Fotograf Associated Pressa Burhan Ozbilici bio je na izložbi u Ankari na kojoj je ubijen ruski veleposlanik u Turskoj Andrej Karlov. Ta sasvim obična izložba pretvorila se u pravi horor kada je Mevlut Mert Altıntas ubio ruskog veleposlanika. Muškarac, inače pripadnik policijskih snaga, pucao je na veleposlanika koji je prevezen je u bolnicu, no preminuo je od zadobivenih ozljeda. Napadač je u trenutku ovog čina povikao: ''Allahu Akbar! Ne zaboravite Alep! Ne zaboravite Siriju!'' Policija ga je ubila nakon napada.
– Sve je izgledalo kao neki rutinski događaj, otvaranje izložbe fotografija o Rusiji. Potom je muškarac u tamnom odijelu i kravati izvukao pištolj. Ostao sam zapanjen misleći da je sve to samo teatralni čin. Ipak, to je bilo hladno i proračunato ubojstvo koje se dogodilo ispred mene i ostalih koji su bili prestravljeni sakrivajući se – počeo je svoje svjedočanstvo fotograf za Guardian.
– Pucnjevi, najmanje osam njih, glasno su odjeknuli u galeriji. Nastao je kaos, ljudi su vrištali, sakrivali se iza stupova i pod stolovima, ležali po podu. Bojao sam se i bio zbunjen, no pronašao sam zaklon iza zida i fotografirao – ispričao je Ozbilici.
– Izložba ''Od Kalinjingrada do Kamčatke: kroz oči putnika'' predstavljala je fotografije iz cijele Rusije, od najzapadnije regije na Baltiku do poluotoka Kamčatke na istoku. Odlučio sam doći na izložbu zato što mi je bila usput dok sam išao kući s posla – nastavio je fotograf.
Trenutak kada je krenula pucnjava i panika
Kada je stigao na izložbu, govori su već počeli, kaže, a onda se okupljenima obratio ruski veleposlanik kojeg je Ozbilici fotografirao.
– Govorio je tiho, s ljubavlju o svojoj domovini, a povremeno se zaustavljao kako bi dopustio prevoditelju da prenese njegove riječi na turskom. Sjećam se da sam razmišljao kako je miran i skroman. Onda je krenula pucnjava i nastala je panika u publici. Veleposlanikovo tijelo ležalo je na podu, nekoliko metara od mene. Nisam vidio je li bilo krvi oko njega, pomislio sam da mu je pucano u leđa.
Trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim što se dogodilo. Muškarac je umro ispred mene, život je nestao pred mojim očima. Pomaknuo sam se unatrag dok je napadač kojeg je kasnije policija identificirala kao Melvuta Merta Altintasa, mahao pištoljem prema ljudima koji su se skrivali u desnoj strani prostorije.
Prvo nisam mogao shvatiti što ga je motiviralo na taj čin. Pomislio sam da je možda čečenski militant. No ljudi su kasnije rekli da je vikao nešto o sirijskom gradu Alepu. Vjerojatno je bio ljutit zbog ruskog bombardiranja Alepa u kojem su ubijeni i brojni civili. On je također uzvikivao ''Allahu Akbar'', ali nisam mogao shvatiti ostatak onoga što je rekao na arapskom.
Napadač je bio uzrujan. Obilazio je oko ambasadorova tijela, razbijao neke od fotografija koje vise na zidu. Bio sam u strahu i znao sam da sam u opasnosti ako se napadač okrene prema meni. Ali sam se približio i fotografirao ga. Tada mi je palo na pamet: ''Tu sam. Čak i ako me pogodi i rani ili ubije, ja sam novinar. Moram raditi svoj posao. Mogao bih zbrisati bez ijedne fotografije... Ali što bih rekao ljudima kad bi me kasnije pitali zašto nisam fotografirao?'' Sjetio sam se prijatelja i kolega koji su izgubili živote dok su fotografirali u ratnim zonama
Dok su mi misli prolazile glavom, vidio sam da je muškarac jako živčan, ali da se na neki čudan način kontrolira. Svima je vikao da ostanu gdje jesu. Onda su došle snage sigurnosti i svima naredile da napuste prostoriju. Ubrzo su stigla ambulantna i oklopna vozila i krenula je policijska operacija. Napadač je kasnije ubijen u razmjeni vatre.
Kad sam se vratio u dopisništvo kako bih obradio svoje fotografije, bio sam šokiran kad sam vidio da je napadač zapravo čitavo vrijeme dok je ambasador govorio stajao iza njega. Poput prijatelja ili tjelohranitelja – ispričao je jezive trenutke fotograf Associated Pressa.
