Bivši europski prvak je na koljenima. Zvezda je, kažu poznavatelji prilika u tom klubu, dužnija nego Grčka. U minusu je 50 milijuna eura, a predsjednik kluba, legendarni Dragan Džajić, koji je na Marakani kao igrač i djelatnik proveo čak 42 godine, kaže da je “taj dug ozbiljan i za jednu državu, a kamoli za jedan nogometni klub”.
Iako je prije pet godina zbog Zvezde doživio najveće poniženje, bio je priveden s lisičinama na rukama i u pritvoru proveo pet mjeseci, Dragan Džajić, najveća legenda crveno-bijelih i jugoslavenskog nogometa, odazvao se pozivu navijača i ljudi iz kluba i prihvatio se najnezahvalnijeg posla u Srbiji: spašavanja posrnula velikana.
– Zvezda nikad nije bila u težoj situaciji. I ta je ponuda za normalnu osobu u normalnim uvjetima za razmišljanje. Ali, kako ništa nije normalno i zbog toga što je Zvezda u teškoj situaciji, ja sam se tog posla prihvatio jer ljubav prema voljenom klubu treba pokazati djelima, a ne samo riječima.
Koliko je teška ta situacija?
– Dug iznosi oko 50 milijuna eura. Zvezda je veliki klub koji nikad nije dopuštao da dvije ili tri godine ne bude prvak, a evo sada pet godina nije šampion Srbije. S druge strane, imamo ogromnu potporu navijača. Na našim najobičnijim utakmicama okupi se između 15 i 25 tisuća ljudi.
Kako ćete riješiti taj dug?
– Trebat će nam puno vremena i svi se s time trebaju pomiriti.
Čudi me tako slab Hajduk
Priča se da bi sponzori trebali biti i bogati Katarci koji ulažu u srpsku poljoprivredu?
– Vidjet ćemo tko nam sve želi pomoći i tko će ulagati u Zvezdu. Tražit ćemo sponzore na sve moguće načine. Ima tu nekih rješenja, ali sada ne bih želio o njima govoriti. Isuviše je rano, tek sam u klubu dva i pol mjeseca.
Kako ste i na koji način Zvezdu prije 22 godine doveli na krov Europe?
– Žao mi je što to nisam uspio učiniti kao igrač. Bio sam vrlo blizu tome 1971. godine. U četvrtfinalu sam protiv Carl Zeiss Jene nezasluženo dobio crveni karton. Uspjeli smo je pobijediti, ali u polufinalu smo ispali porazom od Panathinaikosa. Imali smo tim koji je mogao igrati finale s Ajaxom. Miljanić je bio trener, a igrali su Dujković, Đorić, Pavlović, Dojčinovski, Klenovski, Antonijević, Ostojić, Lazarević, Filipović, Aćimović i ja. Sebi ne mogu oprostiti što sam dobio crveni karton i nisam mogao pomoći u polufinalu. Bez lažne skromnosti mogu reći da sam ja igrao, da bismo sigurno ušli u finale. Tada sam igrao u životnoj formi. Ne znam bismo li uspjeli pobijediti Ajax u finalu, ali bili smo mladi i ambiciozni.
Jeste li se tada zarekli da ćete sa Zvezdom kad-tad biti prvak Europe?
– Nisam se zarekao, ali kasnije sam kao sportski direktor shvatio da to možemo biti. Bio sam jedan od rijetkih ljudi u Zvezdi koji je vjerovao da možemo biti europski prvaci. Na skupštini kluba iznio sam petogodišnji plan i u njemu ustvrdio da moramo osvojiti jedan europski trofej. Mi smo za tri i pol godine bili europski prvaci.
U čemu je bila tajna uspjeha vašeg projekta “Zvezda prvak Europe”?
– U Zvezdi je vladalo mišljenje da iz provincije trebamo dovesti nadarene igrače koji će za dvije-tri godine sazreti u našem klubu. Međutim, ja sam bio suprotnog mišljenja. Želio sam dovesti konkretnog, najboljeg igrača kojeg smo mogli dovesti s područja bivše Jugoslavije. Mislim da je to bio jedini ispravan put. Dolaskom Prosinečkog iz Dinama, Bore Cvetkovića, prije Ivkovića, Jurića, Bračuna i drugih odličnih igrača, lako nam je bilo dovesti najbolje igrače iz drugih dijelova ondašnje države.
