Nije on oduvijek bio takav kakvim ga u posljednjih tridesetak godina prikazuju: u se zatvoren, osobenjak i urbani pustinjak, koji odbija sva priznanja, nagrade i počasti, a naročito one koje bi mu mogle egzistencijalno pomoći. Recimo, na naslovnici BestBooka za veljaču 2024. vidimo ga na fotografiji Feđe Klarića s dopola ispijenom kriglom piva, koju prinosi usred riječi nekoga živog razgovora. Jedna je to od nekoliko slika snimljenih istoga dana u Splitu, prije skoro pola stoljeća. Na drugoj vidimo ga za stolom, u nedavno zatvorenom kafiću Gaga, sa slikarom Matkom Trebotićem i pjesnikom Srećkom Dianom. Četrdeset i jedna mu je, Trebotić godinu je mlađi, a Diana, jedini u odijelu i s kravatom, bivši ravnatelj Splitskog arhiva, odavno već je penzioner. Na trećoj Klarićevoj fotografiji, snimljenoj možda stotinjak koraka dalje, u pokretu je, s kaputićem je preko lijeve ruke i s aktntašnom u desnoj. Po svemu čini se da su neka sunčana zimska ili ranoproljetna doba, a možda je i kasna jesen. Nekim je poslom došao iz Zagreba, naišao je fotoreporter, i slikao ga zajedno s društvom. Drugo je bilo vrijeme, drukčiju su ulogu fotografije igrale u čovjekovu životu. Čak i ako si, kao Danijel Dragojević, bio čuven pjesnik, slikali bi te rijetko, jednom-dvaput godišnje, i svaka bi tvoja fotografija istovremeno bila i javna i privatna. Nije postojala ideja o denuncijantskoj naravi slike, nisu postojali tabloidi, nismo imali što jedni od drugih skrivati. Uhođenjem bavili su se samo Udbini žbiri.
Izbjegavajući ceremonijale i živeći životom običnoga hrvatskog umirovljenika, koji je, kao i njegov fotograf Feđa Klarić, radni vijek proveo živeći od novinarske plaće, Danijel Dragojević pokušao je izmaknuti revoluciji i niskim i bijednim estetskim i kulturnim kriterijima koji iz revolucije proisteknu
Ne propustite
Želite prijaviti greške?
Još iz kategorije
Molimo vas pričekajte...
Otvori KEKS Pay
- Otvori KEKS Pay
-
Pritisni
ikonicu
- Pritisni 'Skeniraj QR kôd'
- Skeniraj QR kôd