Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 223
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Apollo 41 godina
Povratak na članak

Deset sočnih ili prešućivanih anegdota iz misije Apolla 11

Ruka 10-godišnjaka jedina je bila dovoljno mala da se provuče do dijela koji je trebalo popraviti i tako je Greg Force spasio vezu s posadom.

Komentari 11

Avatar Vladimir1204
Vladimir1204
09:40 27.07.2010.

gocat Ovaj tvoj roman o mjesecu je isto pravi spin. Ispadas i ti dobar spin doktor, jer informacije koje ti posjedujes se mogu naci na netu, a nihova kontradikcija isto.

VL
OB
-obrisani-
08:10 26.07.2010.

Ma da? Amerikanci osvojili Mjesec? A nisu rusi? Nisu komunistički tumači Marksa u biti dokazali kako će i Mjesec biti crven? Crven kao Hrvatska zadnjih 50 godina iako bi se trebali crveniti zbog toga da je preko noći nestalo 2 mil. komunističkih svinja… Al članak je ok.

VL
TO
torrente
09:01 26.07.2010.

bilo su oni u studio u holivudu a ne na mjesecu.komunizam su izmislili i kontrolirali masoni.uvijek ima neki neprijatelj.nakon komunizma teroristi, a nakon njih doći će savršen neprijatelj vanzemaljci koji nas žele napasti i koji su već među nama , pa će nas sve morati obilježiti kao proizvode u trgovini

VL
Avatar ludi kekec
ludi kekec
09:06 26.07.2010.

@ croatica123 bolestan komentar...

VL
GO
gocat
12:11 26.07.2010.

