Đuro Brodarac: Ma nitko me nije ispitivao, mirno uzgajam fazane!

09.04.2011. u 19:35h Kosovo_je_srce_Albanije je napisao/la: 3% :) ......s tendencijom opadanja! ;-)))))

krmku bolje bi pristalo da uzgaja svinje....

...e moj đuro! prvo ti neka gnjidica iz morgen(abend)blatta) objavi članak...pa onda slijedi prijava o nepoznatom počinitelju..slijedi privođenje i uhićenje...to ti je obrazac discipliniranja sviju koji su stvarali Hrvatsku; i nemoj misliti da revolucija ne jede svoju djecu! sjeti se glavaša, norca, gotovine & co...... bojim se kako bi mogao završiti uskoro iza malo debljih žica negoli su tvoji ljubimci!

. .......... SOA skrivala dosje o jedinici koja je pocinila ratne zlocine u Sisku Dokumenti od visokog izvora u Sigurnosno obavještajnoj agenciji (SOA) dokazuju kako je Tomislav Karamarko kao ravnatelj SOA-e onemogucavao istragu ratnih zlocina pocinjenih u Sisku, te jee je nakon što su djelatnici nekadašnje Protuobavještajne agencije (POA) dovršili obavještajnu obradu o mogucim pociniteljima tih zlocina, naredio obustavu daljnje istrage, a dosje o jedinici koja je pocinila ratne zlocine u Sisku, i njezinim pripadnicima osobno je sakrio i time omogucio odbacivanje kaznene prijave Zajednice Srba u Hrvatskoj, pred Županijskim državnim odvjetništvom u Sisku, protiv Franje Gregurica, Ðure Brodarca i ostalih zbog sumnje da su odgovorni za ubojstvo 611 civila u Sisku 1991. i 1992. godine. Agent SOA-e: „Istragom smo došli do tajnog popisa pripadnika MUP-ove jedinice pod kontrolom Кure Brodarca za koju smatramo da je pocinila zlocine u Sisku“ „Istragom smo vrlo detaljno utvrdili moguce pocinitelje ovih kaznenih djela u Sisku, te smo došlo do tajnog popisa pripadnika MUP-ove posebne jedinice, za koju postoje osnovane sumnje kako su upravo njezini pripadnici pod izravnom nadležnosti Ðure Brodarca pocinili navedene ratne zlocine“, tvrdi naš sugovornik iz SOA-e, koji nam je kao dokaz svojih tvrdnji predao i dio dokumentacije iz tajnog dosjea SOA-e o slucaju Sisak. „Karamarko naredio obustavu istrage“ „Nakon što smo dovršili našu obradu i prikupili dokumentaciju o ovoj jedinici i njezinim pripadnicima, te osumnjicenima za pocinjenje ratnih zlocina u Sisku 1991. i 1992. godine, ravnatelj (Tomislav Karamarko, op.a.) naredio je obustavu daljnjeg rada na ovom predmetu, pa smo njemu morali predati izvješce sa svom dokumentacijom i službenim zabilješkama“, tvrdi naš izvor u SOA-i. Dosje Sisak tako je preuzeo Tomislav Karamarko, današnji ministar unutarnjih poslova Republike Hrvatske, i tu se dokumentaciji koje smo u posjedu gubi svaki trag. Dosje Sisak nestao kako bi Županijsko državno odvjetništvo u Sisku zbog nedostatka dokaza moglo odbaciti kaznenu prijavu za ratne zlocine „Nakon što smo Karamarku predali dosje Sisak, više prakticki nije bilo smetnja da Županijsko državno odvjetništvo u Sisku odbaci kaznenu prijavu za ratne zlocine u Sisku 1991. i 1992. godine, jer dokazi koje smo prikupili više nisu bili dostupni niti policiji, ni Državnom odvjetništvu, niti javnosti. Jednostavno su nestali“, tvrdi naš sugovornik. „Tek sam nedavno uspio doznati da je jedan kolega kod sebe zadržao dio kopija dokumentacije iz dosjea Sisak“, objašnjava naš sugovornik iz SOA-e od kuda mu dokumenti koje je ustupio istraživackom novinarskom portalu Necenzurirano.com. Zbog slucaja Sisak Karamarkov agent „Grof“ 2008. godine prijetio novinaru Margeticu Navodi našeg izvora u Sigurnosno obavještajnoj agenciji, zapravo se poklapaju sa Karamarkovim aktivnostima na vršenju pritisaka na Necenzurirano.com i mene osobno da prestanemo istraživati ratne zlocine u Sisku 1991. i 1992. godine. Pocetkom kolovoza 2008. godine tada jedan od Karamarkovih doušnika otvoreno mi je prijetio smrcu zbog objave dokumenata o ratnim zlocinima u Sisku. U telefonskim razgovorima kojima je glavni cilj bio zastrašivanje novinara i urednika Necenzurirano.com, Karamarkov doušnik „Grof“ priznao mi je kako je po nalogu Karamarka i Manolica bio ukljucen u zataškavanje slucaja Sisak. „Grof“ po nalogu Karamarka i Manolica zataškavao slucaj Sisak „Morao sam po nalogu staroga ici u Sisak u Županijsko državno odvjetništvo sredivati da se kaznena prijava za Slucaj Sisak odbaci. Cijeli sam mjesec potrošio na to zbog tvojeg pisanja“, rekao mi je svojevremeno „Grof“ kada me presreo na zagrebackom Kaptolu i kao izaslanik Josipa Manolica tražio da sa portala Necenzurirano.com uklonim tekstove o slucaju Sisak, što sam, naravno, odbio. „Što bi ti htio? Ti se mene usuduješ pitati za koga te ja i po cijem nalogu istražujem okolo? Što ti misliš s kim sada razgovaraš? Ja te istražujem u ime i po nalogu SOA-e. Jel ti jasno? Iza mene stoji obavještajna služba i mi možemo što hocemo!“, prijetio mi je tada „Grof“, kojega je u obavještajni sustav zaposlio još 1990.-ih godina Josip Manolic. Dokumenti dokazuju: Ministar unutarnjih poslova umiješan u prikrivanje dokaza o pociniteljima ratnih zlocina u Sisku 1991. i 1992. godine Dokumenti kojih smo u posjedu, a koje nam je ustupio djelatnik Sigurnosno obavještajne agencije dokazuju umiješanost današnjeg ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka u prikrivanje dokaza o pociniteljima ratnih zlocina u Sisku 1991. i 1992. godine, tocnije o pociniteljima ubojstava 611 civila sa šireg podrucja Siska. Županijsko državno odvjetništvo u Sisku svojevremeno je objavilo kako je odbacena kaznena prijava protiv Franje Gregurica, Ðure Brodarca i ostalih zbog ovih kaznenih djela. Karamarko skrivanjem dosjea Sisak štiti Franju Gregurica Medutim, tada nije bio poznat razlog odbacivanja kaznene prijave, koji se krije u cinjenici da je dokaze koji bi inkriminirali pocinitelje i naredbodavce ovih zlocina, sakrio bivši ravnatelj SOA-e i današnji ministar policije Tomislav Karamarko. Uklanjanjem dosjea Sisak Karamarko je omogucio neprocesuiranje odgovornih za ubojstvo 611 civila u Sisku pocetkom 1990.-ih godina, ali je time omogucio i prikrivanje veze izravnih pocinitelja ratnih zlocina sa njihovim naredbodavcima u državnim institucijama, od kojih su kao najviši u kaznenoj prijavi Zajednice Srba u Hrvatskoj svojevremeno bili identificirani Franjo Greguric i Ðuro Brodarac. . .

