao imaju beneficirani staž o kojem bi se također dalo razgovarati. Naime po statistici prije će nastradati zaštitar ili prodavačica nego policajac tako da je deplasirano uopće pisati ovakve tekstove. uostalom osobno poznajem dvojicu sada već umirovljenih (s 40 god ???) inspektora i znam u cijelosti kakav im je posao bio....najčešće ležaja kod kuće ili ljubavnica. A sada uredno obojica imaju firme na ženama i rade u istima.....mislite da je to normalno ?
pod najvećim stresom je obični najobičniji policajac kojeg svakodnevno susrećemo na cesti, on prvi dolazi na mjesto događaja tragedija, razbojništava, prometnih nesreća, požara, obiteljskog nasilja, teških tjelesnih ozljeda i svega drugog što je najgore pod svim vremenskim uvjetima, prvi je taj koji odbija napade od sebe ili drugih, izbija palice, noževe, pištolje, puške iz ruku nasilnika i njemu je sigurno najteže i pod najvećim je stresom, a najmanje se cijeni u policiji i radi za najmanju plaču...potom dolaze specijalističke službe, u 99% kada je već sve rješeno i samo šablonski posao treba završiti do kraja i zato dečki iz očevidne i drugih ne bu dalite....
Hvala " velika" adezejnerima. Glavno da im je " ministar" glave hobotnice povecao primanja. Stoku sitnog zuba ko hebe. Nek " crkavaju" vise ce njima ostati.
Žalosno je čitati neke komentare gdje se nezadovoljnici javljaju o sebi. Umirovljeni profesionalac Branko Lazarević objasnio je sućutno i jasno, a isto iz dugogodišnjeg iskustva policajca i očevidca. Vjerojatno nebih smjela spomenuti što mene osobno zasmetalo u izjavi novinarima 'samo dođi kući, sve ćemo mi riješiti'. Obitelji ne bi trebale biti uvučene o detaljima strahota u vezi sa profesijom i nastupati kao psihijatri. Obitelj predstavlja topao dom, ugodnost, sigurnost, ljubav kako bi se čovijek otresao stresa i prikupio energiju za sljedeći dan.
Jadna smo mi država! Mi nismo ustanju, zaštititi svoje Policajce od odkaza, ako zbog obavljanja svoje dužnosti izgube kompas, pa u najgorim situacijama ubijaju sebe ili svoje članove obitelji. Zar država zakonom nemože osigurati da policajac, koji obavljajući svoje zadaće, doživi šok I psihički poremećaj, a zbog toga više nije umogućnosti dobro obavljati svoj posao, da kada ode kod psihologa I gubitka radne sposobnosti obavljanja tih poslova, bude zaštićen I prebačen na neko drugo radon mjesto. Jedino tako će prestati ova ubojstva I samoubojstva naših Policajaca.
Da se je upucao isti dan kad je nestao, tijelo bi vjerojatno bilo raspadljivo, neprepoznatljivo, bez obzira na temperature!
nije se on sam ubio,vjerovatno je upao u ekipu i nije odradio nekakav posao do kraje te su ga oni natjerali ili su ga ubili njegovim pistoljem a da izgleda kao samoubojstvo....sve se to zna samo neide u javnost....zao mi je momka....pocivaj u miru
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Nekako mi se čini da je zaključak o samoubojstvu donesen naprečac. Čovjek nestane na desetak dana da ga nitko nije vidio ni čuo a onda se ubije prije tri dana ???