Djeca žele imati kućne ljubimce i svaki roditelj ponekad se nađe u dilemi treba li popustiti dječjim željama ili ne. Često se naglašavaju brojne prednosti za djecu koja odrastu s kućnim ljubimcima - razvoj društvenih vještina, bolji razvoj kognitivnih sposobnosti, fizičko zdravlje, uključujući imunitet. Ako dijete nauči brinuti se o životinji i odnosi se prema njoj s ljubavlju, nježno i strpljivo, dobit će vrijednu lekciju o tome kako se ponašati prema svim živim bićima, što se odnosi i na druge ljude.
Razvijanje pozitivnih osjećaja prema kućnom ljubimcu pridonosi djetetovom samopoštovanju i samopouzdanju. Konačno, dobar odnos s kućnim ljubimcem pomaže u razvoju neverbalne komunikacije, suosjećanja i empatije. S druge strane, nepažljivo postupanje sa životinjama nije zdravo niti za dijete, a niti za ljubimca. Roditelji su uzor, djeca uče odgovorno se odnositi prema kućnim ljubimcima promatrajući ponašanje svojih roditelja. Stoga roditelji koji nemaju interesa za životinje, vremena da se njima bave i volje da budu dobar primjer svom djetetu ne bi smjeli nabaviti životinju za dijete.
Vrlo je važno odabrati odgovarajućeg kućnog ljubimca, a uključivanje životinje u obitelj treba biti zajednička odluka djece i roditelja. Neophodna je otvorena rasprava kao i planiranje kako bi udomljavanje kućnog ljubimcima postalo pozitivno iskustvo za sve članove obitelji. Roditelji trebaju biti svjesni da su u konačnici oni odgovorni za dijete i životinju, za njihovo zdravlje i život. Važno je odabrati odgovarajuću vrstu životinje i/ili pasminu, onu koja odgovara pojedinoj obitelji i njenom načinu života. Različite životinjske vrste i pasmine zahtijevaju više ili manje svakodnevne brige, željne su društva čovjeka ili druge životinje iste vrste, neke su više za gledanje nego za maženje, jako su bučne ili neuredne, različito dugo žive, imaju raznolike prehrambene navike, a neke čak mogu nositi uzročnike bolesti. Pravilno odabrani kućni ljubimci mogu donijeti mnogo godina radosti.
Za djecu se ne preporučuju životinje koje ih mogu ozbiljno ozlijediti ili ubiti, koje jako dugo žive (više desetljeća) i one koje su vrlo zahtjevne za brigu u zatočeništvu. Tu spadaju sve vrste velikih papiga, neke vrste gmazova, vodozemci, većina kukaca te neke druge egzotične vrste životinja.
Ovisno od dobi djeca mogu biti uključena u brigu o kućnom ljubimcu. Ipak, roditelj ili drugi stariji skrbnik poput bake, djeda, tete, uvijek mora nadzirati odnos djeteta i životinje! To znači gledati što dijete i životinja rade – nije dovoljno biti u istoj prostoriji, a raditi nešto drugo. Djeca mlađa od 10 godina ne mogu se sama brinuti za životinje. Roditelji uvijek moraju nadzirati brigu o kućnom ljubimcu, čak i kada misle da je njihovo dijete dovoljno odgovorno. Ako djeca popuste u brizi, roditelji moraju preuzeti tu dužnost. Djecu bez ljutnje i nježno treba podsjetiti da i životinje, poput ljudi, trebaju hranu, vodu i tjelovježbu. Ako dijete nastavi zanemarivati kućnog ljubimca, ponekad je bolje za životinju potražiti novi dom. Roditelji koji su i sami odrasli uz životinje možda odluče iskustvo odrastanja uz kućnog ljubimca omogućiti i svom djetetu. Potrebno je uzeti u obzir dob djeteta i postepeno ga uvoditi u svijet odgovornih skrbnika o životinjama.
Vrlo mala djeca, mlađa od tri ili četiri godine, ne mogu kontrolirati agresivnost i ljutnju pa je potrebno nadzirati ih cijelo vrijeme kada su u kontaktu s kućnim ljubimcem. Premda djeca mlađa od tri godine nisu dovoljno zrela za brigu o kućnom ljubimcu, oni mogu pomagati odrasloj osobi koja skrbi o životinji. U toj životnoj dobi djeca uče od roditelja kako se pristupa drugom živom biću. Djeci treba reći da su kućni ljubimci žive životinje i da ih se ne smije povlačiti za rep, uzimati ih u ruke bez pomoći odrasle osobe i da im se ne smije približavati dok jedu. Dakle, djecu se uči da ne diraju psa dok jede!
Djeca u dobi od četiri do pet godina mogu pažljivo maziti kućnog ljubimca, naravno, uz nadzor odrasle osobe. Kako se razvija empatija kod djece, tako oni postaju svjesni da druga živa bića imaju osjećaje i da ih može nešto boljeti. Oni mogu dati poslasticu psu, mački, kuniću ili štakoru, ubaciti hranu ribicama u akvarij (uz to da odrasla osoba odredi količinu) i gledati hranjenje gmaza. Još uvijek su premali da bi samostalno nahranili ili prošetali kućnog ljubimca, ali mogu pomoći mami, tati ili starijoj braći i sestrama u tim zadacima. Ako se psa šeta na ormi/oprsnici, može se staviti dodatni povodac tako da i roditelj i dijete vode psa u šetnju. Ne preporuča se psima stavljati ogrlice jer će psa zaboliti ako ga dijete primi za ogrlicu čime se povećava šansa za strah i agresiju pasa.