. . ................Slucaj Sisak: ............KARAMARKO........sakrio dosje SIS-a o istrazi ubojstava civila u Sisku 1991. i 1992. godine Dokumenti tajnog Dosjea Sisak, koji je nastao kao rezultat istrage operativaca Sigurnosno obavještajne agencije, o ratnim zlocinima u Sisku 1991. i 1992. godine,ne, tocnije o pociniteljima ubojstava cak 611 civila, sadrže i strogo povjerljivu dokumentaciju nekadašnje vojne kontraobavještajne službe Ministarstva obrane Republike Hrvatske; SIS-a (Sigurnosno informativna služba) o pociniteljima ovih ratnih zlocina. Agent SOA-e: „Preuzeli smo svu povjerljivu dokumentaciju SIS-a o slucaju Sisak“ „Tijekom naše istrage preuzeli smo kompletnu dokumentaciju SIS-a o slucaju Sisak, i zapravo smo krenuli od tih informacija o jedinici koja je pocinila zlocine. Strogo povjerljivi dokumenti SIS-a, službena izvješca i bilješke, sastavni su dio SOA-inog Dosjea Sisak, koji je predan Karamarku, na njegovo traženje, u vrijeme dok je obnašao dužnost ravnatelja službe, odnosno kada je naredio obustavu istrage ratnih zlocina u Sisku“, tvrdi naš sugovornik iz Sigurnosno obavještajne agencije, koji nam je i ustupio dio tajne dokumentacije iz Dosjea Sisak. Zapovjednik divizije smrti: Ekrem Mandal Strogo povjerljiva Informacija Sigurnosno informativne službe Ministarstva obrane Republike Hrvatske, od 26. listopada 1992. godine, pod brojem 512-04-04-1/5-92-155, otkriva tako ime glavnog osumnjicenog za ratne zlocine u Sisku, odnosno zapovjednika jedinice za koju se osnovano sumnja kako je pocinila ove zlocine, ali dokazuje i kako je ta jedinica djelovala pod zapovjednom hijerarhijom Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno kako se radilo o pricuvnom sastavu MUP-a, drugim rijecima regularnim jedinicama pod kontrolom policije. „U zoni odgovornosti SIS-a Sisak nalazi se samo jedna formacija koja je sacinjena od muslimana, to je tzv. „Handžar divizija“ koja broji oko 20 djelatnika. Zapovjednik im je Ekrem Mandal. To je jedinica pricuvnog sastava PU Sisak, naoružani su pješackim naoružanjem, a smješteni su na lokaciji Sisak – Predgrade, tocnije u dijelu grada Siska pod nazivom „Naselje“. Zaposjeli su kucu prebjeglog Srbina Sanader Dragana i tu im je smješteno i zapovjedništvo“, stoji u strogo povjerljivoj informaciji SIS-a upucenoj Josipu Perkovicu u listopadu 1992. godine. SIS: „Mandalova jedinica djelovala je iskljucivo kao pricuvna jedinica PU Sisak“ Da se uistinu radi o regularnoj policijskoj jedinici, koja je bila pod zapovjednom hijerarhijom Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno Policijske uprave Sisak, potvrduje u nastavku i ovo strogo povjerljivo izvješce SIS-a. „Ta jedinica je držala položaje na prvoj liniji obrane Siska u selu Mošcenica, i tu je bilo problema s tom jedinicom jer nisu htjeli uci u sastav HV i u njen nacin zapovjedanja i subordinacije, te su djelovali, iskljucivo, kao pricuvna jedinica PU Sisak. Eskalacijom rata u BiH odlaze tamo na ratište i u PU Sisak vode se kao u otkomandi. Tamo su se pokazali kao dobri borci i nakon ratovanja kod Bosanskog Broda i Dervente, vracaju se u Sisak“, navodi se u SIS-ovoj informaciji o tzv. „Handžar diviziji“, pricuvnoj jedinici MUP-a Hrvatske, za koju se osnovano sumnja kako su njezini pripadnici pocinili ratne zlocine nad civilima u Sisku tijekom 1991. i 1992. godine. Nakon što je predan SOA-i, nestao povjerljivi spis SIS-a Strogo povjerljivo izvješcce Ministarstva obrane, Uprave Sigurnosno informativne službe (SIS), od 4. srpnja 1996. godine, pod brojem 512-18-01-96-3706-6, oznacen kao „obrana, vojna tajna, strogo povjerljivo“, dokazuje kako je ta vojna kontraobavještajna služba najkasnije do 1996. godine vodila istragu nad jedinicim koja je pocinila ratne zlocine u Sisku, te nad zapovjednicima te jedinice. Dosje o tzv. „Handžar diviziji“ MUP-a Republike Hrvatske, nestao je, medutim, kako to navodi naš izvor iz arhive Ministarstva obrane. Spis je, naime, preuzela bivša Protuobavještajna agencija (POA), ciji je Sigurnosno obavještajna agencija (SOA) pravni sljednik, te je taj spis Ministarstva obrane o tzv. „Handžar diviziji“ postao sastavni dio Dosjea Sisak, koji se vodio u operativnoj obradi Sigurnosno obavještajne agencije. Uprava SIS-a 1996. godine istraživala Mandala „Postupajuci po Vašem zahtjevu gornji broj (512-10-96-510-2, od 21.5.1996. godine, op.a.) došli smo do odredenih saznanja u svezi organiziranja i djelovanja tzv. „Handžar divizije“, pricuvne postrojbe MUP-a PU sisacko moslavacke. Postrojba je djelovala na dvije lokacije, i to: - Sisak Predgrade (naselje) u vidu kontrolno popusnog punkta, - Naselje Mošcenica (predio zvan Gata) u vidu zaposjednutog položaja, što je trajalo kratko, jer su se predmetni ponašali kao interventne snage (pricuvne) SPJ „OSA“. Na podrucje Siska pripadnici predmetne postrojbe došli su kao dragovoljci s podrucja Istre (Labin i okolica) i odmah se stavili na raspolaganje PU Sisak. Postrojbom je zapovjedao Mandal Ekrem, JMBG 1611953361909, a njegov zamjenik mu je bio rodeni brat Mandal Kadro, JMBG 2009955793417. U vrijeme postojanja i djelovanja postrojba je imala status pricuvne jedinice specijalne policije PU Sisak sve do kraja 1992. godine kada je rasformirana, a njeni pripadnici demobilizirani. Niti jedan njen pripadnik nije ostao kao prucuvni pripadnik MUP-a, niti se ukljucio u bilo koju postrojbu HV koja je djelovala na podrucju Sisacko – moslavacke županije“, stoji u strogo povjerljivoj informaciji iz srpnja 1996. godine o jedinici „Handžar divizija“. SIS: Mandalovi vojnici bili su stalno alkoholizirani i samovoljno bi otvarali vatru po neprijateljskoj strani U ovoj strogo povjerljivoj informaciji SIS-a jasno se govori o kriminalnom karakteru jedinice pod Mandalovim zapovjedništvom, tocnije navodi se kako su Mandalovi vojnici, odnosno policajci, bili u alkoholiziranom stanju, te kako su se sukobljavali s pripadnicima regularnih vojnih jedinica, ali i samovoljno otvarali vatru po neprijateljskim položajima. Iz ovih karakteristika jedinice, koje opisuje Uprava SIS-a u svojoj informaciji, razvidno je i kako je takva policijska jedinica mogla pociniti i ratne zlocine protiv civila u Sisku 1991. i 1992. godine. „... Pripadnici postrojbe su cesto bili u alkoholiziranom stanju i sulijed toga su dolazili u sukob s pripadnicima HV-a koji su se nalazili na prvoj crti bojišnice. Samovoljno bi otvarali vatru po neprijateljskoj strani, a kada bi došlo do uzvracanja od strane neprijatelja, isti bi napustili prvu crtu bojišnice i odlazili na sigurno. Tako su npr. U nekoliko navrata tijekom studenog i prosinca 1991. godine bez icije zapovjedi otvarali vatru iz minobacaca (iz predjela zvanog Gata) i povlacili se na sigurno, a nakon toga je došlo do uzvrata vatre od strane neprijatelja po industrijskoj zoni Siska“, navodi Uprava SIS-a u strogo povjerljivoj informaciji o Mandalovoj jedinici specijalne policije MUP-a Hrvatske. Jedinica smrti zlostavljala je civilno stanovništvo Osim navedenog, u informaciji Uprave SIS-a, razvidno je kako je vojna kontraobavještajna služba Ministarstva obrane Republike Hrvatske bila detaljno upoznata s cinjenicom kako su specijalci pod Mandalovom kontrolom svakodnevno zlostavljali i maltretirali civilno stanovništvo na podrucju na kojem su se nalazili kao pricuvna jedinica specijalne policije. „Problema s navedenim policajcima je bilo i kada se nisu nalazili na dužnosti ili na prvoj crti bojišnice. Gotovo svakodnevno su bili pod utjecajem alkohola, a u vecernjim satima u predjelu grada zvanom Naselje, gdje su isti bili smješteni, vladala je panika i strah. Otvarali su vatru iz pješackog naoružanja bez ikakvog razloga i maltretirali su ljude koji su stanovali u njihovoj blizini“, navode u informaciji iz Uprave SIS-a Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Ðuro Brodarac bio nadreden Mandalu i njegovim ubojicama Cinjenica da su se Mandal i njegovi policajci po dolasku iz Istre javili kao dragovoljci u Policijsku upravu Sisacko moslavacku, kojoj je u tom trenutku na celu bio Ðuro Brodarac, kao i cinjenica da ih je upravo Brodarac rasporedio u pricuvni sastav specijalne policije Policijske uprave u Sisku, te im cijelo vrijeme djelovanja njihove jedinice zvane „Handžar divizija“ bio izravno i neposredno nadreden, ozbiljno inkriminira upravo Ðuru Brodarca. Naime, i dokumenti iz Dosjea Sisak, kojeg je iz SOA-e odnio Tomislav Karamarko, jasno govore kako su nadležne institucije još 1990.-ih godina imale saznanja o zlocinima Mandalove jedinice, pa je teško vjerovati da ta saznanja nije imao i bivši nacelnik sisacke policijske uprave Ðuro Brodarac. To je jednostavno nemoguce. Kada i dokumenti SIS-a potvrduju da je upravo Brodarac bio izravno nadreden Ekremu Mandalu i njegovoj jedinici smrti tzv. „Handžar diviziji“. Karamarko Dosje Sisak uklonio iz SOA-e kako bi prikrio povezanost Islamske zajednice s ratnim zlocinima u Sisku 1991. i 1992. godine Nije tajna kako su jedinice poput ove jedinice smrti pod zapovjedanjem Ekrema Mandala osnivane preko tajnih mobilizacijskih centara, kojima je nadredena bila hijerarhija Islamske zajednice u Hrvatskoj, na celu sa Šefkom Omerbašicem i Osmanom Mufticem. Njih su dvojica nadzirali i vodili organizacijsku hijerarhiju preko koje su osnivane ovakve jedinice, sastavljene uglavnom od muslimana, a koje su prije organizirane i formirane preko tajnih mobilizacijskih centara u organizacijskoj strukturi Islamske zajednice. Dakle, sama cinjenica da su ratne zlocine u Sisku 1991. i 1992. godine pocinili pripadnici regularne MUP-ove jedinice nazvane fašistickim nazivom „Handžar divizija“, osim što inkriminira vladajucu hijerarhiju koja po zapovjednoj odgovornosti odgovara za sustav MUP-a, mogli su sa ratnim zlocinima u Sisku povezati izravno paralelnu organizacijsku strukturu unutar Islamske zajednice u Hrvatskoj, koju su kontrolirali, a kontroliraju je i danas Omerbašic i Muftic. Karamarkov punac u hijerarhiji zlocina Upravo je to bio kljucan razlog zbog kojeg je Tomislav Karamarko onemogucavao istragu ratnih zlocina u Sisku i ubojstva 611 civila, te zbog kojeg je Karamarko prije napuštanja SOA-e uklonio tajni Dosje Sisak. Ucinio je to, kako potvrduje i naš sugovornik iz SOA-e na zahtjev svojeg punca Osmana Muftica, covjeka koji je po zapovjednoj odgovornosti suodgovoran za ratne zlocine Mandalove jedinice smrti. .

