Porezna kartica temelj je svakog demokratskog i modernog društva, a ne imovinska, od koje smo u Hrvatskoj napravili kult. Jer, ako dužnosnik ne ispiše imovinsku karticu, može mu se samo uskratiti plaća. A ako je u sukobu interesa, najveća sankcija koja ga očekuje jest objava nejgova sukoba interesa u javnim glasilima.
Ovakve ovlasti članove saborskog Povjerenstva za sukob interesa sigurno bacaju u očaj. Jer, prisiljeni su raditi "stvari koje ne daju nikakvu nadu u uspijeh", što frustrira. Jasno je kao dan da je i u ovom slučaju samo zadovoljena forma. Što, dakle, građani i javnost imaju od toga da znaju koju imovinu posjeduju dužnosnici kad iz tog taksativno navedenog popisa uglavnom ne možemo iščitati kako su došli do te imovine?! Jasno je stoga da će naš medijiski i javni prostor i nadalje opterećivati pitanja o "prvobitnoj akumulaciji" dobara naših dužnosinika, sažetoj u poznatoj izjavi Ljube Ćesića Rojsa "tko je jamio jamio". S punim pravom će se javnost pitati je li Ivić Pašalić stvarno "drpio" 22 milijuna eura, kako pišu novine. Isto tako, jesu li sve nekretnine koje su ženski i ini časopisi predstavili na svojim stranicama stvarno u vlasništvu Miomira Žužula?
Isto tako, koliko god se on trudio da dokaže suprotno, ostat će sumnja je li Radimir Čačić pogodovao poduzećima koje je osnovao dok je bio ministar, iako su poslove dobivali na javnim natječajima? I tako bismo mogli u nedogled nabrajati imena znanih i neznanih junaka-politčara, a uvijek će ta pitanja ostajati bez točnog odgovora. Povjerenstvo nije instrument gonjenja i nije u njegovoj nadležnosti da preispituje porijeklo nečije imovine.
No, kada bi umjesto imovinskih kartica u Hrvatskoj zaživio institut poreznih kartica, bila bi to najveća društveno-demokratska revolucija ikad provedena u Hrvatskoj. Kada bismo tome još dodali imovinski porez, mnoge bi se nepravde u našem društvu otklonile. Tek tada bismo počeli živjeti na temeljima onog na čemu već desetljećima počivaju države poput Švedske, Finske ili Norveške, dakle, društvenom poštenju. A onda bi Porezna uprava i Financijska policija uistinu temeljito mogle pročešljati imovinsko stanje dužnosnika, kao i svih građana, te ga usporediti s primanjima. I stvari bi bile jasne.
Tada bismo sasvim jasno vidjeli kako je netko u 15 godina uspio iz kragujevačke "Zastave" ući u BMW ili audi, te iz stana na periferiji grada u rezidencijalni dio na Pantovčaku. Tek bi to stvorilo temelje da policija , USKOK i Državno odvjetništvo počnu pravu borbu protiv korupcije jer - riba uvijek smrdi od glave.