Djeca u dobi od šest do osam godina brzo uče pa će uz nadzor odrasle osobe ili dobar primjer starijeg brata ili sestre moći pružiti ljubimcu potrebnu pažnju i njegu. Na primjer, u ovoj dobi mogu naučiti pravilno četkati svog zamorčića, mačku ili psa uz nadzor odrasle osobe. Mačke koje su naučene na ormu/oprsnicu i pse manjeg rasta dijete može šetati na povodcu u zatvorenom dvorištu/vrtu uz nadzor. Veće pse moraju šetati odrasli, ali djeca mogu pomoći. Djeca sa sedam godina počinju shvaćati kako biti nježna prema kućnim ljubimcima pa se mogu uključiti u brigu o pticama, malim vrstama papiga i kanaricima. Važno je da su roditelji spremni učiti djecu kako komunicirati s papagajem na pozitivan način. Nije dobro ako se djeca grubo odnose prema pticama ili ih zastrašuju. Djeca mogu pomoći u pranju i punjenja posude s hranom i vodom te davanju poslastica. Stariji od devet godina mogu šetati svog psa na kratke udaljenosti pod budnim okom odrasle osobe.
U dobi od 10 do 11 godina mogu samostalno njegovati svog ljubimca, igrati se s njime i trenirati ga metodama pozitivnog poticanja. Mogu naučiti kako hraniti ljubimca i pomoći u kupanju psa. Najvažnije je što u toj dobi djeca trebaju pomoći pri sakupljanju psećeg izmeta! Naravno, učenje o higijeni prije, tijekom i nakon toga ključno je i ovisi o zrelosti djeteta. Štakori mogu biti idealni kućni ljubimci za djecu ove dobi. Kada su socijalizirani, oni vole interakciju s ljudima. Vole se igrati, maziti, a može ih se trenirati da nauče razne trikove. Štakori vole živjeti s drugim štakorima pa je poželjno imati više njih. Djeca mogu hraniti štakore peletima i povrćem, dati im vodu, očistiti bocu s vodom i očistiti kavez. Za djecu ove dobi pogodni kućni ljubimci mogu biti i zamorčići. Ako dijete prihvaća dodatnu odgovornost, može se razmisliti o nabavci dugodlakog zamorca kojeg treba redovno češljati. Osim toga, mogu sudjelovati u održavanju kaveza urednim i hranjenju zamorca svježim sijenom, salatom i peletima. Zamorci su jako društvene životinje i najbolje je ih je imati više.
https://www.youtube.com/channel/UC6JLfKsNrSysIqZegQq0YgQ
Djeca starija od 12 godina postaju odgovornija, razumiju posljedice svog ponašanja i mogu se nositi sa svim zadacima brige za kućne ljubimce. Većina djece ove dobi dobro razumiju životinjske vrste s kojima su odrasli, ako su bili pravilno podučavani od strane odraslih u svom okruženju. U ovoj dobi mogu preuzeti brigu o svom psu i mački, mlađi mogu imati obavezu dati svježu hranu i vodu te oprati stvari od svog ljubimca, a tinejdžeri mogu samostalno izvesti pse u šetnju ili očistiti mačji zahod. Ako žele imati tvora kao kućnog ljubimca, važno je da ih ne očara samo njihov privlačni izgled i zaigranost. Naime, tvorovi imaju specifičan miris, mogu grickati i grebati. Potreban im je veliki kavez, ali i vrijeme koje će provesti izvan kaveza. Treba brinuti o njihovoj prehrani i zdravlju. No, ako se o njima brine na ispravan način, tvorovi mogu biti zabavni kućni ljubimci.
Prema mišljenju stručnjaka tek djeca starija od 12 godina mogu imati kuniće kao kućne ljubimce. Oni su krhki, mogu skočiti i ozlijediti se, ali i ugristi dijete ako se prestraše pa ih mogu imati samo smirena djeca. Takva djeca mogu brinuti o hranjenju i čišćenju kunića. Kunići moraju provoditi i vrijeme izvan kaveza, što je idealna prilika za druženje i igranje s njima. Oni su vrlo društvena bića koja žude za pažnjom svojih skrbnika te zahtijevaju dosta vremena i brige.
https://www.youtube.com/watch?v=81720bVYf9Q
Ako ste spremni imati gmaza, pogodne vrste su bradata agama, kukuruzna zmija i kornjača čančara (zakonom je zabranjeno uzimati ih iz prirode). Bradate agame podnose rukovanje i držanje, rijetko grizu i ne grebu i dobra su opcija za dijete koje želi gmaza s kojim se može aktivno baviti. Ovakav ljubimac dobar je za djecu koja pate od alergija povezanih s dlakama i perjem. Odgovarajući uvjeti držanja za dobrobit bradate agame su malo zamršeniji jer trebaju posebnu UV rasvjetu i kontrolu temperature, a ponekad i hranjenje s živim kukcima. Kukuruzne zmije su odgovarajući ljubimci za stariju djecu jer im ne smeta rukovanje. Isto trebaju prikladan terarij, a hrane se glodavcima. Kornjače nisu zainteresirane za maženje, ali vole se igrati i rado će pristupiti svom skrbniku kada im daje hranu. No, one mogu živjeti i više od 20 godina, pa su dugoročna obaveza za obitelj.
Većina djece bit će nježna i prikladno se ponašati s kućnim ljubimcima, no neka djeca mogu biti pretjerano gruba ili čak namjerno agresivna prema životinjama. Potraje li takvo ponašanje, ono može biti znak ozbiljnih emocionalnih problema pa treba potražiti pomoć dječjeg i adolescentnog psihijatra.
Više o ponašanju životinja i njihovoj dobrobiti možete pročitati na stranici Argos.
To je istina. Mogu samo potvrditi.