. . ..........Slucaj Sisak: .................................................KARAMARKO............. skriva imena ubojica 611 civila u Sisku 1991. i 1992. godine Osim što je prikrivanjem dosjea Sisak, o istrazi djelatnika ranije Protuobavještajne agencije (POA), danas Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) o pociniteljima ratnih zlocina u Siskusku 1991. i 1992. godine, Tomislav Karamarko, kao ravnatelj SOA-e, zaštitio zapovjednika jedinice specijalne policije MUP-a Hrvatske Ekrema Mandala, te njegovog neposredno nadredenog bivšeg šefa Policijske uprave Sisak Ðuru Brodarca, od kaznene odgovornosti za ubojstvo 611 civila u Sisku, prikrivanjem dokumenata i operativnih saznanja iz ove obavještajne obrade, Tomislav Karamarko skriva i imena ubojica, pripadnika jedinice smrti kojom je zapovjedao Ekrem Mandal. Ipak, strogo povjerljivi dokument, kojeg nam je ustupio djelatnik SOA-e, razotkriva i pripadnike „Handžar divizije“. Jedinica smrti mobilizirana preko Islamske zajednice u Hrvatskoj U vrijeme formiranja jedinice „Handžar divizija“ u Islamskoj zajednici u Hrvatskoj djelovao je tajni komitet kojem su na celu bili Šefko Omerbašic i Osman Muftic, a koji je kao glavne zadace imao s jedne strane prikupljanje financijskih sredstava za islamisticke borce u BiH, te mobilizaciju muslimanskih vjernika za radikalne islamisticke jedinice, koje su kasnije sudjelovale u ratu u BiH. Tako je, tim ilegalnim, paralelnim mobilizacijskim sustavom, nastala i tzv. „Handžar divizija“, koju je Ðuro Brodarac primio u sastav regularnih jedinica Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno formirao ju kao jedinicu pricuvnog sastava specijalne policije Policijske uprave u Sisku. Zbog cinjenice da je jedinica mobilizirana preko paralelnog mobilizacijskog sustava unutar Islamske zajednice u Hrvatskoj, njezini su pripadnici uglavnom bili muslimani, koji su nakon što su pocinili ratne zlocine u Sisku, prešli na teritorij Bosne i Hercegovine i tamo sudjelovali u ratnim sukobima. Informacija SIS-a o sastavu tzv. „Handžar divizije“ To potvrduje i sadržaj strogo povjerljive informacije Sigurnosno informativne službe Ministarstva obrane Republike Hrvatske, od 4. srpnja 1996. godine, pod brojem 512-18-01-96-3706-6. „Postrojba je bila sastavljena iskljucivo od muslimana i u njoj se nalazilo oko tridesetak stalnih pripadnika (bili od formiranja do demobilizacije) i oko dvadesetak pripadnika koji su se nalazili krace vrijeme u postrojbi. Naoružani su bili uglavnom pješackim naoružanjem i s nekoliko minobacaca kalibra 60 i 82 mm. Pocetkom rata u BiH postrojba se vodi u otkomandi u PU Sisak i dragovoljno odlazi na ratište oko Bosanskog Broda i Dervente, gdje ostaje oko dva mjeseca, a potom se vraca u Sisak. Dolaskom u Sisak vraceni su na svoje prvobitne zadace“, stoji u ovoj informaciji vojne kontraobavještajne službe Ministarstva obrane Republike Hrvatske, oznacenoj kao „obrana – vojna tajna – strogo povjerljivo“. „Tukli smo vas i klali u BiH i opet cemo“ U istom se dokumentu opisuje jedan od incidenata sa pripadnicima ove jedinice smrti u Sisku, za Bajram u ožujku 1993. godine. „Slaveci Bajram 24.3.1993. godine u naselju zvanom Plošcenica (lokal „Marko Polo“, vlasništvo muslimana Mehe Velica, inace policajca PU sisacko moslavacke), pod utjeajem alkohola provocirali su goste hrvatske nacionalnosti ... i izjavljivali „tukli smo vas i klali u BiH i opet cemo“, stoji u informaciji SIS-a o jedinici „Handžar divizija“ i njezinom djelovanju na podrucju Siska. Popis ubojica 611 civila u Sisku 1991. i 1992. godine Medutim, u privitku ovog dokumenta tadašnja Sigurnosno informativna služba Ministarstva obrane Republike Hrvatske sastavila je popis pripadnika ove jedinice smrti, za koje su kasnije operativci SOA-e svojom operativnom obradom utvrdili kako su isti medu glavnim osumnjicenicima, kao izravni pocinitelji ratnih zlocina u Sisku 1991. i 1992. godine. Tako se na popisu jedinice smrti, odgovorne za ubojstvo 611 civila u Sisku 1991. i 1992. godine, nalaze: Ajrula Abdiji, MB 3006949330027, u jedinici od 8.2.1992. Ðemal Bajramovic, MB 0902974, u jedinici od 18.10.1991. Selim Beganovic, MB 0505949183917, u jedinici od 5.1.1992. Husein Beganovic, MB 2004959, u jedinici od 22.11.1991. Džemil Begovic, u jedinici od 1.1.1992. Emir Bešic, MB 0102966111086, u jedinici od 9.2.1992. Nurudin Bevrnja, MB 3009963390066, u jedinici od 6.9.1991. Nihad Bojadžic, MB 2006962783924, u jedinici od 8.6.1992. Marko Bojanovic, MB 2908964180007, u jedinici od 16.10.1991. Željko Budanko, MB 0609953, u jedinici od 20.12.1991. Enver Cedic, MB 2807953113315, u jedinici od 1.4.1992. Himlija Demirovic, MB 0703958784318, u jedinici od 7.2.1992. Arif Draganovic, MB 1205968111056 Vahadin Durovic, MB 1205969, u jedinici od 11.3.1992. Sadija Gibanica, MB 1010959171504, u jedinici od 19.2.1992. Fadil Hadžic, MB 0711966, u jedinici od 1.9.1992. Fahrudin Hadžic, MB 1202964133102, u jedinici od 20.12.1991. Hasan Vinko Haskic, MB 3011950370001, u jedinici od 1.8.1991. Hasan Isic, MB 3003954, u jedinici od 30.1.1992. Mehmed Jakupovic, MB 2408949 Hasaga Jogic, MB 2110962111256 Rifat Kacar, MB 2901953783910, u jedinici od 8.6.1992. Mensud Kantarevic, MB 1206965370022 Asmir Kasumovic Mujo Kasumovic, MB 0808948 Rusmir Kasumovic, u jedinici od 1.5.1992. Muhamed Klicic, 0107959361907, u jedinici od 27.11.1991. Nazmi Kransici, MB 2905954, u jedinici od 20.12.1991. Blaženko Kršul, MB 1505968361404, u jedinici od 1.11.1991. Fadil Mandal, MB 1805958, u jednici od 20.12.1991. Kadro Mandal, MB 2009955793417, u jedinici od 6.9.1991. Bido Mandal, MB 2508976361904, u jedinici od 27.12.1991. Ekrem Mandal, MB 1611953361909, u jedinici od 6.9.1991. Behudin Mandal, MB 0709962793419 Hajrudin Moric, MB 2001953120961, u jedinici od 6.9.1991. Selim Muratovic, MB 1501965270089, u jedinici od 12.1.1992. SIS i SOA prikrili imena dijela pripadnika jedinice smrti Medutim, djelatnik Sigurnosno obavještajne agencije, koji nam je ustupio ovaj dokument, tvrdi kako su SIS Ministarstva obrane, a kasnije i POA i SOA namjerno prešutili imena i podatke o dijelu pripadnika jedinice, koji su takoder, uz imenovane, odgovorni za ratne zlocine u Sisku 1991. i 1992. godine. Svoje tvrdnje ovaj agent SOA-e dokazuje internim dokumentom iz arhive mobilizacijske komicije paralelno formirane pri Islamskoj zajednici u Hrvatskoj, gdje je u njihovoj mobilizacijskoj kartoteci bio formiran „Dosje Handžar divizije“. Arhiva ilegalnog mobilizacijskog ureda pri Islamskoj zajednici povezuje Omerbašica i Muftica sa zlocinima u Sisku Usprkos cinjenici da je i taj dokument iz Islamske zajednice u Hrvatskoj dospio do Sigurnosno obavještajne agencije, isti se nije našao u dosjeu Sisak, kojeg je negdje arhivirao Tomislav Karamarko. Upravo ovaj dokument iz interne kartoteke paralelnog i ilegalnog mobilizacijskog ureda formiranog pri Islamskoj zajednici u Hrvatskoj, povezuje vrh islamske zajednice u Zagrebu, prije svega Šefka Omerbašica i Osmana Muftica s ratnim zlocinima u Sisku 1991. i 1992. godine, i ubojstvom 611 civila, uglavnom srpske narodnosti. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske preotvara slucaj Iako je Županijsko državno odvjetništvo u Sisku 2008. godine odbacilo kaznenu prijavu Zajednice Srba u Hrvatskoj, protiv Franje Fregurica, Ðure Brodarca i ostalih (medu kojima i protiv pripadnika jedinice „Handžar divizije“) za ratne zlocine pocinjene u Sisku 1991. i 1992. godine, prema navodima našeg izvora u Državnom odvjetništvu, glavni državni odvjetnik Mladen bajic naredio je preotvaranje ovog slucaja i ponovno pokretanje istrage u ubojstvu 611 civila u Sisku. Tako bi se pod istragom, osim pripadnika jedinice mogli naci i oni izravno i zapovjedno dogovorni za djelovanje kako te jedinice tako i sustava MUP-a u to vrijeme uopce. Ðuro Brodarac, tako bi, nakon godina izbjegavanja kaznene odgovornosti ra ratne zlocine u Sisku 1991. i 1992. godine, ipak mogao odgovarati za teška kaznena djela koja su pocinili njemu izravno podredeni specijalci iz jedinice smrti. . ####### „Handžar divizije“,############### . pod zapovjedništvom Ekrema Mandala. . .