1957 ruski satelit Sputnik 1 postavljen je u zemljinu orbitu sto je u doba hladnog rata posramilo SAD. 1961 Kennedy najavljuje cilj spustanja covjeka na mjesec u programu Apollo koji je postao najveci znanstveni i tehnoloski projekt u ljudskoj povijesti. 1969 Apollo 11 je iskrcao posadu prvih ljudi na mjesec, a 1972 Apollo 17 je bila posljednja americka letjelica na mjesecu. Nakon tog dogadaja, americki posjeti mjesecu su neocekivano i neplanirano prekinuti bez adekvatnog razloga ili objasnjenja. Preostale 3 Apollo letjelice u koje su ulozena ogromna sredstva, nikad nisu poletjele te su ostavljene da istrunu na zemlji. Pune 23 godine kasnije, 1995, letjelica Clementine je poslana na mjesec, a to je bio projekt US vojske a ne NASA-e. Posljednja Ruska letjelica na mjesecu bila je Luna davne 1976. Skupa utrka u nastojanju da se kolonizira mjesec od strane ovih supersila dosla je neocekivano do kraja, zbog razloga koji nisu prihvatljivi niti sasvim jasni. Nakon takvog ogromnog interesa za mjesecom (koji je ukljucivao i ideje o izgradnji baza na mjesecu), u kojoj su se natjecale dvije supersile, odjednom SAD i Rusija odlucuju prekinuti sve projekte oko mjeseca i UDRUZITI SNAGE u pokusaju da naprave Skylab stanicu koja ce orbitirati oko zemlje. Ako razmislite, slucaj je u mnogocemu cudan jer i mjesec sam je orbitirajuci satelit oko zemlje. Iako je svemirski program doveo do velikog povecanja kolicina znanstvenih podataka, znanstvena opisivanja mjeseca su i dalje ostala na razini onih od 1957. Takvo tumacenje je potrajao sve do 1997. Od 1957 pa skoro do danas, opis mjeseca se nije bitno promijenio. U meduvremenu mjesec je 1961 postao predmetom najskupljeg i najintenzivnijeg tehnoloskog napora koji su doveli do velikog povecanja znanstvenih zakljucaka - nakon kojeg je sluzbeni opis ostao gotovo isti kao i 1957. Znanstveno je prihvaceno kako su zemlja i mjesec stari oko 4.5 milijardi godina. Znanost je razvila metodu otkrivanja starosti stijena ispitujuci tragove kozmickog zracenja na njima. Ovom tehnikom otkrivanja starosti, najstariji kamen pronaden na zemlji je star tek nesto vise od 3.5 milijardi godina. Misije na mjesecu su prikupile preko 400 kilograma stijena i uzoraka tla. Zanimljiv zakljucak je otkriven 1973: neka kamenja sa mjeseca mogla bi biti stara preko 5.3 milijardi godina. Prema tim istrazivanjima ispada kako su te stijene starije i od samog suncevog sistema. Postoji jos pitanje mjeseceve prasine koja je bila oko kamenja. Ispitivanja su pokazala kako je ta prasina starija milijardu godina i od samog kamenja sa mjeseca koji su ispitivani. Ove informacije nije moguce naci u sluzbenim izvorima koji i dalje tvrde da su kamenja sa mjeseca stara otprilike koliko i zemlja. Kamenje sa mjeseca je starije od najstarijeg pronadenog na zemlji, a to se objasnjava zemaljskom aktivnom prirodom koja unistava stare stijene za razliku od mjeseca za kojeg se smatra da je mrtav pa tako nista ne moze utjecati na stijene. Znanstvena zajednica je podijeljena oko te pretpostavke i objasnjenja, no sluzbena znanost ostaje kod tvrdnje kako je mjesec mrtav i prirodni satelit zemlje. 1. od kuda je doslo kamenje i prasina koje su astronauti donijeli sa mjeseca? 2. gdje je mjesec bio prije suncevog sustava, ili kako je dosao do zemlje u udobnu orbitu? Opcenito govoreci, mjesec ima 3 sloja stijena koje se protezu do dubine od 150 milja. Ako su mjesec i zemlja formirani u isto vrijeme, onda bi materijalna kompozicija slojeva trebala biti donekle slicna za prepoznavanje. Ipak, zeljezo kojeg ima u izobilju na zemlji, na mjesecu je vrlo rijetko. Mjeseceva gustoca je 3.34 grama po kubicnom centimetru, nasuprot gustoci zemlje koja je 5.5 grama po kubicnom centimetru. Razlike u gustoci vode do pretpostavke da mjesec vjerojatno nema cvrsto srediste, poput zemlje, pa tako nedostatak sredista utjece na razlike u gustoci. Mogucnost da je mjesec ispunjen supljinom, prvi puta je spomenuta 1961 (Carl Sagan) i odmah karakterizirano kao pogresna informacija. Suplji satelit ne moze biti prirodni, no suplji satelit moze biti umjetni. Umjetni znaci da je izgraden, sto ne moze odgovarati mjesecu. 1962-1963 informacije pokazuju mogucnost da je mjesec ili suplji, ili sadrzi bitne kolicine \"negative mascons\". Negative mascons znaci da su podrucja unutar mjeseca mnogo manje gustoce nego ostatak mjeseca, ili da jednostavno ima velike prazne prostore - supljine. To znaci da kada su Rusi i SAD dosli na mjesec, vec im je bilo poznato kako je on vise ili manje suplji. U prijevodu, to znaci da su znali-pretpostavljali da je to satelit umjetnog porijekla. Dokazi visokih rezolucija pokazuju male detalje o mjesecevoj povrsini, te je do takvih podataka moguce doci samo preko vrlo skupe i osjetljive opreme. Zbog cijene, takvi aparati nisu dostupni siroj javnosti. Oprema postoji, no ona je pod sluzbenom kontrolom. Cinjenica je da su dokazi u visokoj rezoluciji o mjesecu sluzbeni, i nisu dostupni javnosti. Umjesto toga, sluzbeni izvori nastavljaju pustati u javnost samo dokaze u manjim rezolucijama. Dokazi niske rezolucije su dio spin doktrine mrtvog mjeseca, posto je sigurno da bi dokazi visoke rezolucije prezentirali sasvim drugacije razumijevanje mjeseca. Koncept mrtvog mjeseca je siroko rasiren samo zbog toga sto su DOSTUPNI jaki dokazi koji to potvrduju. DOSTUPNI dokazi niske rezolucije su tako brojni da formiraju logicku sigurnost prihvacenoj ideji o mrtvom mjesecu. Ako se postavi pitanje sta se moze vidjeti na mjesecu sa KAKVOM OPREMOM, vrlo brzo ce se doci do zakljucka o zataskavanju informacija. Opservacije svjetlecih fenomena na mjesecu nisu nimalo rijetke. 