Gotovo cijelo jedno stoljeće najveća prijetnja stanovnicima Svalbarda bili su polarni medvjedi. Danas im sve veću prijetnju predstavlja Rusija. Raste strah da bi Moskva mogla iskoristiti golemi arktički arhipelag, dio Norveške s neobičnim pravnim statusom, kako bi vojno testirala NATO, u trenutku sve veće neizvjesnosti oko američke predanosti obrani Europe, piše Politico.
Saveznici sumnjaju da Rusija ispituje ključne podmorske kabele u vodama oko Svalbarda i organizira događaje nalik vojnim vježbama kojima testira granice pravila koja uređuju njezinu prisutnost na tom području. Dok Rusija pojačava hibridne napade diljem Europe, Oslo ubrzano jača svoje pomorske i nadzorne sposobnosti kako bi zaštitio svoj sjeverni bok, dok lokalne vlasti na Svalbardu ulažu u ključnu infrastrukturu – pa čak imaju i plan evakuacije. "Na Arktiku i na sjeveru vlada veća napetost, a Svalbard je, naravno, dio toga", rekao je norveški ministar obrane Tore Sandvik za Politico. "Znamo da Rusija... koristi mnogo načina kako bi pokušala provocirati ili pronaći načine za provođenje hibridnih prijetnji", kazao je.
Unatoč tome što je arhipelag norveški teritorij, na njegovu glavnom otoku Spitsbergenu nalazi se rusko naselje. Desetljećima su Moskva i Oslo uglavnom uspijevali spriječiti da napetosti izmaknu kontroli, no ta je osjetljiva ravnoteža sada sve više pod pritiskom. Zapadne zemlje sve su zabrinutije zbog ruskih hibridnih napada u Europi i upozoravaju da bi Moskva do kraja desetljeća mogla pokušati izvesti ograničeni upad u neku članicu NATO-a. "Rusko vodstvo vrlo je nepredvidivo i sve sklonije preuzimanju rizika“, rekla je Kari Aga Myklebost, profesorica ruske povijesti i stručnjakinja za Svalbard sa Sveučilišta Arktika u Norveškoj. "Ne bih isključila nijedan scenarij kada je riječ o spremnosti Kremlja da se sukobi s NATO-om", zaključila je.
Desetljećima je Svalbard simbolizirao norvešku maksimu "Visoki sjever, niska napetost", koja je podrazumijevala nastojanja da se među arktičkim zemljama, uključujući Rusiju, izgradi suradnja. Osim njegove udaljenosti – nalazi se više od 900 kilometara od norveškog kopna – i ledenih temperatura, tome je pridonosio i jedinstveni status arhipelaga. Prema međunarodnom ugovoru iz 1920., države su priznale suverenitet Osla nad otocima, a zauzvrat dobile pravo iskorištavanja njihovih prirodnih resursa. Sovjeti su ubrzo nakon toga kupili naselje Barentsburg kako bi ondje iskopavali ugljen.
Ugovor također zabranjuje bilo kojoj državi da Svalbard koristi u "ratne svrhe“, uključujući izgradnju pomorskih baza i utvrda, iako Norveška na arhipelag šalje brodove obalne straže i vojne brodove. Na vrhuncu Hladnog rata na Spitsbergenu, jedinom naseljenom otoku, živjelo je 2400 sovjetskih građana, što je činilo oko 70 posto njegova stanovništva. Moskva nema mnogo razloga za narušavanje ugovora jer bi to moglo ugroziti i njezine vlastite interese. Ruski sjeverozapadni poluotok Kola, na kojem se nalazi dvije trećine ruskih podmornica za nuklearni uzvratni udar, udaljen je oko 1000 kilometara.
"Rusija je bila oprezna kako bi izbjegla bilo kakvu eskalaciju“, rekla je Myklebost. Zbog toga je Svalbard strateški važan i za NATO. "U slučaju vojnog sukoba... to je mjesto kroz koje bi ruske podmornice mogle ući u sjeverni Atlantik i sakriti se na većim dubinama te predstavljati prijetnju NATO-u i SAD-u“, rekla je.