. ..ebala te SAO..na sred njive u praznu bulju.. .

Ta, \"SAO\", mora da je....\"kulturna organizacija\"...Kineza.....!?....:P

.. ....zvješce SIS-a potvrduje: . ................................................................................................... Mandalova jedinica smrti u Sisku bila je dio MUP-a ............strogo povjerljivog izvješca Sigurnosno informativne službe Ministarstva obrane Republike Hrvatske, od 31. ožujka 1993. godine, koje potvrduje kako je jedinica smrti pod nazivom . . . . .----------------------------------------------------------------------------------- „Handžar divizija“, ....................................... . . . .kojom je zapovjedao Ekrem Mandal iz Labina, a koja je pocinila ratne zlocine protiv civila na podrcju Siska 1991. i 1992. godine, sve do pocetka 1993. godine bila regularna jedinica pricuvnog sastava Policije, u sastavu policijskih jedinica pod kontrolom Ministarstva unutarnjih poslova. Izvješce SIS-a od 31.3.1993. godine još jedan dokaz zapovjedne odgovornosti politickih institucija i dužnosnika HDZ-ove ratne Vlade za zlocine u Sisku Drugim rijecima, dokument koji posjedujemo dokazuje kako se radilo o regularnoj policijskoj postrojbi, te je i ovaj dokument jedan od kljucnih tragova u dokazivanju zapovjedne odgovornosti politicke hijerarhije u Vladi Republike Hrvatske, Ministarstvu unutarnjih poslova i Ministarstvu obrane, za ratne zlocine nad civilima tijekom 1991. i 1992. godine. Iako su djelatnici SIS-a i Službenom bilješkom od 31. ožujka 1993. godine tražili daljnje postupanje MUP-a prema pripadnicima Mandalove jedinice smrti, MUP je i nakon toga nastavio prikrivati kriminalne aktivnosti i ratne zlocine za koje je odgovorna ova jedinica pricuvnog sastava specijalne policije. Strogo povjerljiva službena bilješka SIS-a broj 512-04-04-1/1-93-46 od 31.3.1993. godine Službena bilješka operativca broj 512-04-04-1/1-93-46 od 31.3.1993. godine, pod naslovom „Aktivnosti pripadnika Handžar divizije“, odnosi se, prije svega, na incident kojeg su, prema navodima autora službene bilješke, dana 24. ožujka 1993. godine u selu Mošcenica izazvali Ekrem Mandal i njegovi ljudi, ranije pripadnici njegove sisacke jedinice smrti. „... Zaprimio sam bilješke koje govore o dogadaju koji se je zbio na Bajram (24.3.1993.) u gostionici u Mošcenici. Grupa od 13 muslimana, neutvrdenog identiteta, tom prilikom je u pijanom stanju nastupala s pozicija muslimanskog ekstremizma, vrijedajuci Republiku Hrvatsku i Predsjednika, te govoreci kako su se u Bosni borili protiv Hrvata. Po tvrdnji ocevidaca spomenuti pripadaju tzv. „Handžar diviziji“ pod zapovjedništvom Mandal Ekrema. Provjerom u PU Sisak utvrdio sam da je navedena postrojba pricuvnog sastava Policije raspuštena pocetkom ove godine, te da se sada radi o grupi civila, vecinom stranih državljana koja je zadržala vojni ustroj te djeluje van kontrole“, stoji u izvješcu SIS-a od 31. ožujka 1993. godine. Zašto MUP i Policija nisu protiv Ekrema Mandala i pripadnika njegove jedinice smrti poduzeli zakonom predvidene mjere? Medutim, kako je moguce da su i MUP, Policija i Ministarstvo obrane, dopustili da mandalova jedinica i nakon njezinog formalnog raspuštanja, nastave s paravojnim djelovanjem, odnosno postavlja se logicnim pitanje, ako su Mandal i njegova jedinica smrti nakon pocetka 1993. godine djelovali „van kontrole“, kako se to navodi u citiranom izvješcu, zbog cega niti MUP, ni Policija nisu poduzeli zakonom predvidene mjere protiv Mandala i ostalih, pogotovo nakon što je Sigurnosno informativna služba izricito predložila da daljnju obradu nad Ekremom Mandalom i njegovim ljudima preuzme MUP, odnosno Policija. „Pošto se radi o civilnim osobama, predlažem da daljnju obradu spomenutog dogadaja preuzmu kolege iz MUP-a“, zakljucuje u svojem izvješcu od 31. ožujka 1993. godine operativac SIS-a Ministarstva obrane. Iz dokumenta je, takoder, razvidno kako je ovom izvješcu prethodilo i službeno izvješce o Mandalovoj jedinici smrti od 26. ožujka 1993. godine, ali za sada nije poznata sudbina tog, kao i drugih operativnih, obavještajnih, strogo povjerljivih izvješca koja se odnose na dvije policijske jedinice smrti u Sisku; „Handžar diviziju“ Ekrema Mandala i „Vukove“ Žarka Peše. Strogo povjerljivo izvješce broj 512-04-04-1/1-93-46 od 31.3.1993. godine dokaz je zapovjedne odgovornosti MUP-a za zlocine Mandalove „Handžar divizije“ Medutim, cak i ovako šturi dokument strogo povjerljivog izvješca SIS-a Ministarstva obrane 512-04-04-1/1-93-46 od 31.3.1993. godine dokaz je zapovjedne odgovornosti MUP-a za zlocine Mandalove „Handžar divizije“, odnosno dokaz je kako hijerarhija zapovjedne i politicke odgovornosti za ratne zlocine u Sisku 1991. i 1992. godine vodi izravno prema vrhu HDZ-ove ratne Vlade. Drugo, iz dokumenta je potpuno razvidno kako je jedinica bez ikakve sumnje bila pod izravnom zapovjednom odgovornosti i nadležnosti Policijske uprave u Sisku, sve do pocetka 1993. godine, iako je dio jedinice vec u drugoj polovici 1992. godine izmješten na borbene zadatke na teritorij susjedne BiH, na temelju tajnog Sporazuma Povjereništva Oružanih snaga BiH sa Ministarstvom obrane Hrvatske, sklopljenog oko 6. kolovoza 1992. godine u Zagrebu. Dokaz zapovjedne odgovornosti Ðure Brodarca i Vlade Milankovica za ratne zlocine u Sisku Tocnije, ovaj strogo povjerljivi dokument SIS-a još je jedan dokaz izravne zapovjedne odgovornosti Ðure Brodarca, ratnog nacelnika Policijske uprave Sisak, i njegovog zamjenika Vlade Milankovica, za ratne zlocine koje je na podrucju njihove odgovornosti pocinila policijska jedinica smrti pod zapovjedanjem Ekrema Mandala. Iako se radi o izvješcu vojne kontraobavještajne službe Ministarstva obrane Republike Hrvatske, od svega nekoliko recenica, ovaj strogo povjerljivi dokument mogao bi predstavljati jedan od kljucnih dokaza ratne hijerarhije odgovornosti za ratne zlocine u Sisku 1991. i 1992. godine, na temelju kojih se može utvrditi kaznena odgovornost zapovjedno odgovornih osoba, kao što su Brodarac i Milankovic. Brodarac i Milankovic dio su policijskog sistema koji prikriva ratne zlocine u Sisku uz prešutnu suglasnost Županijskog državnog odvjetništva Osim toga, upravo je Milankovic kao Brodarcev zamjenik bio nadreden jedinicama specijalne policije, odnosno zloglasnim jedinicama smrti „Vukovima“ i „Handžar diviziji“, što je izvan svake sumnje jasan trag njegove osobne i zapovjedne odgovornosti za kriminalne aktivnosti i ratne zlocine, koje su pocinile jedinice pod njegovim zapovjedanjem. Dokument od 31. ožujka 1993. godine, uz sve navedeno, predstavlja još jedan u nizu dokaza kako su u MUP-u i Policiji bili upozoreni na aktivnosti Mandalove jedinice, ali niti u jednom trenutku nisu poduzeli zakonom predvidene mjere kako bi odgovorne za kriminal i ratne zlocine pod svojim zapovjedanjem kazneno procesuirali i sankcionirali. Upravo suprotno, i Ðuro Brodarac i Vlado Milankovic, bili su dio policijskog sistema koji je tijekom 1990.-ih prikrivao ratne zlocine u Sisku, a što policija, u vecoj ili manjoj mjeri vrlo aktivno cini do danas, uz prešutnu suglasnost Županijskog državnog odvjetništva u Sisku. .