Kako ste to uspijevali?
– Ne mogu vam otkriti sve tajne, jer i sada mislim napraviti slične poteze. Šalim se. Zvezda je bila veliko ime, privlačna za igrače.
Kakva je bila uloga Prosinečkog u stvaranju europskog prvaka?
– Mislim da on nikada nigdje nije igrao tako dobro kao u Zvezdi. Bio je naš ključni igrač u osvajanju naslova prvaka.
Pratite li hrvatski nogomet?
– Pratim koliko mogu. Gledam na TV-u značajnije utakmice.
Možete li usporediti srpsku i hrvatsku ligu s jugoslavenskom?
– Jugoliga je bila neusporedivo bolja. Ali, mora se živjeti.
Kako vidite klubove nekadašnje velike četvorke?
– Partizan je pet godina prvak Srbije. Nije baš kvalitetan, ali moram mu čestitati na titulama. U Hrvatskoj Dinamo dominira u odnosu na bijele. Hajduk je popularan klub i čudi me da se ne može kvalitetnije suprotstaviti Dinamu koji suvereno vlada već sedam godina.
Što mislite o Dinamu?
– Dinamovi me navijači čude. Prave probleme čovjeku koji klubu donosi novac i uspjeh. To ne razumijem. Na neki način Mamić mi je drag. Pošteno rečeno, čovjek je postigao uspjeh i ne možete mu to ne priznati. Možete ga voljeti ili ne voljeti, ali ne možete reći da je neuspješan. A uspješan je ne samo u hrvatskim nego i u europskim okvirima. On je jedan od najboljih nogometnih menadžera u Europi. Ne mogu ulaziti u to zašto se u Hrvatskoj tako odnose prema njemu. O njemu kao čovjeku i nogometnom menadžeru imam najbolje mišljenje. Mogu vam reći da u nogometnom svijetu Mamića gledaju s velikim poštovanjem.
Kakvo je vaše mišljenje o Ćiri?
– I o njemu kao čovjeku i treneru mislim sve najbolje. Njegovo treće mjesto na SP-u veliki je uspjeh. Ne znam koliko to poštuju i cijene u Hrvatskoj, ali to je iznimno velik uspjeh. Mogao je igrati u finalu SP-a. Ćiro je izvrstan čovjek, a kao trener poznaje nogomet.
Malo smo veći klub od Dinama
Je li Ćiro ikada bio kandidat za trenera Zvezde?
– Za novine je znao reći da mu Cvetković i ja to nismo dali zbog toga što smo nacionalisti. Međutim, to nije istina. Možda su neki ljudi iz kluba neslužbeno razgovarali s njim o tome, ali nikada službeno nismo razgovarali o tome da bismo ga htjeli dovesti. Ne bih imao ništa protiv da je bio trener Zvezde. Sada se od toga pravi fama. Međutim, iznimno ga cijenim, a njegova potpora kad sam bio pritvoren puno mi je značila.
Ćiru zezaju da je iz Dinama u Zvezdu otjerao najbolje igrače?
– Znam da mu stalno predbacuju Prosinečkog. Kao što je Robi otišao iz Dinama, tako su i iz Zvezde otišli neki igrači koji su se kasnije u drugim klubovima proslavili. Ćiro je uvijek bio korektan prema meni i Zvezdi. Sjećam se kad je Bračun otišao iz Dinama, Ćiro me zvao i pitao može li prije potpisivanja ugovora još jednom razgovarati s njim. Rekao sam mu da može, jer je uvijek bio korektan. Razgovarali su ovdje u mojem uredu, a Bračun je poslije tog razgovora rekao: “Ako me Zvezda neće, ostajem u Beogradu. Neću se vratiti u Dinamo.” Ćiro je bio toliko korektan pa je rekao: “Ako ostaješ, onda ostani u Zvezdi.” Tada me pitao i za Prosinečkog.
Čime ste pridobivali igrače Dinama?
– Pa mi smo malo veći klub od Dinama! (smijeh). Normalno je da igrači uvijek žele tamo gdje je bolje.
Koje ste hrvatske igrače željeli, a niste uspjeli dovesti u Zvezdu?
– Bilo je puno igrača koje sam cijenio i želio vidjeti u našem dresu. Cijela generacija hajdukovaca mogla je igrati u Zvezdi. Iznimno sam cijenio, poštovao i volio Zvonimira Bobana, ali s njim i hajdukovcima nikada nisam razgovarao o prelasku u Zvezdu.
