Hrvatska ne zaboravlja svoje heroje: Sutra se donosi povijesna odluka u čast poginulim vatrogascima

Kako pravosuđe uopće može nekoga optuživati, a da prvo nije objašnjeno i dokazano izvan svake sumnje što se točno dogodilo, koji su uzroci i okolnosti događaja i sve vezano uz događaj.

Hrvatsko pravosuđe ne zaboravlja vatrogasce, kao ni branitelje i ostale smrtnike koje sustavno uništava.

Bitno je što se točno dogodilo, kako je došlo do tog požara? To se nije uspijelo objasniti do dan danas. Valjda nije neko zataškavanje da je netko moćan ispuštao tamo opasne tvari, za koje vatrogasci nisu znali, a koje su dovele do tragičnog događaja? Ili je riječ o prirodnom fenomenu koji je toliko rijedak da su ga i najiskusniji vatrogasci previdjeli?

A tada dolazi najgore. Helikopteri iz Dalmacije idu za Pulu (?), utovaruju vojnu policiju (!), a ne i zdravstveni materijal, liječnike i medicinsko osoblje i dovoze vojno-policijski desant na požarište. Ali požara više nema. Samo umiru vatrogasci bez kvalitetne pomoći. Jer s jedinim do tada pristiglim helikopterom stigli su mnogi iz Splita, sve do alpinista s iskustvom s Himalaje, ali niti jedan liječnik, a nema niti medicinskih sestara niti medicinske opreme. Nisu čak uzeli niti liječnika GSS-a. Iako se nesreća desila po danu, približava se sumrak a potpuno konfuzno djeluju svi po vertikali. I cijelu noć, okruženi vojnom policijom i bez adekvatne medicinske pomoći, doslovce umiru vatrogasci. Otpočeo je transport za Zadar i Split, umiru i u helikopterima. A da je samo helikopter koji je besposlen i prazan stajao kao taksi, za ministra, uzet za transport, bilo bi ih puno više danas živih.

Svakako je potrebno znati uzroke požara. Poziv su dobili od skupine utjecajnih turista kojima se zapalio izgleda roštilj pored nekog malog ugostiteljskog objeka na obali otoka. A javljeno je ženskim glasom da navodno gori kuća? Zbog tog požara dignuti su DVD-ovi. A gorio je roštilj. Ali dva su još veća problema, nestručno rukovođenje protupožarnom akcijom i potpuna konfuzija oko prioriteta. Pitanje je koliko je Slavica imao vatrogasnog iskustva i dodatnog znanja. Zna se tko ga je postavio i o tome se šuti. Nestručno vođenje je i što su nekvalificirani ljudi poslani zajedno s ostalim koji su imali iskustva. Zašto? Za roštilj? Pa informacija da ne gori kuća brzo je provjerena ako ništa vizualno. A za gašenje suhe trave na pustom otoku nitko ne treba. Mogla se cijela ekipa prvo skloniti a zatim vratiti bilo kojim prijevozom. Pogreška u prioritetima je što je jedan helikopter s posadom prazan čekao na nekom od otoka da se glasoviti ministar najede delicija dok su ljudi umirali na ljutom kamenu. Umjesto da se ovakav helikopter odmah pošalje do neke bolnice i napuni sanitetskim materijalom, bolničarima i liječnicima i pošalje stradalnicima.

Sve je poznato osim ono glavno, tko je krivac za nesreću? A zna se, ali se zbog "viših ciljeva" prešućuje.

sve se zna kako su ovi naši heroji ili po novome "nakaze" poginule... samo... određena politička klika u Hrvatskoj nikad više ne bi dobila vlast da se objelodane dokazi... stvarni... ne ovo podmetanje...

Nitko ne odgovara. Ljudi poginuli zbog malo korova i bosanskih diploma

Stravično je kada pogine 12 ljudi i nitko nije kriv, u Rudinama 6 poginulih i nitko kriv, trajekt Lastovo 3 poginula i nitko kriv... itd.

Vladajućoj garnituri odgovaraju memorabilije, jer tada se dobije dnevnica i cijeli dan ne radi ništa korisno za što su inače plaćeni. U prijašnjoj državnoj tvorevini memorabilije su bile 30 godina od kraja 2. svijetskog rata, a u ovoj državnoj tvorevini još koju godinu i preći će se 30 godina. Što je previše, je previše. Umjesto da se ima kompetencije i političke volje utvrditi uzrok i prokazati glavnog krivca, pa makar to bio NATO ili HV, sada se predlaže još jedan u nizu "dan sjećanja". Na taj način možemo godišnje imati 365 dana sjećanja. Svaki dan je za sjećanje ... Pa neka mladi ljudi žive od takvih dana ...

Zadnjih godina vatrogasci su zvijezde. Liječnike se uglavnom spominje po zlu. To je zato jer se greške vatrogasaca teško uočavaju. U mentalitet je ušlo i pompozno komemoriranje, ispraćaji, spektakularni dočeci sportaša i pjevača s Eurovizije. Prilično isprazno i dosadno, ali ljudi to vole, treba ih nečim zabaviti. Imamo već nekoliko "dana sjećanja". To ništa ne košta, a popunjavaju se informativne emisije evociranjima sjećanja. Jasno je da dio mladeži koji su dinamični i moderni odlazi iz zemlje u bijegu od svih tih memorabilija.