. . ...Kaznenom prijavom od 27. travnja 2007. godine, zahtijeva se brže postupanje nadležnih pravosudnih tijela po pitanju procesuiranja navodnih ratnih zlocina pocinjenih na podrucju Siska, godine 1991. i 1992. Prema tom dokumentu razvidno je kako se ovog trenutka u Županijskom državnom odvjetništvu Sisak, na inicijativu i po kaznenoj prijavi Zajednice Srba u Hrvatskoj, vodi istražni postupak protiv Franje Gregurica, Zdravka Tomca, Milna Ramljaka, Mate Granica, Ivana Vekica, Ivana Jarnjaka, Josipa Manolica, Smiljana Reljica, Josipa Perkovica, Ivana Bobetka, Ðure Brodarca, Vladimira Milankovica i drugih, . ....„zbog kaznenog djela protiv covjecnosti i medunarodnog prava ratnim zlocinom protiv civilnog stanovništva“... . Obveze prijavljenih „Osobe od broja jedan do deset su organizirale, nadzirale, te provodile izvršnu vlast u Republici Hrvatskoj, takoder na podrucju Grada Siska. Posebno su morali organizirati funkcioniranje vlasti u zaštiti Ustavom zajamcenih prava, posebno prava na život, pava na sudsku drugu zaštitu, prava na jednakost bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost i drugih prava“, navodi se u kaznenoj prijavi koju je 27.4.2007. preuzelo Županijsko državno odvjetništvo u Sisku. Optužba protiv politickog vrha na celu sa Greguricem U nastavku prijave opisuju se detaljno navodni ratni zlocini za koje se optužuje politicki vrh na celu sa bivšim premijerom Franjom Greguricem, te niže i više rangirani dužnosnici HDZ-a i lokalnih vlasti u Sisku pocetkom devedesetih godina dvadesetoga stoljeca. „U gradu Sisku je uz znanje i ucešce imenovanih osoba organizian tijekom 1991. i 1992. godine masakr gradana Siska srpske nacionalnosti. Gradani su odvodeni, zlostavljani i muceni na lokacijama: „Barutana“, „ORA“ i „Jodno“ (nekadašnje ljecilište). Osobe koje su sudjelovale u odvodenju, mucenju i ubijanju civila su pripadnici vojske i policije cija imena navodimo u privitk prijave zajedno sa imenima ubijenih civila“, opisuje se u kaznenoj prijavi za ratni zlocin protiv Gregurica i drugih. Udruženi zlocinacki poduhvat Potpuno je jasno kako se kaznena prijava temelji na praksi tzv. „zapovjedne odgovornosti“ i izravne, osobne odgovornosti pojedinaca koje se de facto optužuje za udruženi zlocinacki poduhvat na podrucju Grada Siska tijekom prvih godina Domovinskoga rata u Hrvatskoj. „Odgovornost osoba od broja jedan do broja deset je ocigledna. Svaka od imenovanih osoba je obnašala kljucne dužnosti u Vladi Republike Hrvatske i izvršnoj vlasti Republike Hrvatske. Po Ustavu i zakonima imenovani su dužni provoditi Ustav Republike Hrvatske i štititi prava i interese gradana. Navedene osobe organizirale su Krizni štab, koji je trebao nadzirati provodenje i zaštitu Ustavom zajamcenih pava, posebno prava na život. Medutim, izvršna vlast i Vlada RH, te Krizni štab u Sisku, uspostavljaju teror i politicku klimu koja za posljedicu ima ubojstva i odvodenje gradana Siska srpske narodnosti“, opisuje kaznena prijava. Optužnicom za „Slucaj Sisak“ prvi puta ce se u Hrvatskoj preuzeti haaška praksa optuživanja za udruživanje zbog pocinjenja ratnih zlocina, odnosno za zavjeru i stvaranje navodne zlocinacke organizacije koja je imala za glavni cilj provoditi navodni „udruženi zlocinacki poduhvat“. Takvom novom praksom, Državno odvjetništvo bi uskoro moglo preuzeti i neke nove slucajeve od Haaškog tužiteljstv. Drugim rijecima, upravo bi Državno odvjetništvo RH moglo preuzeti kazneni progon clanova hrvatske Vlade 1995. godine, koje se u optužnici protiv generala Gotovine, Cermaka i Markaca tereti za „udruženi zlocnacki poduhvat“. „Slucaj Sisak“ zapravo je samo generalna proba Haaškoga tužiteljstva za moguce ustupanje nekih drugih, za sada tajnih, optužnica hrvatskom pravosudu. 611 ubijenih civila? „Teror je imao takav intenzitet da je broj ubijenih u 1991. i 1992. po podatcima Zajednice Srba u Hrvatskoj premašio brojku od 600“, navodi se u kaznenoj prijavi, kojom je Gregurica i ostale tereti za ubojstvo ukupno 611 civila srpske narodnosti. U samoj kaznenoj prijavi navode se i moguci svjedoci ovih navodnih zlocina: „Pošto se u privitku kaznene prijave nalazi veliki broj imena žrtava predmetnog kaznenog djela, medu kojima je više preživjelih, voljni smo njihove iskaze i njihovo ucešce u kaznenom postupku uciniti mgucim i u tom se smislu stavljamo na raspolaganje Državnom odvjetništvu“, navode u Zajednici Srba u Hrvatskoj. Županijski državni odvjetnik u Sisku prikriva zlocine? Medutim, u požurnici za postupanje po ovoj kaznenoj prijavi predsjednik Zajednice Srba u Hrvatskoj ozbiljno optužuje i županijskog državnog odvjetnika u Sisku za navodno prikrivanje prijavljenih kaznenih djela i zaštitu navodnih pocinitelja. „Posebno napominjemo da Županijski državni odvjetnik u Sisku Stipe Vrdoljak obmanjuje javnost i medunarodne institucije i nevladine udruge o broju ubijenih žrtava. Govori da je ubijeno 25 Srba pa se tako predstavio kao prikrivac teških zlocina“, navodi se u prijavi koju je ovih dana prema informacijama iz Državnog odvjetništva preuzeo jedan od zamjenika Mladena Bajica. Što se krije iza „Slucaja Sisak“? „Slucaj Siak“ otvoriti ce novu stranicu u procesuiranju navodnih ratnih zlocina na podrucju Hrvatske tijekom Domovinskoga rata. Naime, procesuiranje Gregurica i stalih optuženika samo je pravosudna vježba za kasnije preuzimanje ostalih haaških predmeta i optužnica koje od javnosti još uvijek skriva Ured glavne haaške tužiteljice na MKSJ-u. Osim toga, u predizbornoj godini Vlada JOCE u „Slucaju Sisak“ naci ce se, vjerojatno, pred svojim najvecim iskušenjem do sada. S jedne strane teško da bi JOCA pristala na procesuiranje, primjerice, Franje Gregurica. Medutim, kako stvari stoje to je jedna od obveza koje je preuzeo tražeci potporu mednarodne zajednice za drugi mandat .

