Malo je ljudi učinilo toliko povijesnih stvari, a ostalo tako nepoznato povijesti kao što je to Ivan Stojković. Ovaj briljantni teolog i uporni diplomat, koji je zaista bio spreman patiti za svoje ideale, imao je tu nesreću da je zastupao stajališta koja su postala nepoćudnima ubrzo poslije njegove smrti. S njima je s vremenom bio zaboravljen i on sam. Rođen je potkraj 14. stoljeća u Dubrovniku, u kojem je ušao u dominikanski red. Dubrovačka Republika osigurala mu je stipendiju za studij na Sveučilištu u Padovi, na koji se upisao 1414. godine. Nakon stjecanja bakalaureata otišao je na Pariško sveučilište, najistaknutiju obrazovnu instituciju svog vremena, te je ondje 1420. godine doktorirao teologiju. Studij teologije, tada smatrane najtežom znanstvenom disciplinom, završavali su malobrojni. Ubrzo poslije studija Stojković je sudjelovao u najvišim poslovima Katoličke crkve, pa tako i u organiziranju koncila u Paviji i Sieni. Sazivanje koncila Katoličke crkve tada je bilo vrlo osjetljivo pitanje. S jedne strane, papa je bio crkvenim dekretima obavezan da to redovito čini. S druge strane, koncil bi jamačno ograničio papinu moć te nijedan papa nije želio to činiti.