Povijest "Dublina", kako pojednostavljeno zovemo rezoluciju o tražiteljima azila, seže davno, u 1990. godinu. Pojednostavljeno do krajnjih granica, zemlje potpisnice regulacije kasnije uklopljene u EU zakonodavstvo time su željele regulirati kako se odnositi prema tražiteljima azila, a sve u skladu s međunarodnim pravom i urediti da jedna osoba ne može istovremeno tražiti zaštitu u više država.
Odgovor je tada barem bio lagan – odlučeno je da zahtjev za azil mora podnijeti u prvoj europskoj državi u koju stupi te se i postupak obrade zahtjeva odvija u njoj. Tako tražitelj azila postaje odgovornost te države. S manjim ili nešto većim promjenama, taj se dio zakonodavstva mijenjao – nastao je Dublin II, a onda, 2013., nešto kratko nakon hrvatskog pridruživanja EU, i Dublin III. Osnovna postavka je ista – odgovornost za azilante je na prvoj EU članici. Pronađe li ga se u nekoj drugoj državi, vratit će ga u prvu.
I tu se vidi, među ostalim, koliko je bitno da se Hrvatska makne dalje s periferije, odnosno da se EU proširi i na njezino istočno susjedstvo
Komentara 1
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
To što je EU nepravedna neće se promijeniti ako Srbija uđe u EU niti će migranti preseliti tamo. Miješanje stanovništva i nestanak naroda je misija EU.