. . ........................................II - DIO................................... . . Ekrem je potom naredio Matiji da ga svojim privatnim vozilom Jugo odvede do mjesta Bec, gdje se nalazi obiteljska kuca Becica, a u Jugo su uz Ekrema i Matiju sjela još dvojica izz Ekremove ekipe, po rijecima Matije stranci, najvjerojatnije Englezi. U Matijinoj kuci u Becu je inace po nalogu Kriznog štaba Duga Resa bilo smješteno oružje koje je 6.10.1991. godine za napada JNA na Dugu Resu bilo zaustavljeno prilikom prolaza kroz mjesto snajperskim hicima u gume kamiona mostarske registracije, koji je doticno oružje prevozio negdje na Jadran. Zbog bojazni da se ista ne uništi, a i zbog potrebe obrane mjesta, po nalogu Kriznog štaba, oružje je istovareno u doticnu kucu, a odatle vozilo na bojište, gdje su ga koristili pripadnici 110. brigade ZNG-a, Policijske stanice Duga Resa i Štaba TO Duga Resa“, stoji u prijavi Kriznog štaba Izvršnog vijeca Skupštine opcine Duga Resa MUP-u i Ministarstvu obrane. Mandalova jedinica nesmetano maltretirala civile i pljackala „Prilikom dolaska u Matijinu kucu, Ekrem i ekipa su je pretresli i oduzeli: 1 karabin i 1 poluautomatsku pušku, policijsku palicu, stop palicu, lisice, i jedan raskopani pištolj 7,62 mm, te naredili Matiji da ih vodi do zapovjednika sela Sviben Ljubomira. Svibena su susreli u selu, jer je bio na straži i imao sa sobom automatsku pušku 7,62 mm. Istu mu nisu oduzeli, jer je Sviben rekao da mu je nju dao ministar Boljkovac, mada je Ekrem rekao da ce brzo nestati njega, Boljkovca i puške, ali mu je oduzeo jedan puškomitraljez M-53 i jednu poluautomatsku pušku (vlasništvo TO). Potom su otišli u kucu Petricic Stjepana, u kojoj je bilo upaljeno svjetlo i oduzeli 1 puškomitraljez M-53 i automat PPŠ (vlasništvo TO). Po povratku u Matijinu kucu, pretresli su podrum, gdje su našli oružje koje je tu pohranio Krizni štab. Zajedno su se vratili na Petrakovo Brdo, a usput su se zaustavljali kod seoskih straža i oduzimali im oružje (vlasništvo TO), a svratili su i u kucu Banovac Bore u Jarcem Polju, gdje su oduzeli jedan automat PPŠ (vlasništvo TO), uporno tražeci neke automate koje je isti navodno kupio od Kekic Željka. Na Petrakovom Brdu su uzeli dva kombija i otišli po oružje u Bec. Pošto isto nije stalo u kombije, posali su Matiju da pronade još jedan kombi. Matija je sa jednim iz Ekremove ekipe probudio Jakovcic Darka iz Lišnice, a jedan od ekipe je u njemu prepoznao covjeka koji je sa Kekic Željkom dovezao mostarski kamion u Bec. Utovarivši sve oružje u vozila, krenuli su u pravcu Petrakovog brda, s tim što su još jednom pretresli kucu. U meduvremenu je druga ekipa vršila raciju po mjestu Lišnica, gdje su na najbrutalniji nacin maltretirajuci i fizicki zlostavljajuci ljude, te uništavajuci njihovu imovinu, uz prijetnju oružja oduzimali oružje koje su isti zadužili u TO. Detaljan opis ovih dogadaja nije moguce dati, pošto je covjek kojeg su pod prijetnjom oružja uzeli za vodica, Špehar Branko, odsutan zbog stresa kojeg je doživio. Tokom ovih dogadaja pozvana je u pomoc i specijalna policija, jedinica Policijske stanice Duga Resa i predstavnici 110. brigade ZNG-a. Ekremovi ljudi su policajcima i gardistima prijetili oružjem, držeci ga uperenog u njih i stalno se pozivali na svoja nepisana ovlaštenja, a jedan od njih se policiji predstavio kao Luketic Roko“, stoji u prijavi Kriznog štaba Duge Rese iz 1991. godine. Mandalovi ubojice tražili Željka Kekica kako bi „izvršili naredbu“ da ga likvidiraju „Po završetku ove sulude akcije, Ekrem je naredio Becic Ivanu, Ivici i Matiji, te Marku Vranicu, Stjepanu Špecicu i Branku Špeharu, da sjednu u svoj automobil i idu pod njihovom pratnjom u Zagreb, dok su Jakovcic Darku naredili da vozi svoj kombi. U Jastrebarskom su stali, pošto je Jakovcicevo vozilo ostalo bez goriva. Matiju Becica i Stjepana Špecicasu premjestili u svoje vozilo, a Jakovcicev kombi su šlepali do Zagreba. Prilikom stajanja u Jastrebarskom, jedan od ekipe cestitao je Ekremu za dobro pripremljenu i dobro vodenu akciju. Prilikom vožnje od Jastrebarskog do Zagreba, Ekrem je spominjao ljude koji švercaju oružjem. Jedan od njih po nadimku Motorka, iz Rakovog Potoka, koji je navodno duže vrijeme na terenu Duge Rese, rekao je da vec duže ima naredbu da likvidira Kekic Željka, ali ga nije mogao naci, vec ga je samo jednom prilikom imao na snajperu na tržnici u Karlovcu, ali mu je isti pobjegao“, stoji u informaciji Kriznog štaba Duge Rese. Mandalovi ubojice ispitivali civile u službenim prostorijama MUP-a na Tuškancu O tomu da je sustav MUP-a i Ministarstva obrane, odnosno netko dovoljno visoko u sustavu MUP-a i Ministarstva obrane stajao iza jedinice smrti kojom je zapovjedao Ekrem Mandal, dovoljno govori i cinjenica da je Mandal sa svojim ubojicama i pljackašima opljackani plijen i zarobljene civile dovodio u službene prostorije MUP-a i Ministarstva obrane na zagrebackom Tuškancu, gdje su potom civili dodatno maltretirani, muceni, nezakonito zadržavani i ispitivani od strane Mandalovih ubojica i kriminalaca. Drugim rijecima, MUP i Ministarstvo obrane aktivno su sudjelovali u prikrivanju kriminala Mandalove jedinice smrti. „Po dolasku na Tuškanac (gdje se nalaze prostorije ZNG-a i Stožer Republike Hrvatske), Ekremovi ljudi su na parkiralištu postrojili sve privedene u stroj „za strijeljanje“. Podijelili su bolje zaplijenjeno oružje izmedu sebe, a ostatak su ostavili u kombijima, te rekli Jakovcic Darku da ce on zajedno s njima oružje voziti u Sisak ... Nakon 2 sata Ekremova ekipa se razišla, dva kombija i kombi od Jakovcica su otišli za Vukovar (po njihovim rijecima), dok su terenci ostali još neko vrijeme na Tuškancu, a potom su i oni otišli u nepoznatom pravcu. Privedenima se nakon 2,5 sata stajanja u stroju „za strijeljanje“ obratio pripadnik osiguranja zgrade po imenu Kazimir, rekavši da on dobro poznaje tu ekipu i da su to pravi decki. Isti je privedene odveo na ispitivanje u zgradu ZNG-a. Ispitivani su Matija i Ivan Becic, te Jakovcic Darko, veoma kratko, te im je receno da su oni bespotrebno privedeni, a isljednik se cudio cijeloj akciji, pošto on ne zna tko je to izveo i po cijem nalogu. Privedeni su predani 18.10. u 14.00 sati pripadnicima Specijalne jedinice Policijske uprave Karlovac, odvedeni u Karlovac i pušteni kuci. Napominjemo, da je ova surova akcija izvedena na najbrutalniji nacin na nevinim ljudima, uz nepoštivanje osnovnih principa pravne države za koju bi se akteri trebali zauzimati, uz suprotstavljanje Policiji i pripadnicima ZNG-a. Pojedini akteri ove drame bili su u znatno pripitom stanju, stalno su prijetili strijeljanjem, držali bajonete u rukama, maltretirali i fizicki zlostavljali osumnjicene, te uništavali njihovu imovinu. Zahtijevamo da se istraga o ovom dogadaju provede do kraja na najvišem nivou i kazne pocinitelji, a u slucaju njihovog pojavljivanja na našem terenu, sami cemo poduzeti energicne mjere za njihovo hvatanje i privodenje“, naveo je u svojoj prijavi Anton Grguric, predsjednik Kriznog štaba Izvršnog vijeca Skupštine opcine Duga Resa. Dokument razotkriva kriminalni, zlocinacki obrazac djelovanja Mandalove jedinice smrti Ovaj dokument Kriznog štaba Duge Rese, iako nije izravno povezan sa samim zlocinima na podrucju Siska, predstavlja vrijedan dokaz o obrazcu funkcioniranja i djelovanja jedinice specijalne policije fašistickog naziva „Handžar divizija“. Tocnije, ovaj dokument razotkriva kriminalni, zlocinacki obrazac djelovanja Mandalove jedinice smrti, obrazac pljacke, nezakonitih uhicenja civila, mucenja, maltretiranja i zlostavljanja civilnog stanovništva, odvodenje stanovništva u zarobljeništvo i prijetnje ubojstvima i strijeljanjima. Drugo, dokument Kriznog štaba Duge Rese jasno dokazuje kako su o kriminalnim i zlocinackim aktivnostima Mandalove jedinice bili obaviješteni i Ministarstvo unutarnjih poslova, i policija, ali i Ministarstvo obrane, te da su postojale prijave protiv Ekrema Mandala i njegove jedinice smrti, medutim, jednako tako je ocito da su Mandal i njegova jedinica uživali neciju politicku zaštitu zbog kojih nadležne državne institucije, tocnije MUP i MORH nisu poduzeli ništa kako bi sankcionirali pocinitelje kazneneih djela i sprijecili njihove daljnje zlocine i kriminal. I upravo iz toga jasno proizlazi kaznena odgovornost politicke hijerarhije za zlocine i kriminal Mandalove zlocinacke jedinice. Sudac Vrhovnog suda Ranko Marijan o zapovjednoj odgovornosti u hrvatskom zakonodavstvu „Rimski statut ureduje zapovjednu odgovornost u svom cl. 28. koji ujedno predstavlja pokušaj kodificiranja dosadašnje sudske prakse. Taj propis odnosi se samo na necinjenje zapovjednika, tj. na propuštanje njegove dužnosti nadzora nad podredenima. Razumije se da zapovjednik sva kaznena djela iz nadležnosti Suda može izvršiti i cinjenjem, tj. tako da naredi njihovo izvršenje, ali to onda nije slucaj zapovjedne odgovornosti o kojoj govori cl. 28. Statuta, nego oblik poticanja ili posrednog pociniteljstva naveden u cl. 25. st. 3. toc. b Statuta. Prevladava stajalište da je vojni zapovjednik clan oružanih snaga strane u oružanom sukobu, kome je povjereno zapovijedanje jednom ili više oružanih postrojbi. Ne traži se nikakav posebni cin, nego ovlast izdavanja zapovijedi podredenima. Vojni zapovjednik je i državni poglavar ako ga pravni poredak zemlje ovlašcuje da zapovijeda vojskom. S vojnim zapovjednikom izjednacena je i osoba koja stvarno djeluje kao vojni zapovjednik. To mogu biti policijski zapovjednici na celu oružanih policijskih postrojbi, osobe na celu paravojnih postrojbi koje su ukljucene u oružane snage i osobe koje de facto vrše nadzor nad oružanim snagama, oružanim policijskim postrojbama i paravojnim skupinama. Od prakticne je važnosti bilo proširenje odgovornosti i na fakticne zapovjednike paravojnih skupina koje se nerijetko pojavljuju u suvremenim oružanim sukobima. I vojni zapovjednik i osoba koja fakticno djeluje kao vojni zapovjednik moraju imati stvarno zapovjedništvo i nadzor, odnosno stvarnu vlast i nadzor. Naime, u slucaju dvostrukog lanca zapovijedanja, odgovornost pada samo na onoga tko zaista zapovijeda. S druge strane, zapovjednik ne odgovara samo za djela svojih podredenih u okviru formalne vojne hijerarhije, nego i za djela svih osoba nad kojima ima fakticnu vlast, kao što su npr. osobe iz nekih drugih vojnih postrojbi ili civili na okupiranom podrucju. Daljnja je pretpostavka zapovjedne odgovornosti vojnih zapovjednika i s njima izjednacenih osoba, propuštanje valjanog dužnog nadzora nad snagama pod njihovim zapovjedništvom. Još je I. Dopunski protokol u cl. 86. propisao da zapovjednici odgovaraju «…ako nisu poduzeli sve moguce mjere u granicama svoje moci da sprijece ili suzbiju povredu…». Statut u cl. 28. st. 1. Rimskog Statuta traži ne samo da je vojni zapovjednik odnosno nadredena civilna osoba, znala da je podredeni pocinio ili se sprema pociniti kazneno djelo, nego je dostatno da je odgovorna osoba morala znati da se podredeni sprema pociniti jedno ili više djela teškog kršenja medunarodnog humanitarnog prava, pa propuštanjem dužnog nadzora nije poduzela sve razborite mjere kojima bi se to sprijecilo. Hrvatski je zakonodavac preuzeo temeljne tipove zapovjedne odgovornosti iz Rimskog statuta, ali ih je usuglasio sa opcim nacelima hrvatskog (dakle kontinentalnog) kaznenog prava. Odredba clanka 167.a Kaznenog zakona obuhvaca zapovjednu odgovornost za ona kaznena djela iz XIII. glave (kaznena djela protiv vrijednosti zašticenih medunarodnim pravom) koja potpuno ili djelomicno odgovaraju kaznenim djelima propisanim u Rimskom statutu (cl. 156. do 167. KZ). Hrvatski zakonodavac je pojam zapovjednika proširio sa vojnih i na civilne nadredene, pri cemu se u oba slucaja izjednacuju formalno postavljeni i fakticki zapovjednici odnosno nadredeni. Pri tom se zapovjedna odgovornost normira u skladu s opcim nacelima hrvatskog kaznenog prava, pa se kao pocinitelji kaznenih djela iz cl. 156. do 167. KZ (genocid, agresivni rat, zlocin protiv covjecnosti te ratni zlocini…) tretiraju oni zapovjednici ili nadredeni koji namjerno nisu sprijecili pocinjenje tih kaznenih djela (stavak 1.). Ako pak zapovjednici i nadredeni postupaju iz nehaja, tj. ako nisu znali da se podredeni spremaju pociniti neko od navedenih kaznenih djela, ali su to morali znati, ne mogu se smatrati supociniteljima tih kaznenih djela, nego pociniteljima kaznenog djela iz stavka 2., s blažom propisanom kaznom. Isto tako zapovjednici i nadredeni kod kojih, u odnosu na kaznena djela podredenih, ne postoji ni nehaj ali se njihova odgovornost sastoji u nepoduzimanju potrebnih radnji radi kažnjavanja podredenih kao pocinitelja, odgovaraju za neproslijedivanje slucaja nadležnim vlastima u cilju kaznenog progona neposrenih pocinitelja (stavak 3.). Svatko tko u oružanom sukobu nareduje neki cin, mora pri tome znati da postoji rizik od pocinjenja kaznenih djela i kršenja humanitarnog prava. Medutim, znanje da postoji bilo koji oblik rizika, ma kako malen bio, nije samo po sebi dostatno za postojanje kaznene odgovornosti za teška kršenja medunarodnog humanitarnog prava. Ne može svaki zapovjednik koji izdaje neko naredenje, automatski i po principu objektivne odgovornosti biti kazneno odgovoran baš za sve deformirane i izopacene oblike izvršenja naredenja. Potrebno je znanje o cinjenju tih djela, odnosno svijest o postojanju vjerojatnosti da ce prilikom izvršenja zapovijedi biti pocinjen neki zlocin. Izdavanje naredenja uz takvu svijest mora se smatrati prihvacanjem tog zlocina, a onda postoji temelj za zapovjednu odgovornost. Stvarni zapovjednik snosi odgovornost za svoju naredbu i izvršenje ako je u naredbi, na bilo koji nacin, bio impliciran zlocin, odnosno ako je znao ili morao znati da se podredeni spremaju pociniti zlocin, a nije podzeo sve razborite mjere kako bi ih u tome sprijecio“, detaljno je objasnio pojam zapovjedne odgovornosti u kaznenom zakonodavstvu Hrvatske, sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske Ranko Marijan, u tekstu pod naslovom „Ratni zlocin i medunarodni pravni standardi“, objavljenom u magazinu „Pravda u tranzicij .

