U Hrvatskoj ima 130 registriranih političkih stranaka i sve imaju zajedničku stvar: nijedna se ne zalaže za mijenjanje društvenog uređenja. To pak znači da su sve one službenice kapitala i da time posve dobrovoljno i nedvosmisleno sudjeluju u amaterskom kazalištu političkih sjena.
Tako su socijalisti i komunisti i demokršćani i zeleni i pravaši i laburisti i narodnjaci i “seljaci“ danas kapitalisti. Sve jedna vesela ekipa koja pleše u istom kolu oko kuće koja gori. Zato u Hrvatskoj nema političke alternative, zato nema razlika i zato sve akcelerirano odlazi u vražju mater. Pomireni s kapitalizmom, vodit će se žučne rasprave o tome treba li rušiti ovu ili onu vladu, ovog ili onog premijera, samo da se izbjegne jedini moguć, ispravan i svrsishodan angažman, a to je onaj na rušenju kapitalizma.
Jer hrvatski nacionalni interes u 21. stoljeću niti se smije niti se može braniti na Bleiburgu ili u Jasenovcu, već se mora braniti na burzi rada. Ti su uredi i njihovi popisi danas masovne grobnice u koje se dovlače poniženi pa masakrirani i bacaju na hrpu, tu traju uzaludne identifikacije ubijenih radnika. Zavodi za zapošljavanje, spomen-kosturnice i komemoracije koje se izbjegavaju vidjeti, ali se održavaju pod visokim pokroviteljstvom Vlade, Sabora, premijera, predsjednika, Crkve i opozicije prepune su žrtava kapitalizma, agresora koji četvrt stoljeća harači Hrvatskom i manifestira neizrecivu okrutnost. Ako je nešto nedvosmisleno od osamostaljivanja naše državice do danas, onda je to činjenica da je kapitalizam samo rijetkima donio blagostanje, dok je većina potpuno deklasirana.
Proces uništavanja ljudi ni izdaleka nije gotov
A proces uništavanja ljudi ni izdaleka nije gotov. On traje smišljeno, u etapama i po djelatnostima. I premda je ovakav društveni sustav pokazao neodrživu krvoločnost, u Hrvatskoj se ne javlja politička alternativa. Zašto? Jednostavno: svi su akteri odgovornog javnog života korumpirani i dugoročni zajednički interes kapital je ugušio kratkoročnim sebeljubljem. Korumpirane su crkve i koje se radije mole novcu nego bogu, upravljačko-izvršnu ekipu plaća da se igraju partizana i ustaša, vojska i policija ne čuvaju narod nego njega, sindikalisti sami sebe izvode na prosvjede, ekonomisti, analitičari i ostali šupljatori vračaju lažna opravdanja i kupuju mu vrijeme, sportaši zabavljaju narod i odvraćaju mu pažnju, dok je istovremeno sam narod podijeljen, zadojen nebitnim, silnim unutrašnjim opterećenjima i minimalnim razlikama u pogodnostima čime mu je oduzeta socijalna solidarnost. Nemojte korupciju shvatiti onako kako su vas uvjerili da treba. Nije korupcija samo kad se na nižim razinama razmjenjuju plave kuverte ili se javni novac uplaćuje na tajne račune. Ma ne, to je korupcijska krajnja instancija.
Srž je korupcije kapitalizam sam, sustav u kojem se društvena filozofija zasniva na plaćanju nečinjenja, odnosno plaćanju pristanka na kompromise i odustajanje od stavova. Oni koje kapital procesuira radi korupcije “pali” su isključivo zbog straha da se ne uspostavi još jedan, paralelni sustav. Jednako kao i u trgovini narkoticima. Uglavnom, iskrene, poštene i efikasne društvene promjene neće biti bez radikalnog zaokreta u zahtjevima i političkoj ideji. Društveno uređenje treba hitnu promjenu, kapitalizam mora pasti da bi se krenulo naprijed. Sve je ostalo ogavna agonija s predvidljivim tragičnim krajem, koji si ne želimo priznati iako nam se odmotava pred očima.
Izlazak Hrvatske iz NATO-a i Europske unije
Da doista ovim ljudima želi dobro, uvjerit će me ona ideja ili snaga, koja se tek treba pojaviti i artikulirati, koja će u svom programu imati izlazak Hrvatske iz NATO-a i Europske unije, proglašenje neutralnosti, potpunu i neselektivnu reviziju pa poništenje privatizacije, povratak banaka, Ine i ostalih strateški bitnih poduzeća u nacionalno vlasništvo, ugovor s crkvama o podjeli pola njihova bogatstva siromašnim vjernicima (što bi bogu sigurno bilo ugodno), trajnu zaštitu i brigu o prirodnim resursima i svaku namjeru njihove prodaje ili privatizacije proglasiti činom veleizdaje, hitno vraćanje socijalnih komponenti državi koje joj se godinama sustavno oduzimaju, potpuno besplatno školstvo i zdravstvo, zaštitu radnika, obitelji, umirovljenika, neplaćene predstavničke političke funkcije, smanjenje birokracije, profesorske plaće političarima u izvršnoj vlasti, zabranu lažnog sindikalizma, proglašenje kulture i znanosti nacionalnim prioritetima, povratak sportskog amaterizma... Možete to nazvati revolucijom, socijalizmom, boljševizmom, utopizmom. Jebe mi se koliko ćete se ubijati u pokušaju definicijske diskreditacije sustava koji bi svakom pojedincu činio dobro i davao priliku za kvalitetan život. A možda bismo takvo društveno uređenje mogli jednostavno nazvati patriotizmom.
>>Vratite Jugoslaviju. Samo nam ona može vratiti i Hrvatsku
Ali zasto ona ti tvoji istomisljnici ne mogu stvoriti ta radna mjesta u HR? Ma tko su sada "Bogatasi" u HR? Mahom bjehu prije uvjereni Kumunisti koji se kunise na YU Zastavu i Brastvo i Jedinstvo te na radnicku klasu. A sad? Mulimilioneri i vecinom Trgovci - palcjau bjedno svoje radnike a cijene njihovih uvozinh proizvoda koje prodaju skuplja nego ovdje u BRD. Zar to nismo prije 35 Godina zvali Eksploatacija radnicke klase? Joj kako je lako na blakanu mijenjati uvjerenja ili pak kako kaze Yusipovic- Svjetonazor!!