1968 publiciran je Chronological Catalog of Reported Lunar Events. Ovaj katalog dokumentira 579 dogadaja u razdoblju od 1540 do 1967, a 75% dogadaja su karakterizirani kao svijetleci fenomeni. Ostalih 25% su objasnjeni kao mjeseceve magle, i drugo. Vazno je napomenuti da katalog sigurno ne sadrzi sve dostupne informacije. Nakon uklanjanja stotina izvjestaja koji su se cinili sumnjivima, mnogo vise od 2600 dogadaja je moglo biti zabiljezeno umjesto samo njih 579. Primjer, u drugoj polovici 19 stoljeca Royal Astronomical Society u Britaniji je zabiljezio 1600 dogadaja u samo dvije godine nakon postavljanja 13 incnog teleskopa. NASA nije niti priblizno dokumentirala sve dogadaje, samo dio. Katalog je kontradiktoran sam sebi u dijelu kada opisuje izvjestaje koji nisu u katalogu. Pise sljedece: \"Pokusali smo eliminirati sve sumnjive izvjestaje iz kataloga. Neodgovorno zapazanje je otkriveno u samo jednom sucaju.\" Postavlja se pitanje o brojnosti zapazanja koja su izbacena iz ovog kataloga. Zanimljivo je usporediti cinjenice da su u to vrijeme na trzistu bili dostupni teleskopi do 14 inca. Ako sada usporedimo 579 dogadaja koje je NASA 1968 stavila u katalog, primjetit cemo da je svaki od tih dogadaja moguce opazati sa obicnim 8 incnim do 14 incnim teleskopom. Ova cinjenica NIJE navedena u katalogu, dok je poznato kako su sluzbeni teleskopi nedostupni javnosti daleko jaci te pruzaju mnogo vecu rezoluciju i mogucnosti promatranja. Postoje odredena podrucja na mjesecu koja su poznata po raznim svijetlecim fenomenima i pojavama, no niti jedna SAD ili Ruska letjelica nije sletila niti blizu nekom od tih podrucja. Svi letovi su bili na podrucja oko mjesecevog ekvatora koja nisu poznata po lunarnim aktivnostima. 1998 znanstvenici su objavili iznenadno otkrice o postojanju vode na mjesecu. To otkrice je zapravo vec bilo poznato mnogo ranije no nije bilo prisutno u siroj javnosti i znanstvenoj zajednici. Jos 1903 W.H. Pickering je u svojoj knjizi objasnio stotine teleskopski opservacija mjesecevih promjena koja su vodila prema zakljucku kako na mjesecu postoji atmosfera i voda. Iako nije bio sam u svojim zapazanjima, prica o mrtvom mjesecu bez atmosfere i vode potrajala je jos dugo, i desetljecima nakon sto je zavrsila svemirska era 1972. M.K. Jessup i V.A. Frisoff objavili su knjige (1957 i 1959) koje je tesko znanstveno pobiti sa temom atmosfere na mjesecu, vode i vegetacije. Njihove knjige su se vrlo brzo prestale objavljivati do mjere do koje ih je bilo tesko uopce pronaci, a isto je tako i danas. Do 1958 je kroz povijest bilo zabiljezeno tisuce izvjestaja o mjesecevim anomalijama. Smijesno je pomisliti da NASA nije razmotrila tako velik broj povijesnih dokaza. Bilo kako bilo, tek 1997 potvrdeno je postojanje \"slabe\" atmosfere, pri kojem je razmatrano vrlo malo atmosferskih opazanja i pojava. Ovaj tekst nece obraditi anomalije koje su opservirane i dokumentirane o pojavama na mjesecu koje se ne mogu drugacije opisati nego jedino vodene inteligencijom. Takvih je vrlo mnogo, previse da bi se izdvojili vazniji primjeri. Mnogo je izvjestaja o \"crnim\" ili svijetlecim tijelima koje prelaze mjesecevu povrsinu a mogu biti zapazene cak i sa boljim komercijalnim teleskopom (da, pojave moraju biti zaista velike da bi bile opazene). Poznati su npr: NASA photo No. 16-19238, No. 11-37-5438. Niti jedan takav izvjestaj nije u NASA katalogu koji je izdan 1968. Maurice Chatelain je 1978 objavio knjigu Our Ancestors Came from Outer Space, a tu rijetku knjigu je vrlo tesko pronaci. Maurice Chatelain je bio voda tima koji je dizajnirao i izgradio Apollo komunikacijski sistem za NASA-u. Vodio je istrazivanja novog radara i komunikacijskih sistema u Ryan Electronics, vlasnik je 11 patenata ukljucujuci i automatski radar za sistem slijetanja na mjesec u Ranger i Surveyor misijama. Njegova poznata izjava: Sve upucuje na to da su Apollo i Gemini letove slijedile svemirske letjelice vanzemaljskog porijekla. 1991 sirom svijeta poceli su se pojavljivati kilometri video snimaka NLO aktivnosti, nakon sto je kamera postala cijenom dostupna siroj javnosti. Tisuce nezavisno zabiljezenih video dokaza, i fotografija. Kada se za neke od tih snimaka i fotografija dokazalo da su lazne, automatski se rasirila pretpostavka da su svi video materijali i fotografije lazno napravljeni uz pomoc sada vec dostupne racunalne tehnologije. To medutim, ne mijenja cinjenicu da se jos do dan danas sve vise i ucestalije pojavljuju video snimke i fotografije NLO aktivnosti. Iako je video materijala o NLO aktivnostima sada vec toliko mnogo posvuda u svijetu da ih je tesko pobiti, sluzbena stajalista i stavovi nisu se nimalo promijenili. Sluzbena opovrgavanja NLO aktivnosti ukljucuju vladu, znanstvene i vojne stavove. Opovrgavanje dokaza o NLO aktivnostima sustavno se radi, no pitanje je zasto? Zanimljivost vezana uz mjesec je to da sa zemlje vidimo samo jednu njegovu stranu. Tamna strana mjeseca je dio mjeseceve povrsine koja se nikada ne vidi sa zemlje.