. . ...........................................SISAK............SISAK...........SISAK..................... . .Dokumenti dokazuju odgovornost politicke hijerarhije vlasti za ratne zlocine u Sisku dokumenati koji dokazuju kako su civilne i vojne vlasti Republike Hrvatske, prije svega Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo obrane bili pravovremeno upozoreni na kriminalno djelovanjevanje jedinice specijalne policije MUP-a, pod nazivom „Handžar divizija“, kojom je zapovjedao Ekrem Mandal iz Labina, a koja je, prema raspoloživim podacima, na podrucju Siska tijekom 1991. i 1992. godine kao pricuvna jedinica specijalne policije pocinila više kaznenih djela na štetu civilnog stanovništva, ukljucujuci i ubojstva. Dokumenti koje posjedujemo mogli bi predstavljati jedan od kljucnih dokaza zapovjedne odgovornosti politicke hijerarhije vlasti za zlocine jedinice smrti kojom je zapovjedao Ekrem Mandal. Njegova jedinica je, ipak, cini se imala prešutnu dozvolu MUP-a i MORH-a za pljackanje i ubijanje. Dokumenti koje posjedujemo dokazuju kako su i MUP i MORH bili upozoreni na kriminalne aktivnosti Mandalove jedinice smrti Smatra se da je upravo Mandalova jedinica smrti jedna od najodgovornijih za ratni zlocin pripadnika specijalne policije nad 611 civila u Sisku pocetkom 1990.-ih godina. Dokumenti koje posjedujemo dokazuju kako su MUP i MORH bili upozoreni na kriminalno djelovanje Ekrema Mandala i njegove zlocinacke jedinice, ali su nadležne institucije i odgovorni dužnosnici, namjerno ili slucajno, propustili sprijeciti nove zlocine ove jedinice smrti, te nisu procesuirali pripadnike Mandalove jedinice i njega osobno, za kaznena djela koja su pocinili. Prijava Kriznog štaba Izvršnog vijeca Skupštine opcine Duga Resa od 18.10.1991. protiv Mandala i ostalih Prije nego što je Mandalova jedinica smrti otišla za Sisak, na njezine kriminalne aktivnosti upozorio je Krizni štab Izvršnog vijeca Skupštine opcine Duga Resa prijavom Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, od 18. listopada 1991. godine. Dakle, da su u Ministarstvu obrane i Vladi Republike Hrvatske ozbiljno shvatili upozorenja Kriznog štaba Izvršnog vijeca Skupštine opcine Duga Resa, ter da su protiv Ekrema Mandala i ostalih pripadnika njegove jedinice poduzeli zakonom predvidene mjere, odnosno da su protiv njega i njegovih podredenih zbog kriminala na podrucju Duge Rese pokrenuli kaznene postupke, možda bi kriminal, ubojstva i zlocini u Sisku barem djelomicno bili sprijeceni. Dokument Kriznog štaba Izvršnog vijeca Skupštine opcine Duga Resa dokazuje zapovjednu odgovornost politicke hijerarhije vlasti za zlocine u Sisku 1991. i 1992. Ovaj dokument Kriznog štaba Izvršnog vijeca Skupštine opcine Duga Resa, zapravo, predstavlja kljucni dokument koji dokazuje postojanje kaznene odgovornosti hijerarhije politicke vlasti u Hrvatskoj 1991. i 1992. godine za ratne zlocine u Sisku, po zapovjednoj odgovornosti. Naime, iz dokumenta kojeg posjedujemo nedvojbeno proizlazi kako je i prije odlaska jedinice specijalne policije pod nazivom „Handžar divizija“ nesporno utvrdeno kako se radi o jedinici ciji su zapovjednik i pripadnici pocinitelji niza kaznenih djela prema civilnom stanovništvu, te da se radi o jedinici sklonoj ekstremnom nasilju, nasilnom i nezakonitom postupanju prema civilnom stanovništvu, razbojništvima, zlostavljanju civila, o cemu postoji i materijalni dokaz u obliku prijave, odnosno izvješca nadležnog Kriznog štaba Ministarstvu obrane Republike Hrvatske. Predsjednik Kriznog štaba Duge Rese prijavu protiv Mandalove jedinice uputio MUP-u, MORH-u i Glavnom stožeru Drugim rijecima, nakon što je Krizni štab iz Duge Rese po svom predsjedniku Antonu Grguricu, uputio Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministarstvu obrane, te Glavnom stožeru u Zagrebu, saznanja o nezakonitom i kriminalnom, nasilnickom i razbojnickom djelovanju Mandalove jedinice, nadležne su institucije trebale postupiti sukladno zakonskim propisima, te kazneno procesuirati pocinitelje kaznenih djela, pripadnike Mandalove jedinice specijalne policije, te sprijeciti daljnje nezakonito i odmetnicko postupanje ove jedinice. To se, medutim, nije dogodilo, cime su ispunjeni svi uvjeti postojanja kaznene odgovornosti po zapovjednoj liniji u odnosu na hijerarhiju odgovornih koji su u tom trenutku trebali djelovati na kaznenom sankcioniranju Mandalove jedinice i sprijecavanju te jedinice smrti u pocinjenju novih kaznenih djela. Prijava Kriznog štaba Duge Rese: Incident od 17.10.1991. „Dana 17.10.1991. godine oko 18.45 sati na punktu ispred „Šangajša“ koji se nalazi na ulazu u Duga Resu, a na magistralnoj cesti Karlovac – Rijeka, pored policijske patrole u sastavu Livojevic – Ostarcevic, zaustavila su se tri kombija i dva terenska vozila. Policajci se sjecaju zagrebacke, rijecke i splitske registracije. Prvo vozilo je na krovu imalo plavo rotacijsko svjetlo. Osobe koje su izašle iz vozila, pitale su policajce za sigurnosno stanje na ovom terenu, a potom su sjeli u vozila i krenuli u pravcu Rijeke. Prednje vozilo imalo je otvorena bocna vrata, a osobe su u rukama držale oružje (kao da krecu u akciju). Oko 19.30 sati do svoje kuce na Petrakovom Brdu, u kojoj se nalazi Restauracija „Kod Becica“, došao je Becic Matija i pred kucom zatekao dva vozila tipa Land Rover Discovery, tamne boje, jedan zagrebacke registracijske oznake, najvjerojatnije pocinje brojevima 744, a drugo vozilo bez registarske oznake, te jedan kombi Citroen, svjetlo plave boje, reg. oznake RI prvih brojeva 265 i jedan crveni kombi nepoznate reg. oznake. Ispred kuce je zatekao više naoružanih uniformiranih osoba, neke sa oznakom Policija RH, a neke sa oznakama ZNG RH. Izmedu njih je prepoznao covjeka po imenu Ekrem, koji vec duže vrijeme svraca u ovaj lokal, gotovo uvijek u civilnom odijelu (kasnije je ustanovljeno na osnovu vizit karte, koju je doticni prije dao jednom policajcu, da se isti zove Ekrem Mandal, iz Labina, K. Kranjca 34, te da je isti predsjednik SDA). Ekrem mu je rekao da je u toku organizirana akcija na ovom terenu, kojom se plijeni nezakonito steceno oružje. Ekrem je Matiju odveo u podrum, koji je vec bio ispreturan, a u gonjem dijelu kuce je jedan dio uniformiranih lica držao pod prijetnjom oružja ostale ukucane i goste restorana. Ekrem se je potom sa svojom ekipom uputio do prvog susjeda Marka Vranica, kojeg isti takoder poznaje. Kod Vranica je izvršen brutalan pretres pod prijetnjom oružja, te je sve nadeno oružje oduzeto, a Marko je priveden u restauraciju. U restauraciji je Ekrem oduzeo službeno oružje Matiji (koji inace radi u Policiji), te privatno oružje njegovom ocu Ivanu i bratu Ivici. Sve to oružje je bilo registrirano, za što su doticni predocili i oružane listove, koje su Ekrem i njegova ekipa pred njima strgali. Otišli su potom do susjeda Špecic Stjepana, gdje su pod prijetnjom oružja oduzeli jedan puškomitraljez M-53 (koji je isti zadužio u TO), a Stjepana priveli u restauraciju. U restauraciji je, inace, trajalo maltretiranje trojice pripadnika 110. brigade ZNG-a, koji su se tu zatekli, oduzeto im je oružje, a jedan je fizicki povrijeden udarcima kundaka pištolja u glavu (isti se zove Marc Željko).