Ipak jedan je igrač bio pred vratima Zvezde, a u nju za vašeg mandata nije došao?
– To je bio Zlatko Cico Kranjčar. Čak smo bili blizu dogovora, ali onda je nešto iskrsnulo i nisam ga uspio dovesti u Zvezdu.
Koji je bio razlog?
– Razgovarali jesmo, ali se sada ne sjećam zbog čega nije realiziran taj transfer.
Jeste li u posljednje vrijeme dolazili u Hrvatsku?
– Jesam. Bio sam u Zagrebu i na Malom Lošinju. Moj veliki prijatelj je Tomislav Horvatinčić. Prijateljevali smo još dok je on držao daleko poznati restoran Babilon. U Srbiji Tomicu mnogi poznaju i o njemu misle isto što i ja. Znam da mu je danas, poslije tragedije koja mu se dogodila, jako teško. On je veliki čovjek
S kim se čujete još iz Hrvatske?
– Jučer me zvao Drago Vabec. Čujem se sa Zambatom, slali su mi pozdrave Belin i mnogi drugi ljudi. Bojim se da neću sve spomenuti.
Što mislite o novom predsjedniku HNS-a Davoru Šukeru?
– On je veliko igračko ime i nadam se da će se znati boriti s onim što ga čeka u iduće četiri godine na toj funkciji. Više ga znam kao igrača, nego kao funkcionara.
O Štimcu ne mogu ništa reći
Mihajlovića ste doveli iz Vojvodine u Zvezdu kad ste stvarali momčad za europskog prvaka. Cijenili ste ga kao igrača. Kakvo je vaše mišljenje o njemu kao izborniku Srbije?
– On ima pobjednički mentalitet. Koliko će to biti dovoljno da pobijedi u Zagrebu i odvede našu reprezentaciju na SP u Brazil, zaista ne znam.
Čini mi se da je on započeo projekt na duge staze?
– Želim mu sve najbolje, ali ne znam kolika je ta dužina njegove staze. Možda ćemo to vidjeti odmah poslije Zagreba.
Što mislite o njegovu inzistiranju na pjevanju himne i stvaranju kulta reprezentacije?
– O tome znam koliko i vi. Samo iz medija. Sretao sam ga na stadionu, ali što je uspio učiniti, ocijenit ćemo na kraju. Ne volim utrku ocjenjivati na pola staze.
Šta kažete o Štimcu?
– Ne poznajem ga baš. O njemu kao izborniku ne mogu ništa reći.
U Zagrebu, 22. ožujka na megdan će izaći izbornici, najglasniji akteri povijesnog susreta između Zvezde i Hajduka 1991. u finalu Kupa?
– Sad ćemo vam vratiti milo za drago. Neće valjda Siniša dopustiti da dvaput izgubi.
Iz Uefe malo pretjeruju
Srbija i Hrvatska stalno dobivaju packe od Uefe zbog huliganizma na stadionima?
– Nisam ni za kakvo nasilje na stadionima i oko njih. Međutim, iz Uefe malo pretjeruju. Kao da se to događa samo na ovim prostorima. Taj dolazak Surkisa u Srbiju i Hrvatsku bila je u funkciji smirivanja strasti prije utakmice u Zagrebu.
Vratimo se malo vama. Kako ste podnijeli uhićenje i petomjesečni zatvor?
– To sam vrlo teško podnio. Zahvalan sam ljudima koji su mi dali podršku. To mi je davalo veliku snagu da pobijedim sva zla koja su me snašla. A to zlo bilo je pet ljudi koji su mi htjeli smjestiti plašeći se mog povratka u Zvezdu. Sad im se sve vraća, a ja nikada nisam mogao zamisliti da će mi se to dogoditi. Bilo mi je teško zbog obitelji, prijatelja, zbog majke i sestre te navijača. Morao sam sebe pobijediti. Rekao sam im kad su me uhitili: “Ne možete mi ništa jer ništa nisam učinio.” Nakon izlaska iz zatvora posvetio sam se svome zdravlju i obitelji.
Kad će Zvezda opet biti prvak?
– Ako ne bude prvak za dvije godine, onda moja misija povratka u Zvezdu nije uspjela.