VL
GO
gocat
12:12 26.07.2010.

Cilj ovog teksta nije prezentirati dokaze, nego pokazati da dokazi ne igraju veliku ulogu. Postoji poveći obujam neobičnih podataka o Mjesecu koje nije moguće osporiti usprkos tome što su neobični. Upravljanje informacijama ima veze sa uspostavom bilo čega što trebaba oblikovati ono što čini stvarnost unutar određenog društvenog okvira, ili unutar neke društvene skupine. Drugim riječima, stvaranje stvarnosti i upravljanje informacijama su na neki način u suodnosu - najviše zbog toga što se stvarnost ne može konstruirati ukoliko se informacijom koja se na nju odnosi na neki način ne upravlja. Proces konstruiranja stvarnosti zahtjeva tri vrste djelovanja, od kojih svako uključuje nadarenost za upravljanje informacijama: 1. dokazi, cinjenice i informacije koje bi mogle poslužiti kao oslonac stvarnosti (time dokazujući da je ona realna) trebaju biti naglašene, a najbolje da se podučavaju kao isinite. 2. dokazi, cinjenice i informacije koje teže dekonstrukciji realnosti, moraju biti na neki način uklonjene. 3. namjerno uvođenje korisnog privida (iluzije) ako i kada se ne može postići da se 1. i 2. tocka učine dosljednima ili kada se njima ne može kreativno upravljati Bilo tko tko može postati stručan u baratanju sa ova tri faktora otkrit će da su njegove vještine iznimno na cijeni. Pojam \"spin doktor\" je novijeg datuma, ali je zato zanat prilično star i ima tradiciju. Vještina se najčešće povezuje sa političkim intrigama, no u proširenom obliku znanost, filozofija, ekonomija i sociologija takoder su natrpane spin doktorizmom ili njegovim talogom. Dvije cinjenice koje spin doktorima olaksavaju posao: 1. velika vecina ljudi nece traziti dodatne informacije i takav stav odrzavaju tokom cijelog zivota 2. vecina ljudi ce prihvatiti korisnu iluziju kao informaciju, posto ona sadrzi informacije koje ce maknuti iluziju sa drugih informacija Primjer kako funkcionira stvaranje realnosti u ovom slucaju mozemo je pretpostaviti kao racunalo koje ako primi informaciju koja je konfliktna, ono ce je mehanicki odbaciti, a ako informacija bude pozeljna, ono ce je mehanicki prihvatiti. Sve sto je potrebno da se odrzava spin kontrola mentalnog programa je unos i odrzavanje informacija koje su pozeljne i odbacivanje, brisanje informacija koje su konfliktne. Namece se pitanje, tko stvara realnost? Ljudi smatraju kako upravo oni stvaraju realnost. Ako uzmemo u obzir dovoljno informacija i dokazanih cinjenica postavlja se pitanje: tko stvara realnost koja NIJE dokazana ili provjerena? Vecina ljudi ne stvaraju realnost na osnovi vlastitih zakljucaka, nego su vise manje naviknute na prihvacanje realnosti oko njih. Tako dolazimo do zakljucka kako se realnosti stvaraju od nekolicine onih koji vide zaglupljenost vecine. Od svih mogucih kandidata koji zahtijevaju management realnosti, mjesec je jedan od najvecih primjera. Ako se dovoljno cinjenica i dokaza o mjesecu usporedi, primjecuje se kako je mjesec tretiran enormno velikim dozama spin doktrine. Najznacajniji primjeri koji se ticu zbunjujucih zakljucaka o mjesecu: 1. tradicionalni i sveprisutan opis mjeseca kao mrtvog, prirodnog zemaljskog satelita okruzenog vakumom koji je nastao u vrijeme nastanka planeta zemlje 2. moderna znanost je dokazala kako nista od ovog (1) nije tocno 3. moderni mainstream (znanstveni, vojni, politicki, kulturalni) i dalje nastavlja inzistirati da je mjesec mrtav, prirodni satelit zemlje. 4. dimenzije razlicitosti u propagandi koja se nastavlja (3) u usporedbi sa (2) je toliko velika da je to tesko prihvatljivo 5. zbog toga sto (3) nastavlja da postoji, a (4) mora biti implementiran i provoden, nesto zaista VELIKO mora biti u igri. Tocnu prirodu spin doktrine o mjesecu nije lako predociti. Svejedno, spin i zataskavanje dobiva veliku efikasnost zbog toga sto je vecina ljudi potpuno ignorantna prema realnosti koja im se prezentira. U ovom slucaju opce ignoriranje ukljucuje prosjecno znanje o mjesecu. Vrlo malo ljudi ima ikakav interes da pocne. Ako netko nema dovoljno znanja o tome sto je mjesec, nema osnovu za prepoznavanje po kojoj moze reci da nesto nije mjesec. Moderna znanost jos uvijek stoji kod stava kako je sistem zemlje i mjeseca nastao prije oko 4.5 milijardi godina. Nema sumnje u to da je mjesec prirodni satelit formiran kada i zemlja, takoder i od slicnog sastava kao i materija na zemlji.

