Nakon uvodnih riječi, suđenje Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču nastavljeno je svjedočenjem prvog svjedoka tužiteljstva. Proces je uvelike otežan i usporen jer je bila riječ o zaštićenoj svjedokinji, koja se vodi kao broj 136.

U sudnici je postavljen paravan, pa se s novinarske galerije nije mogla vidjeti svjedokinja, a na TV ekranima elektronički joj je prikriven lik. Glas nije bio izmijenjen. Pola rasprave bilo je zatvoreno za javnost.

U protuispitivanju, koje je poveo Gotovinin odvjetnik Greg Kehoe, ubrzo postalo jasno da je riječ o ženskoj osobi koja je za Oluje radila u Kninu kao prevoditeljica. Nije, osim jedne rođakinje, imala bližu rodbinu u Kninu. Ostala je u vojarni UN-a Jug 45 dana poslije Oluje, a na teren počela izlaziti 16. kolovoza. Rekla je da je ishodila dozvolu koju joj je potpisao Ivan Čermak, ali ju je zlorabila jer joj je bilo dopušteno kretanje po Kninu, a ona je išla u obilazak popaljenih sela.

Svjedokinja haaškog tužiteljstva svjedoči uz ograničene mjere zaštite identiteta, zaštitom lica i izmijenjenim glasom

Podaci iz treće ruke
Tužitelji su je pozvali, na temelju njezinih dviju izjava, iz 1996. i iz 2007., želeći dokazati prekomjerno granatiranje Knina, ubijanje i progon civila i tjeranje Srba iz kuća. Te pisane izjave tajne su za javnost. U jednom je trenutku tužitelj umalo otkrio identitet svjedokinje pokazivanjem dokumenta na kojem se vidi njezino ime, ali je to spriječio sudac Orie.

Obrana je ipak pokazala o čemu je riječ. Postalo je jasno zašto je dan prije Luka Mišetić izjavio da su “prevoditelji koji su radili za UN bili povezani sa srpskom agenturom”. Indicija za to u slučaju svjedokinje, nije to što je njezin “dečko” bio specijalac vojske pobunjenih Srba, nego to što je prethodno dolazila do imena svjedoka koji su svjedočili o krimenima hrvatskih vojnika preko Veritasa Save Štrpca.

Obrana je pokazala da gotovo ništa od onoga što navodi u pisanim izjavama nije vidjela iz prve ruke, nego je uzimala izjave stanovništva. Često i prenesene izjave iz druge i treće ruke. Kada je govorila da su imena i podatke o ubijenima službenici policije UN-a slali hrvatskoj strani, branitelj Kehoe ju je pitao: – Jesu li ti popisi slani Gotovini?Ona je odgovorila: – Ne. Slani su civilnoj policiji.

U svojoj pisanoj izjavi navela je i slučaj iz sela Vrbnik, gdje je vidjela ubijenog mladića u (srpskoj) uniformi, a grupa hrvatskih vojnika nije dopustila njoj i UN-ovcima da izađu iz vozila i obave očevid. Kehoe je rekao: Riječ je o Čedomiru Milošu.  Vi ne znate da je on živ? Svjedokinja: – Osoba je bila u stanju raspada.

Uskače i sudac Orie i pita je li znala identitet “ubijenog”. Nije, odgovara ona ponavljajući da je mladiću vidjela lice s manje od dva metra udaljenosti iz auta. Bilo je crno, spaljeno. Kehoe objašnjava da da je riječ o Č. Milošu koji je tog dana uhićen nakon što je bacio ručnu granatu. Sugerira da je zato bio crn u licu. Svjedokinja kaže da je ona ubijenoga vidjela ujutro... Dvojba će biti riješena u nastavku dokaznog postupka obrane.

Obrana je tri sata ispitivala zaštićenu svjedokinju, a ona će svjedočiti i sutra

Nepouzdani svjedok
Obrana je prešla na novi “incident”, slučaj ubojstva Miloša Borjana i drugih. Svjedokinja je, očito, svjedočila da su hrvatski vojnici pobili četvoricu Srba na traktoru.
Kehoe: Tko vam je dao informacije o Milošu Borjanu? Svjedokinja: Prevodila sam kada su svjedoci davali izjavu UN-u. Kehoe: 5. kolovoza? Svjedokinja: Da. Kehoe: Svjedoci su vam rekli da je bila riječ o grupi vojnika RSK? Svjedokinja:Miloš Borjan je bio na traktoru s još jednim civilom i četvoricom vojnika, hrvatski su ih vojnici sve ubili, ostale pustili. Kehoe: Jesu li vam ti svjedoci rekli da su vojnici RSK prvo pucali na hrvatske vojnike? Svjedokinja: Ne. Koheo: Znate li da je Borjan bio vojnik RSK? Svjedokinja: Kako bih znala, nisam znala dečka... Kehoe: Nisu vam rekli da je bio vojnik i napustio liniju fronte? Svjedokinja: Ne.

Nakon te rasprave, obrana je izvukla incident na Atlagića mostu. Svjedočila je da su hrvatski vojnici ubili muža jednoj ženi, a nju potom natjerali da gola trči po Kninu. Kehoe utvrđuje odakle joj ta priča. Čula ju je od drugog prevoditelja, ne sjeća se, kaže, kojega. Potom je priznala da je ta imena dobila u Veritasu.