Nastavlja se sa montiranim procesima Hrvatima, temeljem lažnih svjedočenja četnika i njima sličnih, s ciljem optuživanja Hrvatske za rat i zataškavanja vlastitih masovnih zločina i masakara nad Hrvatima tokom petogodišnje agresije i terora.

kamočede štrpci i ušljivi bradati škrpci, u saradnji sa udbo-čedama, izmišljaju i montiraju optužnice, prosljeđuju ih svojim vanjskim doušnicima, koji onda sve te zločinačke uratke proslijeđuju našem yu-pravosuđu kao nalog za hapšenje Hrvata zaslužnih za pobjedu protiv genocidnih barbarskih agresora.

Pitanje je samo da li itko nadzire ta procesuiranja Hrvatima - bojim se - nitko

Glupi, primitivni , samodopadni.....\"kamo-četnik\", na djelu sa svojim....\"copy-paste\".....neumorno....\"laprda\"...četničku propagandu !!

A jel bi ti Đuro i tvoj prijatelj Milanković(ako se dobro sjećam prezimena)imao što reći o akciji\"KOZIBROD\",KADA POLICAJCIMA IZ ZAGREBA NITKO NIJE DOŠAO POMOĆI,ILI SU ONI TREBALI BITI MALI VUKOVAR?Ali zajebali smo vas pa smo se borili.Gdje su onda bili vaši specijalci i 2 GARDIJSKA BRIGADA?ZBOG TOGE TREBATE ODGOVARATI,A POGINULO JE 10 HRVATSKIH POLICAJACA.

dečko kaj si se igral rata ak neznaš pravila ,pa sad si fučkaj