VL
OB
-obrisani-
16:37 26.07.2010.

Gocat = jako pametan i mudar čovjek.

VL
TO
torrente
12:05 27.07.2010.

kakvi vanzemaljci .nacisti su počeli praviti leteće tanjure pred kraj drugog svjetskog rata , za šta postoje i dokazi. i gle čuda par godina poslije masovna viđenja nlo-a, ili kao ko fol pad nlo-a u rozvelu.vladajuća elita namjerno sa timm letjelicama plaši narod i istodobno javno negiraju pojavu tih letjelica , mada su mnoge snimljene , sve iz razloga što su vanzemaljci savršen paravan za totalnu kontrolu ljudi

VL
RI
riousa
07:53 29.07.2010.

Jos ima onih koji vijeruju da je covijek bio na mijesecu ha ha ha ha. Nikad niko nije na mijesecu ni blizu bio. Pogledajte videona yutube ( fake moon landing) . i prije par dana ovde u americi je bila tv serija o tome zasto je NASA lagala o covijeku na mijesecu. Sve je to snimljeno u holiwodu ljudi koji su snimali to u javnosti kazu da je sve laz. Jos uvijek ne postoji tehnologija kako da se plovi kroz svemir. Lazu svi samo zbog novca i radnih dobro placenih mijesta. Covijek nema niti moze da napravi tehnologiju da plovi svemirom. Niti ce ikad moci. A zasto? Kratko receno covijeku je mijesto gdje i jest i nigdje vise a proci ce vremena da to shvati.

VL
SI
sikert
12:19 03.08.2010.

AU, što ga ovaj GOCAT zna i ima vremena za prepisivanje tuđih tekstova -sranje. Ovo je remek djelo-\"Od svih mogucih kandidata koji zahtijevaju management realnosti, mjesec je jedan od najvecih primjera. Ako se dovoljno cinjenica i dokaza o mjesecu usporedi, primjecuje se kako je mjesec tretiran enormno velikim dozama spin doktrine\".-al ga sere-mjesec zahtjeva menagement realnosti... pročitaj ti sinko šta znači to u leksikonu pa onda prepisuj gluposti ka ne znaš sam napisati.A i tko ti tom sve pročita do kraja.Objavi plagijat, možda se obogatiš.

VL
Avatar Nikica Velikovski
Nikica Velikovski
10:55 10.08.2010.

Mujo kuje konja po mjesecu, a amerikanci mulu u arizonskoj pustinji

VL
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.