Subota, 2. kolovoza, 1980., dan je kada je cijela Italija plakala. Tog se jutra dogodila jedna od najvećih tragedija, nakon II svjetskog rata - stravična eksplozija srušila je čitavo krilo zgrade željezničkog kolodvora u Bologni, gradu koji je jedno od glavnih željezničkih čvorišta Italije. Kako je kolovoz vrijeme godišnjih odmora i putovanja, čekaonice i kolodvorski restoran, koji su se nalazili u tom dijelu zgrade, bili su prepuni ljudi. Žrtve masakra, zatrpane pod ruševinama, brojile su se danima. Konačna bilanca bila je 85 poginulih i više od 200 ranjenih, uglavnom putnika, iz raznih krajeva Italije, ali i stranaca, koji su tog kobnog dana, na kolodvoru, čekali vlakove.
Uslijed stravične eksplozije, koja je odjeknula točno u 10.26, čitavo krilo kolodvorske zgrade, u kom su bile čekaonice i restoran, bilo je sravnjeno sa zemljom, a točno u 10.26 sati, zaustavile su se kazaljke na tri zidna sata, u zgradi željezničkog kolodvora.
Pod brdom ruševina, ispod ostataka zidova i golemog krova, ostali su zarobljeni ljudi. Koliko je poginulih, nije se znalo, a broj žrtava je, iz dana u dan, rastao. Iako je mnogo ljudi tada poginuo uslijed rušenja zgrade, ispostavilo se da je najveći broj žrtava ipak stradao u požaru. Mnogi od njih nisu čak mogli biti niti identificirani. S mjesta tragedije, koja je Bolognu, ali i čitavu Italiju, zavila u crno, izvještavao je tada stalni dopisnik Večernjeg lista, J. Palavršić, a njegovi su članci i fotografije sačuvani u našoj arhivi.
O uzroku razorne eksplozije, razvilo se odmah nekoliko teorija, no tri su imale najveću težinu. U početku se mislilo da je uzrok velike eksplozije puknuće sustava za toplu vodu, no ubrzo se utvrdilo da su rezervoari, koji su bili smješteni ispod razine zemlje, čitavi i neoštećeni. Sumnjalo se i na mogućnost eksplozije plina, jer je, u razorenom dijelu zgrade, bila smještena kuhinja za kolodvorski restoran, no i ta je mogućnost ubrzo odbačena. Sve se izvjesnijom, stoga, činila pretpostavka da je uzrok eksplozije, kako se tada izvještavalo, 'pakleni stroj'.
Eksploziv u čekaonici 2. razreda
Pretpostavku da je riječ o podmetnutoj eksplozivnoj napravi, potkrijepio je ubrzo i nalaz vatrogasaca, koji su, nešto prije ponoći, pri raščišćavanju mjesta nesreće, naišli na simptomatičnu rupu u kamenom podu, promjera jedan metar i dubine oko 40 centimetara. Sve je upućivalo da je upravo na tom mjestu, u čekaonici drugog razreda, uz zid prema peronu, bila postavljena eksplozivna naprava, koju je, kako su pretpostavili stručnjaci, atentator ostavio u torbi te otišao. Na mjestu 'epicentra' pronađene su i sitne krpice najlonskog materijala, koje su, pretpostavilo se, ostaci torbe u kojoj je bio skriven eksploziv.
VEZANI ČLANCI:
Na pitanje - tko je zločinac koji je počinio monstruozno djelo, sve glasniji odgovor je bio - fašistički teroristi. Njihov je terorizam, kako je tada izvještavao Večernjakov dopisnik, po svom obliku bio različit od terorizma karakterističnog za Crvene brigade i slične organizacije. Naime, tzv. 'crveni terorizam', kako je pojasnio Palavršić, nikada ne postavlja bombe kako bi nanio štetu neodređenoj kategoriji ljudi, namjernika, nego točno bira svoje ciljeve. Za razliku od 'crvenog', tzv. 'crni terorizam', uz to što ubija nasumce, izaziva i katastrofe koje su po vrsti slične bolonjskoj.
Zločin s (ne)poznatim potpisom
U Toscani i venecijanskoj regiji već je, od ranije, bio razvijen takav oblik terorizma. Tih su godina fašistički teroristi, posebno oni organizirani pod nazivom NAR (Oružana revolucionarna jezgra), izvršili nekoliko sličnih akcija. Naš je dopisnik tada podsjetio na eksploziju na Trgu Fontana u Milanu, zatim na Trgu Loggia, u Brescii, te na atentat u vlaku 'Italicus', nedaleko od Bologne.
I kroz izjave tadašnjih talijanskih političara mogla se iščitati sumnja da je uzrok nesreći upravo fašistički terorizam, čiji je cilj bio destabilizirati postojeći poredak, podsjetimo, gradonačelnik Bologne tada je bio komunist, Renato Zangheri, te potom uvesti režim čvrste ruke, s jasnim desnim obilježjima. U prilog sumnji da je riječ o djelu s potpisom stručnjaka iz tzv. 'crnih ćelija ilegalnih fašističko-terorističkih organizacija', išla je i činjenica da je do eksplozije, na željezničkoj stanici, došlo dan uoči suđenja teroristima, koji su, 6 godina ranije, podmetnuli bombu u vlaku Bologna – Firenza.
Kazaljke sata i danas stoje na 10:26
Jedna od tajnih organizacija NAR, najprije je telefonski preuzela odgovornost za krvavi atentat, no, to je kasnije opovrgla. Iako su tadašnje vlasti naposljetku ipak zaključile da iza napada stoji militantna, fašistička skupina NAR, predvođena tada 21-godišnjom Francescom Mambro, zajedno s drugom krajnje desnom skupinom, Terza Posizione, Mambro je ustrajala u svojoj tvrdnji da je nevina.
Prema jednoj od teorija, napad je bio rezultat tajnog dogovora između državnih dužnosnika, krajnje desničarskih terorista i drugih struja, koji su radili na strategiji napetosti, kako bi komuniste udaljili s vladajućih pozicija.
No, budući da se masakr dogodio u vrijeme političkih previranja u Italiji i široj Europi, a napadi krajnje desnice i krajnje ljevice, između 1960-ih i ranih osamdesetih, bili su česti, na pitanje tko stoji iza bombaškog napada na željezničku stanicu u Bologni, 1980., u kom je poginulo 85, a ranjeno preko 200 ljudi, čvrstog i konkretnog odgovora još niti danas nema. Ipak, nekima od osumnjičenih, do nedavno, su izricane kazne. Među njima je i bivši član NAR-a, Gilberto Cavallini, koji je, u siječnju, 2020., osuđen na doživotni zatvor, zbog pružanja logističke podrške bombaškom napadu. Iako ovaj mučni slučaj iz 1980. još nije u potpunosti zatvoren, kazaljke sata, na željezničkom kolodvoru na kom se dogodio krvavi masakr, u znak sjećanja na žrtve, trajno su zaustavljene na 10 sati i 26 minuta.
VIDEO Napad dronovima na Harkiv
Nije zo ništa. 6.6. 1944. na obali Normandije poginulo 4400 Amerikanaca i 6000 Nijemaca...