Ipak, napetosti su porasle nakon ruske potpune invazije na Ukrajinu. Od 2022. lokalni ruski dužnosnici suočavaju se s kritikama zbog organiziranja aktivnosti jedne omladinske organizacije neizravno povezane s mornaricom, najavljivanja raketnih vježbi u blizini te održavanja godišnjih parada s vojnim oznakama, koje su nekoć uključivale i prelet helikoptera. Moskva je također 2024. počela organizirati izravne brodske linije iz Rusije, a prošle je godine na Svalbardu osnovala ogranak Ruskog geografskog društva, kojim upravlja bivši ministar obrane Sergej Šojgu.
"Nazivamo ih provokacijama u sivoj zoni“, rekla je Myklebost. "To je vrlo jeftin način potvrđivanja ruske prisutnosti i osporavanja norveške jurisdikcije", dodala je. Norveške obavještajne službe stoga su ove godine upozorile da Kremlj "želi povećati prostor za djelovanje Rusije na Svalbardu“. Britanske, američke i norveške snage navodno su ovog proljeća presrele ruske brodove koji su uz obalu Svalbarda testirali tajno oružje za presijecanje podmorskih kabela.
Iako se zalihe ugljena u Barentsburgu smanjuju, Moskva ne napušta grad. Rusija je državnoj tvrtki Trust Arktikugol, koja upravlja Barentsburgom, 2025. godine osigurala oko 1,89 milijardi rubalja, odnosno oko 20 milijuna eura, federalnih subvencija, prema podacima iz njezinih financijskih izvještaja. Ruski veleposlanik u Norveškoj Nikolaj Korčunov rekao je za Politico da želi vidjeti "transformaciju gospodarskih aktivnosti“ iz ugljena prema uslugama u Barentsburgu te da Arktikugol ulaže u održavanje grada.
Dizalice i skele prekrivaju mnoge sovjetske zgrade u Barentsburgu, razasute po strmom brežuljku koji gleda prema impresivnom, snijegom prošaranom ledenjaku Vøringen – znak nastavka ruskog interesa. "Ne dovodimo u pitanje norveški suverenitet“, inzistirao je Korčunov. "Naglašavamo nužnost i važnost poštivanja cijelog Ugovora o Svalbardu“, rekao je, optužujući Oslo da pridonosi "negativnom trendu prema militarizaciji cijele baltičko-arktičke regije pod okriljem NATO-a“.
Viceadmiral Rune Andersen, načelnik Norveškog združenog stožera, rekao je da mu je prioritet "postići ravnotežu između odvraćanja i očuvanja stabilnosti“ na Svalbardu te ostati "miran i pribran“ kada je riječ o hibridnim prijetnjama. No zbog "rizika“ od eskalacije vojska ulaže u jačanje svojih nadzornih sposobnosti, rekao je. To uključuje lansiranje tri nova satelita za pomorsko kartiranje iduće godine, uz "obnovu mornarice i obalne straže kako bi se osigurala stalna prisutnost“ u blizini.
Dok nastoji ojačati svoj sjeverni bok, Norveška od Britanije kupuje pet fregata protupodmorničke klase Type 26, a od Njemačke šest podmornica Type 212CD. Oslo također produbljuje vojnu suradnju sa saveznicima, uključujući London i Berlin, a ovog je mjeseca održao zajedničke vježbe u blizini sjevernog norveškog otoka Jan Mayena.
Zemlje NATO-a "sve su češće u našim vodama“, rekao je ministar Sandvik. Obrana Svalbarda također je dio NATO-ova procesa planiranja, dodao je. Lokalna je strategija, međutim, zadržati napetosti pod kontrolom. Zamjenica guvernera Svalbarda Katharina Rise rekla je da njezin ured četiri puta godišnje održava sastanke s ruskim lokalnim konzulatom.
