Amblematski roman o homoseksualnoj ljubavi “Maurice” engleskog književnika s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće Edwarda Morgana Forstera konačno se može čitati i u hrvatskom prijevodu. Objavila ga je Mozaik knjiga u prijevodu Petre Mrduljaš Doležal i pod uredničkom paskom Zorana Maljkovića. Roman je u nas poznatiji po filmskoj ekranizaciji iz 1987. godine koju je režirao slavni James Ivory, kao što je i romanopisac Forster poznatiji baš po filmskim ekranizacijama, nego po svojim i ne tako brojnim literarnim djelima.
Tu bi svakako trebalo spomenuti filmove “Put u Indiju”, “Soba s pogledom” i “Howards End” koji su svaki na svoj način svjedočili o Forsterovim preokupacijama i svjetonazoru. Naravno, romanu “Maurice” pripada posebno mjesto u književnom djelu autora koji je navodno čak trinaest puta bio kandidiran za Nobelovu nagradu, a između ostaloga, supotpisuje i libreto za poznatu Brittenovu operu “Billy Budd”.
Kako je za svog dugog života (umro je u devedeset i prvoj godini života 1970., a rođen je 1879.) pažljivo skrivao vlastitu intimu, Forster nije dozvolio da roman “Maurice” ugleda svjetlo dana za njegova života. Stoga je roman objavljen tek nakon njegove smrti, a u hrvatskom izdanju možemo pročitati i autorov pažljivo sročen duhoviti pogovor u kojem autor tvrdi da ga je u osnovi napisao još 1913. godine, a završio 1914. godine. Iako je i u kasnijim periodima pomalo čeprkao po rukopisu, postavlja se pitanje zašto je onda za njegovo objavljivanje trebalo čekati gotovo šezdeset godina?
Pa upravo zbog britanskog službenog i čvrsto zacementiranog i ozakonjenog stava prema homoseksualizmu još na pragu 20. stoljeća. Kako je autor inzistirao da njegov “Maurice” završi sretnim krajem u kojem se dvoje homoseksualaca ne osvrću na društvene obzire i stege te biraju zajednički život, a ne bijeg u heteroseksualni brak ili put u daleku Argentinu, nije htio biti optužen za propagandu zabranjenih ljudskih odnosa, pa je s objavom romana čekao nove društvene okolnosti, ali i najsigurniji bijeg u onostrano.
“Maurice“ je ljubavni roman o mladom, u osnovi bezbrižnom i pomalo gotovanskom studentu Mauriceu Hallu koji za vrijeme studija spoznaje svoju seksualnu prirodu zahvaljujući studentskom kolegi, osviještenom Cliveu Durhamu. A kada nakon niza odbacivanja i preispitivanja muške ljubavi Maurice konačno prihvati Durhama, ovaj se odlučuje za povratak u utabane heteroseksualne tračnice, ženi se i bez puno objašnjavanja i ograda prekida s homoseksualnom praksom, a onda i s iznenađenim Mauriceom.
Pomalo sluđeni Maurice koji se pokušava i psihijatrijskim krajnje nategnutim seansama vratiti heteroseksualnosti, baš u Cliveovu bračnom gnijezdu započinje novu, opasnu i strastvenu vezu s lovočuvarom Alecom Scudderom koja uz podosta mutnih virova ipak završava sretno. Poruka romana kristalno je jasna, moguće su i sretne homoseksualne veze i upravo u toj poruci krije se i potencijalna ‘opasnost’ ovog zapravo vrlo čedno napisanog romana koji dvolično englesko društvo u vremenu prije Prvog svjetskog rata još očito nije moglo progutati.
I dok je u prvom dijelu romana Forsterovo pripovijedanje podosta grozničavo i pomalo treperavo, puno anegdota iz studentskog života i direktnih kritika engleskog strogo podijeljenog društva na bogate i siromašne, povlaštene i potlačene, čim se uspostavi čvršći i iskreniji odnos između Mauricea i Clivea, roman dobiva sigurniji, realističniji tok. Dobiva ljubavnu kičmu oko koje se isprepleće direktna kritika hipokrizijskog društvenog poretka u kojemu Crkva ima neupitni monopol na moral, a onda i na pravni poredak. “Maurice” je roman u kojem autor nimalo ne krije da mu ženski likovi, osim čvrsto zamišljenih likova majki, ne trebaju i da ga ne zanimaju. Stoga je i danas zanimljiv kao razotkrivajući prozor u labirintski homoseksualni geto s početka 20. stoljeća u kojem ljudi skrivajući vlastitu prirodu i intimu bespogovorno poštuju društvene uzuse radi očekivanog materijalnog i duhovnog probitka ili građanske komocije.
