Predstojeća superizborna godina, u kojoj će birači početkom lipnja najprije birati zastupnike u Europskom parlamentu, a onda i saborske zastupnike, pa još i predsjednika Republike, može biti godina promjena, ali može ostati i godina kontinuiteta. Riječ je, dakle, o potencijalno prijelomnoj godini, koja bi mogla dati odgovore na niz važnih pitanja, koja se tiču budućeg razvoja Hrvatske, položaja Hrvatske u Europskoj uniji, utjecaja međunarodnog okruženja na nas, kao i stanja hrvatskog društva i kondicije naših demokratskih institucija.
Međutim, i bez trostrukih izbora Hrvatska je na svojevrsnoj prekretnici. Ulaskom Hrvatske u Schengen i uvođenjem eura, nakon pridruživanja Europskoj uniji i NATO-u, dovršen je proces pune integracije Hrvatske u euroatlantske saveze, formalno započet početkom stoljeća, premda je proces euroatlantskih integracija Hrvatska simbolično započela još početkom devedesetih. Okončanjem jedne povijesne faze Hrvatska je stigla na početak novog razdoblja, koje je još uvijek u velikoj mjeri tabula rasa. Zemlja mora odrediti nove strateške ciljeve i nove prioritete, nakon što je one prošle ostvarila, iako se čini kao da hrvatska politika toga još nije svjesna i kao da želi još malo uživati u plodovima dosadašnjeg rada. U tome, dakako, prednjači aktualni premijer Andrej Plenković, koji na predstojećim izborima želi kapitalizirati ono što u velikoj mjeri smatra vlastitim političkim postignućima, ostvarenima nauštrb volje drugih političkih aktera, negativnog raspoloženja javnosti, a ponekad čak i prigušenog nezadovoljstva unutar samog HDZ-a, pogotovo na nižim razinama, na kojima Plenkovića nikad nisu prihvatili kao autentičnog hadezeovca. U superizbornoj godini doznat ćemo, uostalom, i ostaje li Plenković u Hrvatskoj. Premda se o Plenkovićevu odlasku u Bruxelles špekulira praktički od trenutka kada je on sada već davne 2016. godine vratio u hrvatsku politiku upravo iz Bruxellesa, i to ne bez razloga, iz HDZ-a sada uvjeravaju da Plenković, koji je već sedmu godinu na čelu Vlade, čime je postao najdugovječniji hrvatski premijer, ide po treći uzastopni premijerski mandat. Međutim, ovdje valja imati na umu da te dvije stvari – osvajanje trećeg mandata i potencijalni odlazak u Bruxelles – zasad nisu nužno u koliziji. Naime, Plenković može računati na visoku poziciju u Bruxellesu, a u njegovu slučaju vjerojatno samo takve dolaze u obzir, samo kao premijer i izborni pobjednik, a ne izborni gubitnik.
potencijalno prijelomna godina
Deset pitanja za godinu izbora: Imaju li afere utjecaj na HDZ? Tko će predvoditi opoziciju?
I bez trostrukih izbora iduće godine Hrvatska je na prekretnici: zemlja mora odrediti nove strateške ciljeve. No umjesto toga, Plenkoviću je nakon 'godine isporuke' važnije pošto-poto dobiti i sljedeće izbore pa smo ušli u – 'godinu darova'
Komentara 5
LO
Nadam se da će AP dobiti što zaslužuje za sav svoj dosadašnji rad kao predsjednik Vlade i HDZ-a. REMETINEC.
CO
Neznam koje opcije će se pojavit ali ni za jednu demokraciju nije dobro da vladajući ostaju toliko dugo na vlasti. Promjene su zdrave.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Svi znamo da za Hrvatsku vise nije dobar kradeze. Ispuhali su se, za njima je ostala oronula Hrvatske. Promjene su potrebne. I nikako ne smijemo zaboraviti socijalni pristup. Transparentnost, bez grabizma, otvorenost kritikama. I iznad svega prihvacanje dobrih ideja , , bez obzira od koga dolaze i bez obzira tko je na vlasti. Zato imamo Sabor. Tu se predlaze i raspravlja. Tu ne moze biti zetoncica samo za jedan glas vise. Vise konstruktivne suradnje bilo bi najbolje.Bez sabotiranja , bez vrijedanja. Samo tako Hrvatska moze ici u promjene na bolje. Za sada se pokazalo da su bolje za Hrvatsku one stranke koje podrzavaju socijalni program. Nazalost ova Vlada nije pokazala socijalnu osjetljivost. Osim toga predugo su na vlasti a to uvijek dovodi do narcisoidnosti.