Vinko Grubišić i Željko Pervan autori su najbolje ikad napravljene socio-patološke studije o budućnosti hrvatskih gradova. Prije skoro 40 godina, u naponu kreativne snage i dok još nisu robovali društveno-političko-egzistencijalnim kompromisima, duhoviti genijalci kakvi jesu u nekoliko minuta uspjeli su sabiti desetljeća koja slijede i u spotu "Serbus 1989", kako je potpisan, najaviti ne samo kako će se u Zagrebu i ostalim gradovima vladati nego i kako će se vladati Zagrebom i gradovima. Ukratko, naoko spot, a ustvari videostudija, započinje krotkim, ali zagonetnim izlaskom iz noćnog vlaka dok u pozadini ide milozvučni početak popevke "Serbus dragi Zagreb moj". Tajanstveni putnik potom izlazi u zagrebačku noć zaogrnut crnom pelerinom, bijelim rukavicama i u originalnom aranžmanu, tek diskretno praćen instrumentalnom pozadinom, otpjeva prvu kiticu pjesme. U trenutku kada drugi put dođe do mjesta kada treba Zagrebu poručiti da se nema sramit kaj, na ono KAJ revolucionarno se mijenja aranžman popevke u turbo-folk himnu, a diskretni noćnik iz vlaka doslovno razgrće, trga pelerinu. Tada se razgrće i noć i gle, odjednom postane dan, a interpret, koji je na početku pjevao u pelerini, bijelim rukavicama i izglancanim čizmicama, u tisućinki montažne sekunde postaje visokošljašteće-agresivni nositelj spomenice primitivizma i želje za osvetom urbanosti. Metalik sako, razdrljena bijela košulja s DC9 kragnom, plavi pojas umjesto remena, crne hlače, bijele čarape bez lastike i špic-cipela povratak je u budućnost izgleda prosječnog i priželjkivanog hrvatskog građana. Jasno, za reverom je ogroman, umjetni cvijet, da podigne pitoresknost. Prizori koji se redaju naoko su turistički obilazak glavnog hrvatskog grada, ali kada se malo dublje razmisli prisustvujemo ustvari osvajanju javnih prostora i institucija od onih kojima grad nije bio ništa drugo do poligon za nerazumijevanje i razmještanje svojih snaga.
Garniture koje se uspnu na vlast u gradu dolaze s neskrivenom namjerom i s motom 'sad ću da te karam'
Otvori KEKS Pay