"Imamo dobar i konstruktivan dijalog“, rekla je. „Naša je odgovornost osigurati stabilnost i nisku razinu napetosti ovdje.“ Terje Aunevik, gradonačelnik Longyearbyena, glavnog norveškog grada na Spitsbergenu, rekao je da vlasti imaju planove za brzu evakuaciju naselja ako napetosti eskaliraju. Longyearbyen ima samo dva podmorska internetska kabela, jednu zračnu luku, jedan spremnik vode i jednu elektranu na dizel koja ovisi o uvozu. Aunevik je rekao da su u tijeku „velika ulaganja“, među kojima je i izgradnja dvaju novih spremnika vode do otprilike 2029. godine. "U tom smo smislu prilično ranjivi“, rekao je.
Izbliza Barentsburg ne izgleda osobito prijeteće. Malo stanovnika izlazi izvan nekoliko desetaka derutnih zgrada. Dim izlazi iz stare elektrane na ugljen, a usamljena sovjetska zastava sa srpom i čekićem vijori se na vjetru. Barentsburg djeluje poput napuštenog ostatka nekog prošlog vremena. Dio nedavnih hibridnih aktivnosti također je posljedica lokalnih nastojanja da privuku pozornost Moskve, rekao je Arild Moe, znanstveni profesor i stručnjak za Rusiju iz Instituta Fridtjof Nansen. "Igraju na nacionalističke osjećaje... kako bi dobili prioritete i financiranje“, rekao je.
No nepredvidivost Vladimira Putina i Trumpovo opetovano kolebanje kada je riječ o NATO-u i dalje su nepoznanice. Strahovi da bi Putin mogao dodatno eskalirati situaciju rastu kako se diljem Europe gomilaju sabotaže, kibernetički napadi i povrede zračnog prostora, prema riječima dvojice diplomata NATO-a koji su pod uvjetom anonimnosti govorili kako bi mogli otvoreno iznijeti svoja stajališta. Na Spitsbergenu se također osjeća tjeskoba. U Barentsburgu „ne razgovaramo o političkim temama“, rekla je konobarica iz Sankt-Peterburga koja je zamolila da joj se ne objavljuje ime, priznajući da se lokalno stanovništvo boji mogućeg rata NATO-a i Rusije. "Naravno da nas to brine“, rekla je.
"Naravno da se stalno govori o tome želi li ruska vlada pritisnuti neku članicu NATO-a i je li Svalbard mjesto na kojem bi to učinila“, rekao je Jonatan Svensson, vodič ekspedicija koji već pet godina živi u Longyearbyenu. Kako bi ublažio te strahove, NATO bi trebao razmotriti zračne ophodnje iznad Svalbarda, premjestiti obrambene zračne kapacitete na sjever norveškog kopna i održavati zajedničke vježbe u blizini, rekli su dvojica diplomata NATO-a, pod uvjetom da se Oslo s time složi i da mjere budu u skladu s Ugovorom o Svalbardu.
Za sada, međutim, NATO nema javno objavljene planove za jačanje pomorske ili zračne prisutnosti oko otoka. Ipak, neki strahuju da sadašnji stav Saveza neće biti dovoljan za odvraćanje Moskve. Teoretski bi Rusiji bilo "doista lako“ zauzeti Svalbard, rekao je Ståle Ulriksen, predavač na Kraljevskoj norveškoj pomorskoj akademiji. Rusija bi mogla dovesti specijalne snage iz sjeverne Rusije i zauzeti zračnu luku. Ipak, smatra da je takav scenarij malo vjerojatan.
Moskva, međutim, ne bi morala pokrenuti potpunu okupaciju. Prema Myklebost, Rusija bi mogla organizirati izvanredni događaj koji bi ugrozio njezine lokalne građane i poslati snage za upravljanje krizom, što možda ne bi jasno aktiviralo klauzulu članka 5. NATO-a o zajedničkoj obrani. "Najgori bi scenarij bio da Moskva vidi priliku za testiranje kohezije NATO-a“, rekla je. "Možda Norveška traži pomoć od saveznika, a onda Donald Trump kaže: 'Ne – nećemo riskirati svoje dobre odnose s Rusijom zbog ovog malog otoka'", kazala je.
Otvori KEKS Pay
