Tog sam dana, 25. kolovoza 1995., vodio jednu grupu pripadnika Hrvatske vojske preko Grubora sve do brda iznad željezničke stanice. Natrag sam se vraćao istim putem kroz selo Grubore. Seljani su ondje radili uobičajene poslove i sve je bilo u redu. Rekao sam im da siđu dolje u selo Plavno jer je toga dan trebao biti sastanak s UNPROFOR-om. Otišao sam, a možda sat vremena nakon toga, oko 12 sati, do mene je došao jedan čovjek i rekao mi:
– Gore Grubori!.
Nakon toga sam zajedno s vojnicima UN-a sišao u selo. Našao sam ubijenog Jovu Grubora, bio je zaklan, a njegove tri krave bile su ubijene.
Marija Grubor, njegova majka, bila je bačena u vatru i izgorjela, a njezina kuća zapaljena. Vidio sam i Miloša Grubora koji je ležao i bio ubijen u svom krevetu.
Đuru Karanovića i Milku Grubor našao sam mrtve na livadi, dok jednog od seljana do danas nitko nije našao. Pokraj njihovih mrtvih tijela nije ležalo nikakvo oružje. Gorjele su skoro sve kuće u selu, a stoka je bila pobijena i popaljena. Ne znam tko je to učinio. No, reći ću vam tek da su oni koji su otišli na sastanak s UNPROFOR-om – preživjeli, a oni koji nisu otišli na taj sastanak i koji su ostali u Gruborima – pobijeni su – rekao je u svom iskazu jedan od svjedoka u slučaju Grubori.
Zbog ratnog zločina nad civilima u tom selu te paleža stoke i kuća, počinjenom malo nakon akcije Oluja, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu nedavno je podiglo optužnicu protiv Frane Drlje (47), Bože Krajine (53) i Igora Benete (37), bivših pripadnika ATJ Lučko.
Trojac se branio šutnjom
Prema optužnici, zločin za koji se terete, počinili su 25. kolovoza 1995. u Plavljanskoj dolini za vrijeme trajanja oružanog sukoba između Oružanih snaga RH i srpskih paravojnih formacija. Optuženi trojac, kao dio Antiterorističke jedinice Lučko, pretraživao je teren u akciji kodnog imena Oluja obruč, a Drljo i Krajina bili su vođe grupa koje su ušle u Grubore.
Drljo i Benata, prema optužnici se terete da su osobno pucali u civile s više za sada nepoznatih osoba, dok se Krajina i Drljo terete i da nisu spriječili svoje podređene u tom činu u kojem je ubijeno šest osoba.
Optuženi trojac u istrazi koja je trajala godinu dana, tijekom koje su oni bili u pritvoru, branio se šutnjom. Tijekom istrage saslušan je veći broj pripadnika ATJ Lučko koji je sudjelovao u toj akciji, a neki od njih su iskazivali da je Drljo, po okončanju akcije, za razliku od drugih vođa grupa, odbio predati pisani izvještaj. Iako su neki svjedoci iskazivali da su vidjeli počinjenje zločina kao i osobe koje su ga počinile, kasnije su ti iskazi relativizirani. Možda upravo zbog toga, tužiteljstvo baš ne vjeruje bivšim specijalcima, pa se tako na jednom mjestu u optužnici navodi kako je "očigledno da pripadnici ATJ Lučko, koji su kritične zgode bili u selu Grubori, ne žele iskazivati o događajima koje su vidjeli u tom selu".
Odgovorili su na vatru
U pisanom izvješću, vezanom za događaj, koje je potpisao Božo Krajina, navodi se pak kako su pripadnici ATJ Lučko u Gruborima pucali jer je na njih otvorena vatra. Krajina je u tom izvješću tvrdio i da su svi u selu pozvani da se predaju, nakon čega su naoružane osobe iz Grubora ponovno zapucale po specijalcima. Drugo pisano izvješće spominje osam do deset naoružanih osoba koje su pucale po specijalcima te četiri civilne žrtve.
No, to izvješće pobijaju izvješća drugih vođa grupa, iz kojih proizlazi da tog dana u selu Grubori nije bilo postupanja prema neprijateljskim vojnicima.
Pobija ga i činjenica da pokraj ubijenih civila, uglavnom staraca, nije nađeno oružje te da su neki od njih ubijeni u svojim kućama, čak i krevetima. Kako su kuće nakon toga spaljene, tužiteljstvo zaključuje da je to učinjeno da bi se prikrili svi tragovi zločina.
