Uzimaš i daješ mito, plaćaju ti skupocjene letove, večere, smještaj u luksuznim ljetovalištima diljem svijeta, satovi na ruci, markirana odijela dobivena na poklon skuplja od mjesečne plaće radnika u privredi, ali trebaju ti da dogovaraš s pajdašima kako preveslati državni proračun i dobro zaraditi. Kada se obruč stisne, kada igra postane opterećenje onima koje ne smiješ dirati, tada te uhite, ti sve priznaš, nagodiš se s kime već trebaš i 11 mjeseci kazne zatvora odradiš kroz – rad za opće dobro! I sve pet! Doduše, radnik koji mjesečno zarađuje manje od cijena odijelca direktora neke, recimo, državne tvrtke koji ide u zatvor teško tog optuženika može zamisliti da sadi cvijeće oko neke bolnice ili ustanove i tako doprinosi dobrobiti zajednice u kojoj odrađuje rad za opće dobro! No, to je već problem promatrača. Koji ne kuži da nam, baš zbog takvih osuđenika, opće dobro cvjeta!
Da sam ja političar sa kriminalnim sklonostima pa normalno da bih na sve položaje stavljao gurao svoje ljude koji bi mi kasnije bili dužni vratiti uslugu i koje bih mogao kontrolirati. Drugo pobrinuo bih se za pravosuđe da obuhvatimo sve instance, te jedno pod pritiskom javnosti naš državni odvjetnik bi išao na nas ali to bi bio samo privid da se nešto dešava, na sudu bi se sklapale čudne pogodbe i zastare. Također za kritičnu industriju kao energetika i zbrinjavanje otpada razvijao bih monopolno tržište, da nema konkurencije ali niti da nema brzog rješenja, jer otpad ne voli čekati na ulici pa koliko god ti bio loš ti ćeš dobiti taj posao jer si jedini kojeg je država štitila i pustila da opstane. Lovom ukradenom od domovine kupovao bih novogradnju a za cijenu ne bih niti pitao , jer kako došlo tako i otišlo. Ukoliko bi me netko prozvao za kriminal ja bih ga optužio da me ne voli samo zato jer ja volim Hrvatsku i Boga a ti si sotona i onaj koji nikada nije htio svoju državu. Eto to bi ja napravio.